Komikaze, mreža za proizvodnju i promociju autorskog stripa pokrenuta 2002., jedini je kontinuirani strip-projekt u regiji koji objavljuje i domaće autore. Mreža okuplja 317 autora iz 65 zemalja, a svi su sadržaji besplatni i dostupni na mreži. Upravo je objavljen novi broj, a Ivana Armanini, pokretačica i urednica Komikaza, objasnila je da se njihov program provodi kroz internet i, sada odgođena, gostovanja, festivale, izložbe i radionice:

“Početkom 2020. godine je Komikaze strip-album br. 18 proglašen najboljim alternativnim albumom u centru europske stripovske scene na francuskom festivalu stripa Angouleme. Novo web-izdanje Komikaze br. 53 smješteno je na adresi https://komikaze.hr, a nacrtalo ga je 13 ljudi na 85 stranica, od čega pet međunarodnih. Online izdanja Komikaze izlaze kvartalno, a u novom broju premijerno je objavljeno osmero autora – Rikke Villadsen, Nikolina Fuzul, Chiara Zilioli, Luka Čačić, Damir Stojnić, Apolonija Lučić, Aiden Kvarnstrom, Armando Genco & Federica Pizzutilo, Korina Hunjak, Barbara Miše, Nikša Janković i ja.”

I strip-umjetnici osjećaju pandemiju, a Ivana Armanini o tome je rekla:

“Fascinantna je spremnost strip-snaga za suradnju. Pandemija nam svima nanosi gadnu štetu, ali se baš u ovakvim projektima, koji se baziraju na solidarnosti i spremnosti da se odmah reagira, pokazuju glavna prednost i snaga nezavisne scene.”
Ivana Armanini pojasnila je da od autorskog stripa nitko u Hrvatskoj ne može živjeti, a ta rubna egzistencija sada je samo globalizirana: “Postoji cijeli spektar alternativnih poslova kojima se bave autori stripova da bi preživjeli, a koji su sada blokirani: izdavački projekti, gostovanja, radionice, izložbe, tetoviranje, prodaja fanzina, postera i majica, dizajn plakata za promociju događaja, tribine… Uz koronarne probleme, državna kulturna politika sistematično guši časopise, godinama ih odbijajući, uključujući i naš album Komikaze koji je doživio punoljetnost u kontinuitetu otvarajući prostor domaćim snagama, prkoseći slabom tržištu, proračunskim rezovima i nedostatku knjižarskih, distributivnih i festivalskih mreža. Podrška nezavisnoj sceni u vidu financijske prenamjene programa dobrodošla je državna mjera, kao i pomoć dijelu autora HZSU-a od kojih nas se nekolicina bavi autorskim stripom. Poduzetnici su, očekivano, prošli uspješno u državnim poticajima, a prekarci na kratkim ugovorima ostali su kratkih rukava iako ih je u Hrvatskoj tri puta više od prosjeka EU. Veliko polje umjetnika izvan registra HZSU-a je, nažalost, ostalo na cjedilu.”
Veliku opasnost za scenu Ivana Armanini vidi i u uvođenju financijskog minimuma za opstanak u HZSU-u, odnosno zadržavanju statusa umjetnika. Smatra da je kriterij intenziteta umjetničkog djelovanja po parametrima zarade na tržištu, mjera koja će potpuno dotući i ovako ranjivu umjetničku i nezavisnu scenu: “Nezavisna kultura će tako, udarana izvana i iznutra, dugoročno ostati bez respiratora iako je očito koliko nam znači u kriznim vremenima kada virtualno neprestano putuju besplatni sadržaji. Svjedočimo činjenici da nam je kultura nasušna potreba ključna za preživljavanje i da se ne bi trebala monetizirati. Zakon o umjetnicima upravo to najavljuje, stlačivši nas na profitne parametre. Nažalost, cilj kapitalističkog načina proizvodnje je pumpanje profita pod svaku cijenu pa nam takva praksa sada pokazuje mračno lice. To lice govori o tome kako naše institucije i kulturna politika ne shvaćaju parametre umjetničkog rada i stvaranja.”

Stripovska scena radi više od doma, rekla je Ivana Armanini, te djeluje introvertirano, ali tvori ujedno i mali dio ogromne, nedefinirane, nepopisane i brzo rastuće populacije svjetske fronte prekarijata koji je trajno na prvoj liniji krize. „Grad je podržao program i ove godine, ali epski spoj virusa i potresa u kombinaciji s krizom proračuna u Zagrebu je fatalan, u prvom redu za nezavisnu i autorsku kulturu. Potpisane ugovore poslali smo prije mjesec i pol dana, ali nakon toga samo pratimo u medijima o rezanju sredstava i zamrzavanju proračuna u vrijeme kada su inače stizale prve uplate. Trenutačno živim od ušteđevine, imam više vremena za crtanje i uređujem stranicu https://ivanaarmanini.net”, kaže Ivana Armanini te dodaje da je strip, kao i sve grane kulture, na rubnim pozicijama političkih, kulturnih i društvenih interesa.

“Ljudi zarađuju jako malo ili ništa od svoje temeljne djelatnosti u zemlji u kojoj prosječni stanovnik po Eurostatu pročita možda jednu knjigu godišnje. Na nezavisnoj strip-sceni nema i još neko vrijeme neće biti festivala, izdanja i distributerske scene. Zato su web izdanja još važnija za autorski strip. Mislim da su strip-umjetnici ipak u maloj prednosti jer se lakše i brže prilagođavaju ekstremnim uvjetima, budući da i tako stalno žive na rubu. Iluzorno je misliti da netko može živjeti od autorskog stripa. Za suvremeni autorski strip hrvatsko je tržište u povoju, mi smo tek u procesu njegove edukacije. Mislim da je web dovoljno prodoran alat, barem za mlađe generacije. Posjećenost na portalu nam je skočila, a Komikaze idu dalje. Ako ništa drugo, onda zato da ukazuju na važnost strip-kulture i njezina kontinuiteta, raspirujući nadu u projekte solidarnosti uz ideju da nismo sami na ovom svijetu”, zaključila je Ivana Armanini.