Ministar zdravstva Vili Beroš ne smatra da se Zakon o lobiranju (ZOL) treba primijeniti na komunikaciju predstavnika farmaceutske industrije s nadležnim osobama u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) u procesu odlučivanja o stavljanju lijekova na listu HZZO-a. Ako Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa ne odluči drugačije, uhodana praksa pritiska na one koji odlučuju o potrošnji četvrtine zdravstvenog proračuna ostaje neregulirano, odnosno, izvan domašaja HDZ-ovo antikorupcijskog zakona koji je 1. listopada stupio na snagu.
U Beroševu ministarstvu drže da se na proceduru primjenjuje Pravilnik o mjerilima za stavljanje lijekova na listu lijekova HZZO-a kao i načinu utvrđivanja cijena lijekova koje će plaćati HZZO, te načinu izvještavanja o njima, a u odgovorima na pitanja novinarke Novosti, koja je otvorila tu temu, nisu objasnili zašto ne ZOL.
Odluka o tome hoće li neki lijek biti dostupan korisnicima zdravstvene zaštite u Hrvatskoj donosi se tako što prvo farmaceutska industrija (nositelji odobrenja ili predstavnici) podnosi zahtjev za uvrštenje lijekova na listu, koji u HZZO-u razmatraju stručne službe i Povjerenstvo za lijekove, kao imenovani vještaci za stručnu ocjenu bitnih činjenica o predloženim proizvodima. Njihov je pozitivan stav, odnosno preporuka Povjerenstva za lijekove, preduvjet da se donese rješenje i proizvod uputi na odobravanje Upravnom vijeću HZZO-a.
Postupak zahtjeva za uvrštenje na liste lijekova završava donošenjem općeg akta, odnosno, odluke Upravnog vijeća o utvrđivanju lista lijekova HZZO-a koji se osiguranicima u potpunosti ili djelomično financiraju u okviru prava na zdravstvenu zaštitu.
Proizvodi koji imaju potencijal prometa od nekoliko desetaka milijuna eura godišnje kompanijama donose ozbiljan prihod, pa ne štede ni truda ni vremena za motivaciju svih uključenih u postupak koji lijek dovodi na listu Zavoda. Od početka do kraja procedure, predstavnici farmaceutskih tvrtki održavaju javno nevidljivu interakciju s nadležnima u HZZO-u, od najviših dužnosnika (ravnatelji, pomoćnici), pa do članova Povjerenstva koje se kao liječnike najčešće posjećuje na radnom mjestu u bolnici i pokušava utjecati da pripreme pozitivno mišljenje, bilo putem financiranja putovanja na međunarodne kongrese, plaćena predavanja, itd. Kad postoji pozitivno mišljenje Povjerenstva, neformalno lobiranje nastavlja se preko odgovornih da se predmet uvrsti na prvu sljedeću sjednicu Upravnog vijeća.
U Ministarstvu zdravstva kazali su kako je postupak stavljanja lijekova na listu lijekova HZZO-a u svakom segmentu odlučivanja uređen važećim Pravilnikom. Ograđuju se i navodom da je samo tumačenje Zakona o lobiranju u djelokrugu Ministarstva pravosuđa i uprave.
Komentari