“To je bilo prvi put da je naša zajednica zarobila policajce. Dotad su oni uvijek zatvarali nas”, rekao je Mark Segal, bivši redovni gost Stonewalla, prisjećajući se prve od šest noći pobuna u New Yorku koje su dale vjetar u leđa borbi za prava homoseksualca i promijenile živote milijuna ljudi.

To je bilo prije pedeset godina, u noći s petka 27. na subotu 28. lipnja 1969.

Oko jedan sat ujutro mladi homoseksualci, među kojima je bio i Mark Segal, lezbijke, ‘drag’ kraljice i transseksualci odlučili su pružiti otpor tko zna kojoj po redu policijskoj raciji u gay baru The Stonewall Inn, u srcu Greenwich Vilagea, i okružiti policajce koji su ih došli privesti.

Mark Segal je tada imao 18 godina. Nekoliko tjedana prije stigao je iz Philadelphije.

Danas govori o “ludoj strasti” i “čistoj radosti” tih dana, iako nije mogao ni naslutiti povijesnu dimenziju koju će poprimiti.

Homoseksualnost se potkraj 60-ih godina prošlog stoljeća bila gledala kao bolest i homoseksualni odnosi u Sjedinjenim Državama bili su zabranjeni, osim u Illinoisu.

Homoseksualci su živjeli skriveni: riskirali su gubitak posla ili stana ako im se seksualna orijentacija otkrije. Napadi su bili česti, kao i privođenja na policiju.

Utočište

The Stonewall Inn, bar pod nadzorom mafije, nije imao dozvolu za prodaju alkohola i prodavao je alkoholna pića razrijeđena vodom.

Poznat po svojem velikom ‘jukeboxu’ i po tome da je bio jedini gay bar u kojem se moglo plesati, uključujući ‘stiskavce’, homoseksualcima je postao utočište.

“To je bilo sjajno mjesto. U tom si baru mogao biti svoj. Premda je bio rupa, premda ga je kontrolirala mafija, bili smo sretni da imamo svoje mjesto”, rekao je Martin Boyce (71), stojeći ispred bara kojeg je Barack Obama 2016. proglasio “nacionalnim spomenikom”.

U to su vrijeme pokreti za građanska prava, za prava žena, prosvjedi protiv rata u Vijetnamu i seksualna revolucija raspirivali općenitu klimu pobune koja je pogodovala promjenama.

Povjesničar David Carter, autor djela “Stonewall: pobune koje su pokrenule gay revoluciju”, podsjeća da je Mattachine Society, jedna od prvih organizacija za zaštitu prava homoseksualaca, osnovana 1950., skrenula pozornost na sebe i izborila legalizaciju gay barova probudivši novu nadu.

Kada je Martin Boyce stigao u The Stonewall Inn te noći s prijateljem, policija je već bila ondje. Zajedno s ljudima koje su policajci istjerali iz bara i onima koji su čekali vani, ondje je bilo dvjestotinjak ljudi.

Vidio je policijski kombi, potom “policajca kako silom u njega gura neku ‘ludu’. Ona ga je udarila u rame petom, on je ušao u kombi i čuli su se udarci, stenjanje”, prisjeća se.

Policajac je “zatvorio vrata i učinio ono što je činio uvijek, okrenuo se prema nama i rekao: ‘Ajde pederi, predstava je gotova, idite!'”

No taj put umjesto da ga poslušaju “krenuli su prema njemu”, rekao je Boyce.

Spremni za borbu

Bili su bijesni.

Policajac je podigao palicu, kao kada se priprema za udarac, “ali ne znam što je vidio na našim licima, smirio se i potrčao u bar s drugim policajcima”, pridruživši se kolegama u unutrašnjosti.

“Formirali smo polukrug ispred bara. (…) Počelo je blago, bacali smo novčiće”, potom limenke, boce, betonske kocke, cigle i molotovljeve koktele. Neki su isčupali parkirališni aparat, pokušali probiti vrata bara, pomišljali ga zapaliti.

Prvi put osjetio je “jedinstvo”. “Bilo smo spremni boriti se.”

Sukobi su trajali cijelu noć. Uhićeno je bilo 13 prosvjednika i ozlijeđen najmanje jedan policajac.

“Nisu nas svladali, mi smo ih iscrpili jer smo poznavali Village kao što su Indijanci poznavali šumu”, rekao je Boyce.

Pozvani su bili da se okupe i sutradan, natpisom ispisanim kredom na zidu: “Sutra navečer Stonewall”.

Mnoštvo je postajalo sve veće, prosvjedi sve nasilniji. “Bitka za kontrolu srca homoseksualnog geta” je počela, rezimirao je Carter.

Tih šest noći nereda označile su rođenje modernog pokreta za priznanje prava homoseksualaca koji će inspirirati tisuće ljudi u svijetu.

Pedeset godina kasnije, “Stonewall je postao glagol, sinonim za djelovanje, i to će zauvijek ostati”, ističe Boyce.

“Učinili smo taj bar slavnim i on nas je oslobodio”.