Tomislav Dragičević, bivši predsjednik Uprave Ine, tadašnji njeni članovi Mirko Zelić, Josip Petrović, Ivan Brusić, Zalan Bacs i Tomislav Thur te Ivan Šuker i Božidar Kalmeta, kao tadašnji članovi Nadzornog odbora Ine 2005., donijeli su odluku protivnu Ugovoru koji je vlada sklopila s MOL-om o strateškom partnerstvu u Ini. Oni su time dramatično potkopali poslovanje Ine i nanijeli joj teško sagledive negativne posljedice. Sve se to dogodilo iz neobjašnjivih razloga. Nacional je došao u posjed internih dokumenata Ine iz 2005. označenih oznakom “poslovna tajna”, kojima je MOL-u dopušten ulaz na tržište Srbije, što je bilo u direktnoj suprotnosti s ugovorom koji je MOL 2003. sklopio s vladom o kupnji 25 posto plus 1 dionicu Ine. “Ta odluka rezultirala je time da je MOL danas treći po snazi igrač na tržištu Srbije, a Ine nema nigdje. I ta je odluka zapravo označila početak upropaštavanja Rafinerije Sisak jer je MOL u Srbiju otad mogao plasirati naftu iz svojih rafinerija, a Sisak je ostao bez dobrog dijela svog dotadašnjeg tržišta”, tumači jedan od Nacionalovih dobro upućenih sugovornika. Ugovorom iz 2003. MOL-u je bilo strogo zabranjeno samostalno poslovati na takozvanim Ininim starim tržištima.

Članak 9.2.3 Dioničarkog ugovora između Vlade i MOL-a iz 2003. obvezivao je strateškog ulagatelja, odnosno MOL, da će “u mjeri u kojoj je to zakonito prema mjerodavnom pravu i politici tržišnog natjecanja sudjelovati putem ugovora o zajedničkom pothvatu (joint venture), ugovornih i drugih odnosa u dobroj vjeri s Društvom u istraživanju njegovih Maloprodajnih djelatnosti u Bosni, Crnoj Gori, Kosovu, Albaniji i Srbiji (“SEE tržišta”), gdje će to unaprijediti ciljeve promocije dodatnog tržišnog natjecanja na tim tržištima i istovremeno poboljšati zajedničku učinkovitost troškova i operative te ekonomije razmjera u okviru operacija Strateškog ulagatelja i Društva.”

Ta suradnja trebala se odvijati tako da će razvoj novih prodajnih mjesta na tim tržištima (SEE tržišta) “provesti INA pod trgovačkim imenom i upravom INE, tako da će INA imati povlašteno pravo isporuke rafiniranih naftnih proizvoda na to mjesto pod Uvjetima povlaštene isporuke”.

Da bi nekako pokušao doskočiti toj formalno-pravnoj prepreci, MOL je uputio pismo, ali ne vladi koja je jedina eventualno mogla promijeniti tu odluku, nego Upravi Ine.

‘’Zeleno svjetlo’’ za tu operaciju dao je najprije tadašnji predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević, a sve je provedeno u jednom danu. Prema dokumentima u posjedu Nacionala, najprije je 15. studenog 2005. održana sjednica Uprave Ine koja je trajala od 9 do 10.30. Na tu je sjednicu pod 12. točku dnevnog reda uvrštena stavka pod nazivom “MOL-ovo pismo”. U obrazloženju odluke koja je odmah potom donesena, stoji sljedeće:

“Uprava je primila na znanje pismo MOL-a o namjeri da kroz tvrtku INTER–MOL d.o.o. poduzme aktivnosti na tržištu Srbije i to prvenstveno u maloprodaji i veleprodaji. Uprava je prihvatila namjeru MOL-a da poduzme navedene aktivnosti na srbijanskom tržištu. Uprava upućuje predmetno pismo Nadzornom odboru Ine.”

U Upravi su tada, osim predsjednika Tomislava Dragičevića, sjedili i Mirko Zelić, Josip Petrović, Ivan Brusić, Zalan Bacs i Tomislav Thür, dok je potpredsjednik mađarske strane, Laszlo Geszti, bio odsutan. Drugim riječima, spornu odluku potvrdilo je pet Hrvata i samo jedan Mađar. O tome kakvu su ulogu pojedini od tih članova kasnije igrali, danas je manje-više sve poznato, a posebno o tome kojim je putem nakon odlaska iz Ine krenula karijera Josipa Petrovića koji je postao službeni lobist MOL-a.

Ali njihova odluka ne bi se mogla provesti bez Nadzornog odbora. A sjednica Nadzornog odbora na koju je Uprava uputila “pismo MOL-a” održana je fascinantno brzo, ne samo isti dan, nego svega pola sata nakon što je održana sjednica Uprave. Sjednica Uprave završila je 15. studenog u 10.30, a sjednica Nadzornog odbora započela je već u 11 sati istog dana. Pod točkom 11 dnevnog reda sjednice Nadzornog odbora već je bilo uvršteno “Pismo Mola – u svezi poslovnih aktivnosti u Srbiji”, u engleskoj varijanti samo “MOL Letter”. U odluci koja je potom donesena, stajalo je sljedeće obrazloženje: “Predsjednik Uprave gosp. Dragičević informirao je Nadzorni odbor s pismom koje je MOL uputio u svezi namjere da kroz tvrtku INTERMOL d.o.o. poduzme aktivnosti na tržištu Srbije i to prvenstveno u maloprodaji i veleprodaji. Nadzorni odbor je suglasan sa odlukom Uprave kojom je prihvaćena namjera MOL-a da poduzme navedene aktivnosti na srbijanskom tržištu.”

Predsjednik Nadzornog odbora Ine bio je tadašnji ministar financija Ivan Šuker koji je, s tadašnjim potpredsjednikom Zoltánom Áldottom i potpisao tu spornu odluku. Osim toga, član Nadzornog odbora bio je i Božidar Kalmeta, tada ministar prometa u vladi Ive Sanadera, a član mađarske strane bio je Gyorgy Mosonyi. Tomislav Ivić i Damir Polančec, tada također ministri koji su bili članovi Nadzornog odbora, nisu prisustvovali spornoj sjednici. Sjednici su, osim Dragičevića, prisustvovali i ostali članovi Uprave koji su donijeli prvotnu odluku u korist “pisma MOL-a”.

Nacionalovi sugovornici tumače da je posebno perfidno to što je pod obrazloženjem namjere MOL-ova ulaska na srbijansko tržište, navedeno da je riječ “prvenstveno o maloprodaji i veleprodaji”.

“Pa više od toga i ne postoji jer Ina nije imala rafinerije u Srbiji da bi MOL mogao ugroziti njezino rafinerijsko poslovanje. Glavna djelatnost Ine u Srbiji bile su upravo maloprodaja i veleprodaja, a Uprava i Nadzorni odbor Ine dali su odobrenje ulasku direktnog konkurentna na to tržište koje su Ina i MOL trebali razvijati zajedno, a ne tako da jedan partner drugog posve izgura s tržišta”, objasnio je Nacionalov izvor.

Ivan Šuker kao predsjednik Nadzornog odbora Ine u to vrijeme bio je najodgovorniji za potpisivanje takve odluke i mogao bi i na ponovljenom suđenju Ivi Sanaderu u slučaju Ina-MOL, ali i tijekom eventualnog nastavka arbitražnog postupka, svjedočiti o tome je li na njega izvršen pritisak za donošenje takve, po Hrvatsku dugoročno štetne odluke. Ali na poziv Nacionala i pitanje može li objasniti pod kojim je okolnostima ta odluka donesena, on je u ponedjeljak poslijepodne rekao: “Ja se toga uopće ne sjećam.”