Objavljeno u Nacionalu br. 828, 2011-09-27

Izdavač Fibra prvi na svijetu objavit će najpoznatiji novinski strip svih vremena o Ripu Kirbyju u kompletu od 20 knjiga, koji je preteča modernog stripa

“Trenutačno ne postoji bolje izdanje stripa Rip Kirby na svijetu od Fibrina. Opus crtača Alexa Raymonda ima oko 3500 pasica, ali ne postoji jedinstvena arhiva i nemoguće je skupiti sve originalne table. Novine i rijetki originalni filmovi jedini su izvor. Prvo američko izdanje albuma iz 2009. imalo je dosta loših pasica i zaista je potrebna sreća da bi se pronašli dobri otisci, ali ja sam se potrudio. Pronašao sam još talijanska, francuska, španjolska i nizozemska izdanja, uspoređivao ih i tražio najbolji otisak. Svaka knjiga ima 900 pasica i proučavati koja je najbolja bio je krvav posao, ali sam to napravio iz ljubavi prema stripu”, kaže Marko Šunjić, vlasnik izdavačke kuće Fibra u kojoj objavljuje umjetnički vrijedne stripove u luksuznom izdanju.

Slavni novinski strip Rip Kirby američkog crtača Alexa Raymonda – poznatog i po stripu Flash Gordon – nastao je 1946., on ga je crtao do 1956. kad je poginuo u automobilskoj nesreći s 46 godina. Strip je nastavio raditi John Prentice sve do smrti 1999. Šunjić planira objaviti 20 albuma, četiri broja godišnje, a u prve četiri knjige autor je Raymond. Tako će Fibra biti jedini izdavač na svijetu koja će objaviti kompletna Ripa Kirbyja u knjigama. “Raymond je bio vizionar i promijenio je industriju stripa. Postavio je standarde u jeziku stripa koji su danas uobičajeni, poput poza, kadriranja i vizualne karakterizacije likova. Proslavio se u stripu po realistički ušminkanu crtežu koji je utjecao na niz autora, ali je ustvari htio biti slavni novinski i magazinski ilustrator. No paradoksalno, Kirbyja je crtao vrlo savjesno, što je bilo ludo jer se tada takav crtež nije mogao dobro tehnički producirati. Iz te želje da napreduje Raymond je napravio izvrstan strip koji tek sad možemo doživjeti kako treba”, kaže Šunjić. Raymond je bio zaposlen u agenciji King Features Syndicat i Kirbyja je objavljivao u dnevnim novinama, šest dana u tjednu po jednu pasicu. Svaka je priča imala od 60 do 120 pasica.

Rip Kirby je vrlo brzo postao tražen strip i bio je najbrže prodani naslov u povijesti agencije, primjerice do kraja 1948. otkupilo ga je više od tri stotine novina. Tijekom tjedna Raymond bi jedan dan i noć dovršavao priču i dijaloge, tri dana crtao olovkom na šest pasica i još dan i pol završavao tuš. Nastojao je ostati tri tjedna ispred roka. Od početka su direktor King Featuresa Ward Green i urednik Sylvan Byck pomagali Raymondu razvijati priče. Green je radio kao novinar i napisao je desetak uspješnih romana koji su adaptirali za film. Byck je radio kao karikaturist i novinski urednik u Brooklyn Eagleu i kao urednik stripa u King Featuresu.

Njih trojica bi se svakog utorka ujutro sastajali u agencijskim uredima u New Yorku da bi raspravljali o radnji i pisali dijaloge. “Inspiraciju su uzimali iz crne kronike. Ta dva scenarista bili su iskusni urednici i novinari koji su omekšavali crne životne priče koje su u stripu postale dojmljive, autentične i angažirane. Teme poput maloljetne delikvencije i ovisnosti o drogama do tada nitko nije obrađivao. Strip je dotad bio eskapizam i bijeg od stvarnosti u obliku svemirskih avantura ili povijesne akcije i Raymond je među prvima donio suvremene teme”, kaže Šunjić. Promišljanje koje su njih dvojica uložili u scenarij bio je jednak Raymondovu trudu na crtanju.

“Doista dobar strip je kombinacija crteža, radnje i karakterizacije. To su tri glavna elementa stripa i on je dobar ili loš u odnosu na vrijednosti tih elemenata. Obično osmislim radnju i karakterizaciju mjesec dana unaprijed. I onda svakog tjedna idem u New York popričati s Wardom Greenom o priči, sjednemo i dugo razgovaramo. Kad završimo, tjedna priča dobije oblik”, pričao je Raymond Kako je Rip Kirby bio dnevni strip, bila su moguća samo tri tona: crno, bijelo i sivo. Crna se boja nije koristila samo za sjene, već i za ton i za napetost. Često su crna polja u stripu – dijelovi bez crteža – postajala važnija nego nacrtani dijelovi. Iznenada je oblik definirala sjena, a ne linija. Rađao se novi stil.

Uz Raymondovu crtačku vještinu ova je mješavina kontrasta i čistog, jasnog crteža postala osnova za realističku školu crtanja kasnih 40-ih i nadalje. Njegov je stil utjecao i na izgled tiskanog medija – oponašali su ga i crtači stripova i crtači komercijalnih oglasa. Raymond je želio u strip unijeti glamur i priče o detektivima u stilu Dashiella Hammetta. Remington Rip Kirby živi u New Yorku u penthausu, viđa se s manekenkom, ima batlera kao sporednog lika i putuje svijetom rješavajući zločine. Kirby je intelektualac, ali i bivši marinac koji zna kako se služiti šakama: “On je uravnotežen muškarc, konglomerat svih poželjnih osobina koje sam našao u muškarcima koje poznajem. Ima slomljen nos, ali nije ružan. Nosi naočale, ali ne nalikuje knjiškom moljcu. Obrazovan je, voli glazbu i amaterski svira glasovir. Namjerno sam mu slomio nos i nacrtao mu naočale da bi bio stvarniji – različit od ideje prosječnog junaka. Dao sam mu dubinu i pozadinu. Ali mi je trebao i glamur pa sam ga učinio detektivom.”

Rip Kirby je donio suvremeni svijet prikazan fotorealističkim stilom s kinematografskim elementima pod utjecajem novog filmskog žanra noira. Raymond je koristio široke planove da bi odredio atmosferu, a krupne planove da bi pokazao emocije. Unutrašnjost njegova stana i scene s ulica New Yorka brižljivo su bile istražene i precizno iscrtane da bi se dočarao dojam tog vremena. Scene s udaljenih lokacija poput Havaja, Hollywooda, Pariza i Londona stripu su dale kozmopolitski štih. Razvijajući stil za novi strip inspiraciju je potražio i na slikama iz vodećih ženskih časopisa poput Ladies Home Journal, Good Housekeeping i McCalls. Glavni uzor te poslijeratne glamurozne estetike bio je ilustrator Al Parker pa su ženski likovi utjelovili idealiziranu viziju američke ženstvenosti koje prikazuju Parkerove slike. I nosile su najmoderniju odjeću. Glamuroznu odjeću je crtao uz pomoć modne savjetnice Joan Weed, kako bi zorno pratio svijet međunarodne mode. Kad je počeo raditi Ripa Kirbyja, Raymond je unajmio ured nekoliko kilometara od kuće.

“Nekad sam sve crtao kod kuće i nisam imao dodira sa svijetom”, objasnio je 1949. u intervjuu. “Nije mi trebala stvarnost da bih crtao Flasha Gordona koji ionako nije bio s ovog planeta. No kad sam se vratio kući iz rata, shvatio sam da su mi ljudi potrebni. Trebao sam osjećaj za svakodnevni život da bih prizemljio lik Ripa Kirbyja. Tako sam svakog tjedna bio u gradu, družio se, i to mi se svidjelo. To me naučio rat. Ništa se ne može usporediti s upoznavanjem ljudi.”