“Ljudi napuštaju menadžere, ne tvrtke“ (People leave managers, not companies), naziv je knjige autora Ricka W. Tatea i Julie White, američkih predavača i konzultanta na poslovnim studijima koji se prvenstveno bave komunikologijom i upravljanjem ljudskim resursima. Sve se više ljudi slaže s naslovom ove knjige. Je li stvarnost doista takva i stoji li ta tvrdnja? Kakvi moraju biti menadžeri današnjice?

Vremena mikromenadžmenta i vladanja čeličnom rukom daleko su iza nas. Imperativ za čelne ljudi korporacija, ali i manjih tvrki jest da moraju ovladati novim znanjima i vještinama ako žele opstati na vrhu te se istodobno nositi s izazovima globalizacije tržišta, opakom konkurencijom, unapređivanjem poslovanja te s tehnološkim inovacijama.

Kako bi ostvarili što bolji profit, tvrtke kojima su na čelu postali lideri na tržištu, a zaposlenici bili motivirani, zadovoljni i učinkoviti, menadžer mora biti osoba koja nije egomanijak i sveznalica te osoba koja će u sve zabadati svoj nos, ne dozvoljavajući suradnicima samostalnost u radu, veći angažman, samostalno donošenje odluka te svakodnevnu prezentaciju novih ideja.

„Sigurno nisam najpametniji na svijetu, ali znam odabrati pametne suradnike“

Voditelji većih odjela, kao i same korporacije, prvenstveno trebaju odabrati vrijedne, pravedne i sposobne suradnike. Sagledavanje sebe kao osobe koja će voditi tim, ali i odrediti strategiju i viziju poslovanja te u konačnici i pozicionirati tvrtku spram konkurencije velika je i odgovorna zadaća. Stoga, ne bi bilo loše da se neki direktori povedu izjavom bivšeg predsjednika SAD-a Franklina D. Roosevelta: „Sigurno nisam najpametniji na svijetu, ali znam odabrati pametne suradnike.“

Odabir pravih ljudi te postavljanje istih na ključna mjesta u firmi jedan je od strateški važnih zadaća svakog menadžera. Pod pridjevom „pravi“ smatra se da nisu zasjeli na pozicije jer su si dobri frendovi s predsjednikom uprave i jer zajedno igraju bridž subotom, a njihove supruge idu k istom frizeru, već da je riječ o kompetentnim ljudima koji znaju znanje, imaju iskustvo u struci, viziju i strategiju te znaju upravljati ljudima i poslovnim procesima. Oni su pravedni, drže do svoje riječi te na vrijeme i savjesno izvršavaju povjerene zadaće.

Kontinuirana izobrazba zaposlenika, osobni razvoj vodećih kadrova, pa i samog šefa tvrtke apsolutni je must-have za svaku firmu.
Ljudi koji vode timove trebali bi poraditi na tzv. mekim vještinama (soft skills) kao što su samosvijest, empatija, motiviranost, komunikativnost i društvena umijeća koje neki, poput psihologa i novinara Daniela Golemana, nazivaju emocionalnom inteligencijom. Štoviše, on je u svojoj knjizi „Rad s emocionalnom inteligencijom“ (Working With Emotional Intelligence), govori o tome kako nekognitivne vještine znatno utječu na radnu učinkovitost i vođenje tvrtki. Komunikacija i pristupačnost šefa, u zaposleniku budi povjerenje i sigurnost.

Svi vole šefove – pobjednike

Od šefova se očekuje da znaju prepoznati i riješiti problem, planirati i delegirati poslove, upravljati sobom i drugima, aktivno slušati i kritičko razmišljati, da su ovladali umijećem prezentiranja, kreiranja i vođenja tima te motiviranja suradnika. O tome koji šef je dobar šef govori profesor s Harvard Business Schoola, David Thomas: „Osobe koje postižu najbolje rezultate na čelnim pozicijama su one koje u sebi objedinjuju osobine menadžera i osobine vođe.“ U popis poslova koje šefovi moraju odraditi spadaju i ne tako ugodni i fancy poslovi, primjerice, priopćiti nevesele vijesti, rezati budžete, stopirati projekte ili ukidati radna mjesta.

„Dobar šef ne bježi od stvarnosti, nego realno sagledava stvari. Postoje situacije kada mora povući neke radikalne poteze kako bi se situacija u budućnosti stabilizirala i ponovno krenula prema pozitivi. Te mjere nisu popularne kod zaposlenika jer dolazi do kresanja troškova, restrukturiranja kompanije i optimalizacije svih troškova, ali su nužni za opstanak i u skladu su s dugoročnom strategijom poslovanja“, naglašava John P. Kotter, profesor na Harvard Business Schoolu.

Svi zaposlenici žele raditi sa šefovima-pobjednicima. Ponekad, nije ih lako pratiti. No, na takvim vođama timova je zadaća da opravdaju poziciju koja im je povjerena i da savjesno i mudro zajedno s kolegama ostvaruju ciljeve i realiziraju vizije na dobrobit kompanije i društva unutar kojeg djeluju.