Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA) jedna je od rijetkih domaćih institucija s referencama i projektima na području cijele Europske unije. Prije 12 godina osnovali su je Grad Zagreb i Zagrebačka, Krapinsko-zagorska i Karlovačka županija, no njezin ravnatelj Julije Domac rekao je kako je, unatoč regionalnoj orijentiranosti, REGEA jedna od najuspješnijih energetskih agencija u Europi. Dosad je realizirala investicije u projekte vrijedne oko 900 milijuna kuna, od čega je oko 400 milijuna kuna povučenih nepovratnih sredstava iz mnogobrojnih EU fondova koji su im stajali na raspolaganju. Ozbiljnost kojom pristupaju poslu i zacrtanim ciljevima zapažena je i u EU-u. Agencija se tako sve češće pojavljuje i u ulozi ugovorne strane, odnosno partnera Europske komisije u projektima od međunarodnog značaja, pa će tako djelatnici REGEA-e upravo ovoga tjedna u Bruxellesu u ime EK-a voditi edukativne radionice za djelatnike sličnih energetskih agencija u zemljama članicama EU-a.

Upravo je uspješnost na međunarodnom planu bio povod da o radu te agencije, ali i o aktualnim problemima u sektoru obnovljivih izvora energije razgovaramo s ravnateljem REGEA-e Julijem Domcem. Nešto starije generacije energetičara dobro pamte njegov djeda, akademika Hrvoja Požara, uglednog stručnjaka koji je u drugoj polovini prošloga stoljeća udario temelje elektroenergetskoga sustava u Hrvatskoj i koji je odgojio generacije današnjih energetičara. Ime njegovog djeda nosi i Energetski institut Hrvoje Požar koji upravo ovih dana traži novog ravnatelja.

NACIONAL: Natječaj za izbor novog ravnatelja Energetskog instituta Hrvoje Požar upravo je u tijeku. Hoćete li se prijaviti i pod kojim biste uvjetima bili spremni preuzeti tu funkciju?

EIHP je institucija koja ima uspješnu tradiciju i Hrvatskoj treba ustanova koja će strateški promišljati energetski sektor i pružati podršku državnoj upravi. Takvu bi se ustanovu moglo dobiti temeljitim restrukturiranjem Energetskog instituta ili pak osnivanjem nove nacionalne energetske i klimatske agencije. Nemam namjeru prijaviti se na natječaj, ali naravno da bi takav jedan iskorak bio veliki profesionalni izazov za svakog stručnjaka u energetici.

NACIONAL: Spomenuli ste potrebu restrukturiranja Instituta. Imate li ideju kako bi se takvo restrukturiranje trebalo provesti?

Treba poći od razmišljanja kakva institucija u ovom trenutku treba Hrvatskoj. Rekao bih da nam treba nacionalna agencija koja mora zadržati stručnost i visoku profesionalnost svojih djelatnika, ali i podršku prije svega resornog ministarstva, odnosno Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Stručni kapacitet toga tijela treba u svakom trenutku biti dostupan i korišten. Svjedoci smo situacije da je stručni kapacitet našeg Ministarstva zaštite okoliša i energetike posljednjih godina u konstantnom padu i da više nisu u stanju odgovoriti na izazove koji se pred njih postavljaju. Primjerice, izrada nacionalne energetske strategije treba uvijek biti u rukama Ministarstva koje mogu pratiti i podržavati vanjski stručnjaci sa Sveučilišta, iz različitih agencija ili konzultantskih tvrtki u vidu savjeta, podloga ili preporuka, ali kontrola mora biti u rukama Ministarstva. Ne smije se dozvoliti da izrada nacionalne energetske strategije ili nekih drugih važnih strategija postane predmet javnog natječaja i da onda vanjski izrađivači dijelova te strategije, koliko god bili stručni i ugledni, pružaju to kao plaćenu uslugu državnoj upravi. To je proces koji mora voditi i nadzirati nadležno ministarstvo ili pak državna agencija na koju će ministarstvo prenijeti svoje ovlasti. S druge strane, takva državna agencija ne može sudjelovati na tržištu kao konzultant, projektant ili pružatelj plaćenih stručnih usluga kojima se narušava tržište.

‘Institut Hrvoje Požar trebalo bi usmjeriti da radi za potrebe Hrvatske i njegov rad barem dijelom financirati iz državnog proračuna, ali bi to financiranje trebalo biti strogo transparentno’

NACIONAL: Dio stručnjaka smatra da je Energetski institut Hrvoje Požar svojim izlaskom na tržište i preuzimanjem uloge konzultanta ili projektanta u plaćenim projektima širom svijeta izgubio svoju izvornu ulogu servisa za državnu upravu. Slažete li se s tom ocjenom?

Apsolutno se slažem. Institut bi trebalo usmjeriti da radi za potrebe Hrvatske, njegov rad barem dijelom financirati iz državnog proračuna, ali bi to financiranje trebalo biti strogo transparentno i u svakom trenutku otvoreno kako bi se točno znalo što se za državni novac dobiva. Nisam ni za to da se Institut u potpunosti financira državnim novcem jer europski projekti ili fondovi mogu biti komplementarni državnom financiranju. Ako bi se Institut restrukturirao kao nacionalna agencija, on bi se trebao usredotočiti na pružanje podrške ministarstvima i isključivo rad u smjeru nacionalnih interesa, a ne na domaćem ili inozemnom tržištu. Tema Green Deala je dovoljno kompleksna i zahtjevna da bi posla bilo više nego dovoljno. Institut bi na operativnoj razini trebao biti povezan i s postojećim regionalnim energetskim agencijama, ali i onima koje bi tek trebalo osnovati u Slavoniji i Dalmaciji. Vidim potrebu da se Institut poveže s regionalnim energetskim agencijama s kojima će tvoriti zajedničku mrežu u kojoj će biti zaposlen manji broj visokostručnih, fleksibilnih i iskusnih djelatnika sposobnih servisirati potrebe Ministarstva i državnih institucija. Poslove poput izrade energetskih strategija drugih država ili konzultantskih usluga za inozemne naručitelje treba ostaviti specijaliziranim konzultantskim tvrtkama koje se time bave.

NACIONAL: Znači li to da bi Institut trebao odigrati ulogu krovne organizacije koja bi objedinila rad regionalnih agencija?

Da, Institut bi trebao biti svojevrsna krovna institucija u smislu koordinacije stručnog rada i prikupljanja podataka ili provedbe projekata. To ni u kojem slučaju ne bi trebalo brkati s vlasništvom nad regionalnim agencijama jer ono treba ostati u rukama osnivača, a to su županije. Mehanizam sličan tome već je uspostavljen s razvojnim agencijama i Ministarstvom regionalnog razvoja, ta je mreža već uspostavljena i taj model može poslužiti kao dobar primjer regionalnim energetskim agencijama, samo ga treba prilagoditi.

NACIONAL: U stručnim je krugovima koji poznaju poslovanje EIHP-a moguće čuti i konstataciju da je 89 zaposlenih, koliko ih danas radi u Institutu, prevelika brojka s obzirom na financijsko stanje i dugove koji su se proteklih nekoliko godina nakupili na računu EIHP-a. Podrazumijeva li vaš prijedlog reorganizacije poslovanja Instituta i smanjenje broja zaposlenih?

Ne mogu konkretno odgovoriti na to pitanje jer mi nije poznata financijska bilanca Instituta niti mi je poznato kakve sve poslove imaju ugovorene i na koliko projekata rade. Mogu samo reći da bi nacionalna energetska agencija koja bi servisirala javnu upravu, odnosno državne institucije, po prirodi svojeg posla trebala imati manji broj zaposlenih nego što ih danas ima Institut. Pretpostavljam da je EIHP imao veći broj poslova ugovorenih izvan Hrvatske pa je ta činjenica upravljala i zapošljavanjem. No nemam uvid u pojedinosti tih poslova.

NACIONAL: Poznato je da je EIHP autor Zelene i Bijele knjige kao temelja za izradu Strategije energetskog razvoja Hrvatske do 2030. te da je posebni naglasak u Strategiji stavljen na konstantan rast udjela obnovljivih izvora energije u energetskoj bilanci Hrvatske. No postoje i suprotna mišljenja koja kažu da je preveliki udio energije iz obnovljivih izvora, s obzirom na višu cijenu takve energije od one proizvedene iz fosilnih goriva, dodatno opterećenje za hrvatsko gospodarstvo. Kakav je vaš stav o tome?

Ja duboko vjerujem da je budućnost „obnovljiva“, odnosno rekao bih da je i sadašnjost „obnovljiva“ jer sve što gledamo u EU-u, čujemo iz globalnih energetskih kompanija ili čitamo u dokumentima vezanima uz Green Deal i onima koji dolaze iz Bruxellesa, a uzevši u obzir klimatsku situaciju u kojoj se nalazimo, potvrđuje da nema previše mjesta za kompromis. Posve je jasno da prelazak s fosilnih na obnovljive izvore treba biti postepen i neće se dogoditi preko noći, no takav smjer već sada trebamo trasirati. Budućnost pripada obnovljivim izvorima energije i tu se u potpunosti slažem s Granićem i smatram da je Strategija energetskog razvoja trebala biti više, a ne manje obnovljiva. Uostalom, na tržištu imamo sjajnih primjera da su obnovljivi izvori već danas posve komercijalni i da je energija proizvedena iz njih cijenom konkurentna energiji proizvedenoj iz fosilnih goriva. Dobar primjer je Opća bolnica Zabok, to je jedan od posljednjih projekata naše agencije. Tamo je privatni investitor sagradio solarnu elektranu bez jedne kune javnog novca, električnu energiju prodaje bolnici po nižoj cijeni nego što je bolnica plaćala do sada, a nakon isteka ugovorenog roka od 9,5 godina elektranu će predati u vlasništvo bolnice, što znači da će za koju godinu Opća bolnica Zabok imati posve besplatnu energiju. Dakle, obnovljivi izvori su već sada konkurentni fosilnim gorivima. Uostalom, i elektrane na fosilna goriva isto tako država, odnosno građani visoko subvencioniraju, ali su te subvencije manje vidljive i o njima se u javnosti ne govori. Nema nikakvog govora da će prelazak na energiju iz obnovljivih izvora predstavljati bilo kakvo financijsko opterećenje za građane, pa ni za gospodarstvo. Smisao Green Deala je upravo da se to ne dogodi, već da se stvore prilike za investiranje i gospodarski rast.

NACIONAL: Čemu onda služi premijski model subvencioniranja obnovljivih izvora koji zagovara Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, a guraju i lobisti i predstavnici zainteresiranih investitora u objekte OIE-a? Taj model trebao bi zamijeniti donedavno aktivni poticani model, no dio energetičara pa i Goran Granić tvrde da se takav model u većini zemalja članica EU-a napušta kao nepotreban.

I moje informacije potvrđuju da se taj model postepeno napušta u EU-u. Mislim da više nema nikakve potrebe za financijskim poticanjem obnovljivih izvora energije od države, s ovime smo zakasnili i to je trebalo u Hrvatskoj uvesti puno ranije. Premijski model danas može biti dobro rješenje samo ako će donijeti pravna, regulatorna i ostala rješenja kako bi se poticali najbolji projekti, ali to nikako ne smiju biti financijski poticaji obnovljivim izvorima. Često pitam predstavnike međunarodnih investitora u OIE i domaće projektante zbog čega grade elektrane velike snage u zemljama regije, dok u Hrvatskoj investiraju u objekte daleko manje snage. Njihov je odgovor da u Hrvatskoj nailaze na brojne prepreke administrativne prirode na koje jednostavno nemaju odgovor i zbog kojih odustaju i okreću se zemljama koje takve barijere nemaju. Tu bi određeni oblik premijskog modela možda donekle mogao pomoći, ali nisam za financijsko pomaganje developerima.

‘Nema govora o tome da će prelazak na energiju iz obnovljivih izvora predstavljati financijsko opterećenje za građane, pa ni za gospodarstvo. Smisao Green Deala je upravo da se to ne dogodi’

NACIONAL: Kako onda tumačite činjenicu da su predstavnici jednog dijela tvrtki zainteresiranih za ulaganja u obnovljive izvore u Hrvatskoj proteklih nešto više od godinu dana aktivno sudjelovali u pisanju podzakonske regulative za uvođenje premijskog modela na energetsko tržište? Opravdavate li činjenicu da je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike dozvolilo investitorima da se direktno upliću u izradu regulative koja će, kada se prihvati, regulirati djelatnost u kojoj oni imaju direktni financijski interes?

U načelu smatram da je dobro i korisno da predstavnici investitora svojim savjetima, sugestijama i iskustvima sudjeluju u procesu donošenja podzakonske regulative jer će tako pridonijeti izradi realističnih i primjenjivih odredbi. Loše je pisati legislativu na teoretskoj razini koja se u praksi nerijetko pokaže posve neprimjenjivom. No bilo bi daleko bolje da su svi predstavnici, a ne samo oni odabrani, imali takvu priliku sudjelovati i da se sve radilo na temelju otvorenog poziva developerima za iskaz interesa. Nemam informacije je li u tom postupku bilo kakvih nepravilnosti, no svakako vjerujem da bi veća transparentnost cijelog procesa izrade legislative otklonila svaku sumnju u dobre namjere Ministarstva i čitav sektor obnovljivih izvora. Drugim riječima, Ministarstvo mora nositi glavninu posla oko izrade podzakonskih akata, ali uz uvažavanje prijedloga, savjeta, znanja i iskustva svih dionika u sektoru obnovljivih izvora.

NACIONAL: Je li u ovom slučaju onda riječ o problemu koji smo već spomenuli, a to je potkapacitiranost Ministarstva zaštite okoliša i energetike, odnosno nedostatak stručnog kadra koji bi mogao iznijeti glavninu posla oko izrade legislative o kojoj govorimo?

Vrlo je lako moguće da je to glavni razlog. Vjerujem da u Ministarstvu nije bilo loše namjere da se podzakonski akti pišu tako da se pogoduje developerima te da je prepuštanje posla predstavnicima developera naprosto posljedica nedovoljne ekipiranosti i stručnosti kadra koji ta institucija ima. Nužno je da se kapacitet ne samo ovog Ministarstva, već kompletne državne uprave podigne na zadovoljavajuću razinu kako bi se izbjegli ovakvi slučajevi i kako bi ta uprava bila sposobna pružiti javnu uslugu kakva se od nje očekuje.

NACIONAL: Na koji način REGEA sudjeluje u Green Dealu koji ste spomenuli na početku našeg razgovora i što iskustvo vaše agencije može konkretno donijeti Hrvatskoj, odnosno kako i Hrvatska može aktivno sudjelovati na europskoj zelenoj sceni?

REGEA kroz Europsko udruženje regija i energetskih agencija FEDARENE, čiji sam ja predsjednik u trećem uzastopnom mandatu, danas aktivno sudjeluje u kreiranju dokumentacije i legislative vezane uz Green Deal, a bili smo aktivni sudionici i u kreiranju direktiva i okvira koji je stvaran prošlih godina. REGEA je također svojevrsna okosnica provođenja Green Deala, odnosno Europskog zelenog plana – paketa mjera za poticanje ulaganja u zelene tehnologije i ekološki održive projekte u okviru zelene tranzicije – u jugoistočnoj Europi, jer smo prepoznati kao centar znanja, iskustva i izvrsnosti u temama koje se tiču obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti i implementacije novih tehnologija u tzv. „pametne gradove“. Priča o Green Dealu je veliki iskorak u europskoj politici borbe protiv klimatskih promjena jer su i EU i Europska komisija postigli politički dogovor u tom smjeru. Green Deal je konkretni mehanizam koji ne treba samo provoditi borbu protiv klimatskih promjena, već je to način kako razvijati i unaprjeđivati gospodarstvo Europske unije i svake pojedine zemlje članice kako bi se postigla globalna konkurentnost i gospodarski rast. U tom smislu REGEA je kroz europske projekte koje provodi i kroz aktivnu europsku suradnju prepoznata kao važan čimbenik tog procesa, a istovremeno nastojimo promovirati Hrvatsku kao europskog lidera u proizvodnji održive energije. Nema nikakvog razloga da Hrvatska ne bude jedan od najboljih primjera održivog korištenja energije u Europskoj uniji. Upravo je ideja brendiranja Hrvatske kao „zelene“ zemlje u kojoj se u značajnoj mjeri koriste obnovljivi izvori energije višestruko korisna i za razvoj turizma i gospodarstva jer ćemo tako lakše privući investitore.

‘Nema razloga da Hrvatska ne bude jedan od primjera održivog korištenja energije u EU-u. Upravo je ideja brendiranja Hrvatske kao ‘zelene’ zemlje u kojoj se koriste obnovljivi izvori energije, višestruko korisna’

NACIONAL: Je li hrvatsko gospodarstvo prepoznalo te mogućnosti i koliko ih je spremno prihvatiti i uključiti u svoje poslovne planove?

Hrvatsko gospodarstvo apsolutno ima veliki potencijal inovativnosti i znanja. Sjetimo se samo da je prije više desetljeća u nas postojala tvrtka koja je proizvodila fotonaponske panele u vrijeme kada takvih proizvođača nije bilo u razvijenoj Njemačkoj. No politika i vlada moraju shvatiti da gospodarstvo treba osloboditi barijera i prepreka koje su mu nametnute, treba ga osloboditi parafiskalnih nameta i spriječiti situacije u kojima se iz njega izvlači novac, a ne vraća. Evo vam primjera za to. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost upravo je počeo promovirati akciju energetske obnove obiteljskih kuća, a sredstva za tu obnovu osigurat će se prodajom emisijskih jedinica, odnosno novcem koji su uplatili gospodarski subjekti i tvrtke-obveznici. Umjesto da se taj novac vrati gospodarstvu – a za to postoje i načini i modeli – kako bi se on oplodio i stvorio dodatnu vrijednost, on se uplaćuje građanima i javnom sektoru kao bespovratna sredstva. Ovo drugo je svakako lakše, no učinak takve politike je za gospodarstvo porazan. Vjerujem da je naše gospodarstvo apsolutno spremno prihvatiti preporuke Green Deala, vjerujem da imamo i stručni i znanstveni potencijal. No da bi sve uspjelo valja riješiti problem „uskog grla“, a to su državna uprava i organizacija energetskog sektora. Na tome treba još raditi.

NACIONAL: REGEA aktivno promovira i osnivanje europske agencije za otoke čije bi sjedište, prema vašem prijedlogu i slijedeći napore našeg europarlamentarnog zastupnika Tonina Picule, moglo biti u Hrvatskoj. Koliko je osnivanje takve agencije izvjesno i što bi ono donijelo Hrvatskoj?

Trenutačno u EU djeluje Tajništvo za otoke kao privremena organizacija i dobra inicijativa kojoj je u značajnoj mjeri pridonio upravo naš europarlamentarac Tonino Picula. Ugovorom o njegovu osnivanju Tajništvo za otoke trebalo bi prestati s radom krajem ove godine, iako u Bruxellesu postoji politička volja i inicijativa da se ustroji trajno tijelo koje će brinuti o europskim otocima. To stalno tijelo se može oblikovati kao agencija, a kako smo mi zemlja tisuću otoka i država članica u kojoj nijedna europska institucija nema svoje sjedište, logično je da privučemo takvu agenciju i nastojimo je dovesti u Hrvatsku. Za to nam treba politički konsenzus, za koji smatram da bi trebao biti nesporan jer je to u interesu zemlje. To sigurno nećemo moći postići do kraja lipnja ove godine, odnosno za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a, no svakako možemo iskoristiti to vrijeme da trasiramo put realizaciji te ideje. U ovom je trenutku pri završetku tekst Konvencije o otocima koja bi se vjerojatno trebala prihvatiti na neformalnom sastanku ministara EU-a koji će u travnju biti održan u Splitu. Poznato mi je da naši zastupnici u Bruxellesu i naše Ministarstvo vanjskih i europskih poslova rade u tom smjeru i iskreno se nadam da će uspjeti trasirati put za realizaciju ove ideje. Našu ideju osnivanja stalnog tijela za otoke svesrdno podržava i udruženje FEDARENE, čijih su 17 članova upravo otočni instituti i otočne javne uprave.

NACIONAL: Imate li podršku političkih struktura, odnosno Vlade i resornih ministarstava?

Iskreno se nadam da imamo, iako nemamo formalnu informaciju koja bi to potvrdila. Razgovarao sam s pomoćnikom ministra zaštite okoliša i energetike Domagojem Validžićem koji nas je podržao i prepoznao naša nastojanja, posebno ona koja se odnose na domaćinstvo buduće europske agencije za otoke i to je svakako dobar signal. Možda ta pozitivna reakcija nije onoliko snažna koliko bismo mi htjeli, no iskreno vjerujem da ćemo imati politički konsenzus oko te teme jer je interes Hrvatske kao države u ovom slučaju neupitan. S druge strane, općenito gledajući, obnovljivi izvori i uloga Hrvatske u Green Dealu nisu našli značajnije mjesto u agendama političkih stranaka, što se jasno vidjelo u političkim debatama uoči predsjedničkih izbora, a to je tema koja mlađe generacije glasača potencijalno zanima i privlači. O tome bi hrvatski političari trebali voditi računa u neposrednoj budućnosti.