Pjesnik, esejist, prevoditelj (najviše s talijanskog), istraživač suvremene hrvatske umjetnosti, autor niza monografija o hrvatskim slikarima, likovni i književni kritičar Tonko Maroević  rođen je u Splitu 22. listopada 1941. godine. Porijeklom je bio iz Staroga Grada na Hvaru.

“Ja sam stopostotni Dalmatinac. U Marinkovićevim i Novakovim pričama apsolutno se prepoznajem. Nemam potrebe to pisati, rekao bih. Nemam takav isti dar, ali imam isti osjećaj brijačnice, trga, staraca… Čini mi se da sam “Izgubljeni zavičaj” doista i živio, iako mi mama nije umrla onako rano kao Slobodanu Novaku. Imao sam svoje barbe koji su me vodili na ribe i u poje. A Novak je moj uzor. Ne slijedim ništa što je on napisao, ali u tom “Izgubljenom zavičaju” pronašao sam knjigu svog života.

Ljubav prema umjetnosti osjetio sam u rodnom Starom Gradu i kasnije u Splitu. Osam sam godina prolazio preko Peristila, kada sam išao u Klasičnu gimnaziju. Tata me čak odveo na proslavu Marulića 1951., u Muzej grada Splita. Rano sam upoznao Hektorovića, a s druge strane tu je antika, Juraj Dalmatinac, Aleši, Firentinac… Kada sam studirao povijest umjetnosti, mislio sam da ću se baviti gotikom i renesansom. A Stari Grad mi je, osim Hektorovića, dao prirodu. Tamo smo imali konja, psa, mačku, vrt, polje…

Tonko Maroević preminuo je u kolovozu ove godine.