Hrvatski glumac, redatelj i prevoditelj Tito Strozzi umro je 23. ožujka 1970. godine. Bio je posljednji renesansni kazališni čovjek, nenadmašni kazališni sveznadar.

Od 1920. pa do 1970. godine, u hrvatskoj i europskoj kulturi je Strozzi ostavio neizbrisiv trag; na sceni HNK postavio je najveće hrvatske i svjetske dramatičare i operne predstave; osnivao je kazališne grupe i dramske studije; prevodio svjetske klasike s njemačkog, francuskog, talijanskog, ruskog i češkog na hrvatski jezik; izdavao kazališne publikacije i pokretao časopise; pisao TV i filmske scenarije; bio profesor glume i nadareni pedagog…

O njegovim zadnjim danima u svom dnevniku glumica Marija Crnobori zapisala je:

22.03.1970. bila je premijera «Buniduh Kerempuh« u »Komediji«. Titek je kroz zastor promolio glavu s blijedim licem i velikim svijetlim očima i šeširom široka oboda. Izašao je pred zastor ogrnut crnom pelerinom čiji je kraj prebacio preko ramena. Izgovorio je prolog. I to je bilo sve.

Sutradan u jedan sat poslije podne, poslije ručka, digao se od stola da navije ure po kući. U to doba je navijao satove. Djevojka je otišla da mu donese crnu kavu. Kad se vratila, bio je mrtav. Na podu. Kraj stola. Srce.
Bio je sam i okružen cvijećem s premijere.

Saučešće predsjednika Tita je odlučilo da tijelo Tita Strozzija bude izloženo u vestibulu Hrvatskog narodnog kazališta.