Nakon presude Visokog upravnog suda od 10. prosinca 2020. kojom su poništene presuda Upravnog suda u Zagrebu iz svibnja 2018. i odluka Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa od 29. studenoga 2017., GONG je uputio pismo GRECO-u, antikorupcijskom tijelu Vijeća Europe, u kojem je naveo da je Povjerenstvo time ostalo bez najbitnijeg dijela svojih ovlasti, a riječ je o članku pet kojim se propisuju načela djelovanja. Pravomoćna presuda Visokog upravnog suda, po njihovu mišljenju, rezultirat će drastičnim smanjenjem ovlasti Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, odnosno ukidanjem najmanje trećine najvažnijih odluka toga tijela.

Tom presudom ukida se odluka Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa u slučaju Milana Bandića iz studenoga 2017., u kojoj je konstatirano da je Bandić povrijedio načela časnog i odgovornog obnašanja dužnosti primanjem jamstva od 15 milijuna kuna od Odvjetničkog društva Hanžeković kako bi izašao iz zatvora i time sebe doveo u odnos ovisnosti o tom odvjetničkom društvu. Po mišljenju GONG-a, time se automatski poništava i niz prethodno donesenih odluka Povjerenstva. Između ostalog, one u slučaju Tomislava Karamarka u aferi Konzultantica, odluke u slučaju Martine Dalić i Zdravka Marića u aferi Borg, kao i odluka koje se odnose na premijera Plenkovića u „slučaju Pokaz“ zbog imenovanja svog kuma za veleposlanika u Londonu i u „slučaju Helsinki“ zbog putovanja članova Vlade na stranački skup EPP-a u Helsinkiju. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa zbog svega navedenog sprema Zahtjev za preispitivanje pravomoćne presude Visokog upravnog suda, koji će uputiti DORH-u.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s predsjednicom Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Natašom Novaković, koja je na tu dužnost imenovana 8. ožujka 2018. godine. Rođena Zagrepčanka, pravnica po obrazovanju, počela je karijeru u odvjetničkim uredima. Od 2004. do 2006 . bila je zaposlena u Uredu Vlade RH za socijalno partnerstvo, na mjestu stručne suradnice za radno i socijalno zakonodavstvo. Od 2006. do 2018. bila je prvo pravna savjetnica glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca da bi u konačnici došla na poziciju Direktorice za ljudske potencijale i tržište rada. U tom razdoblju, 2013. godine, postala je koordinatorica inicijative UN-a za društveno odgovorno poslovanje Global Compact. Angažirana je i oko poboljšanja položaja žena pravnica u Hrvatskoj i u svijetu te je prije dolaska na ovu funkciju bila i članica upravnog odbora Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji.

NACIONAL: Kako ste doživjeli pravomoćnu presudu Visokog upravnog suda od 10. prosinca 2020.? Je li ona politički motivirana?

Ne mogu to tvrditi i ne znam čime je motivirana, ali ta je presuda doista izazvala šok kad smo je zaprimili. Iako ne mogu reći da tako nešto nismo očekivali, s obzirom na to da se već preko dvije godine na različitim razinama propituje može li Povjerenstvo uopće voditi postupke koji se temelje na povredi načela javnog djelovanja ili ne. No kako vrijeme prolazi, izlaze neke okolnosti oko donošenja takve presude u javnost i sve nam se više čini da bi naš Zahtjev za preispitivanje pravomoćne presude mogao biti uvažen. Naime, ispada da je ova odluka praksa samo jednog sudskog vijeća, a ne i cijelog Suda, što je samo po sebi problematično. Naš zahtjev za preispitivanje presude je završen i uskoro će biti upućen Državnom odvjetništvu. A onda je na njima da odluče hoće li usvojiti naš prijedlog i proslijediti ga Vrhovnom sudu da donese konačnu odluku.

NACIONAL: Koliko je ta odluka ovisila o sastavu sudskog vijeća koje je o tome odlučivalo, a kojem su dodijeljeni i ostali predmeti dužnosnika koji su se žalili na odluke Povjerenstva?

Nakon donošenja takve presude istupila je jedna sutkinja koja je ustvrdila da to nije stav cijelog VUS-a već jednog sudskog vijeća, a i novinari su ispitivali i tražili informacije o ovom slučaju od Visokog upravnog suda. U svom priopćenju na tu temu predsjednik Visokog upravnog suda Ante Galić poziva se na odluku Ustavnog suda u slučaju Karamarko. On tvrdi da je ova presuda posljedica te ustavne odluke, što nije istina. Naime, u toj odluci Ustavni sud nigdje nije rekao da Povjerenstvo ne može voditi predmete koje se temelje na povredi načela djelovanja, već je rečeno da upravni sudovi moraju zauzeti stajalište o tome. Dakle – Ustavni sud nije rekao ni da ni ne. Osim toga, prva presuda koja je izašla nakon te odluke Ustavnog suda išla je u korist Povjerenstva i u korist načela. Odnosno, prvo Vijeće nije uopće problematiziralo pitanje može li Povjerenstvo voditi takve slučajeve i mi smo dobili pozitivnu presudu Visokog upravnog suda. A onda smo s istog tog suda od drugog sudskog vijeća dobili negativnu presudu. To se ne bi smjelo događati, jer je to neujednačena praksa. A prema članku 40 Zakona o sudovima, ako Sud mijenja praksu, odnosno ako postoje različita stajališta, Sud mora sazvati sjednicu svih sudaca. Ovako ispada da su presude Visokog suda o odlukama Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa lutrija, koja ovisi o tome kojem će sudskom vijeću doći u ruke. Saznala sam iz medija i da su preostali predmeti dužnosnika koji traže dokidanje odluka Povjerenstva zbog članka 5. – odnosno dva predmeta premijera Plenkovića i predmet Milana Bandića – dodijeljeni istom sudskom vijeću. Naime, Visoki upravni sud i upravni sudovi nemaju sustav elektronske dodjele predmeta čija je svrha upravo povećati objektivnost u radu sudova dodjelom spisa pojedinom sucu ili vijeću nasumičnim odabirom.

NACIONAL: Prema prvotnom tumačenju, presudom Visokog suda iz prosinca ukida se i niz značajnih odluka Povjerenstva – od slučaja Karamarko, preko Martine Dalić i Zdravka Marića do premijera Plenkovića. Ima li onda vaše djelovanje uopće smisla? 

Zapravo se ne ukidaju. Iako smo u prvom trenutku upravo to pomislili, vjerujući da je ta presuda stav cijelog Visokog upravnog suda. Onda nam je postalo čudno, s obzirom na to da smo od istog suda prije toga dobili pozitivni presudu za jedan drugi predmet. Budući da se radi o dvjema kontradiktornim odlukama, kao što sam rekla, očito je da se ne radi o stavu cijelog Visokog upravnog suda, što znači da bismo mi dalje mogli voditi postupke. A onda – ovisno kod kojeg sudskog vijeća dođu, odluke će nam prolaziti ili padati. Tu se radi o potpunoj pravnoj nesigurnosti, što je nedopustivo. Zato smatramo da bi Vrhovni sud o tome trebao zauzeti stajalište, jer ovakve odluke Visokog upravnog suda ugrožavaju funkcioniranje samog Povjerenstva. U ovakvoj situaciji mi zapravo ne znamo što možemo raditi. Poštujem različita pravna mišljenja, ali svaki sud, pa tako i Visoki upravni sud, mora imati ujednačenu sudsku praksu koja će biti jednaka prema svima. Pri čemu je ova posljednja odluka doista potpuni preokret u odnosu na sve presude posljednjih sedam godina, otkad Povjerenstvo postoji. Naime, sedam godina je taj isti sud donosio odluke u kojima načela nisu bila problem. Zašto je sada došlo do prevrata, ja to doista ne znam.

NACIONAL: Dakle, novoimenovana predsjednica uprave Podravke, bivša potpredsjednica Vlade Martina Dalić, ipak nije rehabilitirana od odluke o sukobu interesa u aferi Borg? 

Ta odluka trenutno također čeka, s obzirom na to da ne znamo što će se dogoditi s člankom pet. Zapravo, kompletan Agrokor i svi predmeti vezani uz njega –  Martine Dalić, Zdravka Marića, pa i samog premijera, kao i predmet Bože Petrova, stoje i čekaju. No svi su ti predmeti aktivni. Neki stoje zbog mog izuzeća, a neki zbog trenutne odluke Visokog upravnog suda.

NACIONAL: Ministar Malenica također je poslao pismo GRECO-u i negirao optužbe GONG-a te naveo da nitko ne osporava ovlasti prevencije i utvrđivanja sukoba interesa zbog kojih je Povjerenstvo i osnovano, ali i tvrdi da Povjerenstvo ne može obnašati ulogu etičkog tijela. Kako to komentirate? 

Ono što je ministar Malenica možda propustio pročitati u sudskoj odluci Visokog upravnog suda jest obrazloženje da Povjerenstvo ne može voditi postupke zbog povrede načela zato što taj članak nema sankciju i zato što se nalazi u prvom dijelu Zakona koji nije vezan uz sankcioniranje. Međutim, kvaka je u tome da se i članak 2 o sukobu interesa, koji također nema sankcija, isto tako nalazi izvan tog dijela Zakona. Dakle, analognom primjenom, u skladu s presudom Suda, Povjerenstvo se ne bi moglo baviti ni sukobom interesa odnosno člankom dva. Ministar ne može tvrditi da ne osporava ovlasti Povjerenstva ako mu osporava odlučivanje u dvjema ključnim preventivnim točkama zbog kojih je i osnovano – sukobu interesa i povredi načela javnog djelovanja.

NACIONAL: Najviši državni dužnosnici očito zaboravljaju da je osnivanje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa bio jedan od uvjeta za ulazak u EU? 

Točno. Ja sam u doba pristupanja EU-u bila uključena na screeningu za radno zakonodavstvo i socijalni dijalog. Tada su u svim poglavljima obećavane razne reforme, bio je to veliki zamah jer smo morali ispuniti uvjete ako smo željeli biti dio EU-a. No otkad smo postali punopravna članica EU-a, entuzijazam je splasnuo. Činjenica jest da postoji GRECO, no teško je reći hoće li na europskoj razini to izazvati neke reakcije.

NACIONAL: O famoznom članku pet pričamo već preko dvije godine, a na njemu inzistira i GRECO. U ožujku 2020. GRECO je objavio izvješće koje Vlada RH preko tri mjeseca nije željela objaviti u javnosti, a u kojem se, između ostalog, navodi da je opći članak o sukobu interesa (dakle, članak 5) „središnja značajka Zakona o sprječavanju sukoba interesa čiju je izvršnost potrebno osigurati“ i zato se preporučuje da se upravo te ovlasti ojačaju. Očito se Vlada RH oglušila na te preporuke…

Nažalost, GRECO-ovo je izvješće objavljeno u jeku pandemije covida-19, tako da zapravo uopće nije došlo do izražaja u javnosti. U tom izvješću jasno je naznačeno da su ta načela izuzetno bitna, odnosno da su ona okosnica Zakona. Međutim, u novom zakonu koji je navodno u izradi, sudeći po izjavama ministra Malenice, oni će nastojati načela spojiti s odredbama nekog drugog članka. Što bi u praksi značilo da netko može biti netransparentan i ne mora nikome ništa objašnjavati i neće to moći nitko propitivati ako niste, naprimjer, na neki drugi način zloupotrijebili dužnost. To je nonsens. Jedno su teške povrede zakona, a drugo je transparentnost. Ne možete ozakoniti netransparentnost! Ako Povjerenstvo ne može voditi postupke zbog povrede načela, to znači da svaki dužnosnik može biti netransparentan, nesavjestan i neodgovoran bez ikakvih posljedica. Prema ovoj presudi Visokog upravnog suda u slučaju Bandić, znači da nema nikakvih problema ni ako ste kao javni dužnosnik u odnosu zavisnosti prema nekome s kim tijelo javne vlasti u kojem obnašate dužnost posluje. Ukidanje načela značilo bi također da kada idete na neko putovanje plaćeno javnim novcem, ne morate predočiti dokumentaciju kojom biste opravdali trošak. Povjerenstvo to ne bi smjelo ni preispitivati. Iako se radi o oko 10 do 15 posto takvih predmeta godišnje, oni se uglavnom odnose na dužnosnike na najvišoj razini vlasti. Odluke o njima trebale bi biti primjer svima ostalima iako su deklaratorne. Ako oni na vrhu nisu transparentni, ne možete očekivati ni transparentno ponašanje onih na nižim razinama. Ukidanje takve mogućnosti rada Povjerenstva vratilo bi nas godinama unatrag.

NACIONAL: Premijer Plenković tužio je Povjerenstvo Upravnom sudu koji je u ekspresnom roku poništio odluke Povjerenstva i presudio u njegovu korist. Jesu li vas iznenadile njegova tužba i presuda suda? 

Ja čak s tim i nemam problema. Svaki građanin, pa i premijer, ima pravo požaliti se nekoj instanci na odluku za koju smatra da je nepravedna. Ono s čime doista imam problem jest da se prvo u političkim, a tek onda u pravosudnim krugovima počne problematizirati pitanje može li Povjerenstvo voditi postupke na temelju povrede načela. Prvo se iz političkih krugova čulo da Povjerenstvo izlazi izvan zakona i preširoko tumači članak 5 i svoje ovlasti. Odjednom je to postalo zanimljivo svima iako smo u svim prethodnim izvješćima Saboru navodili predmete vezane uz načela i nikad se nitko na to nije žalio niti postavio to pitanje. Zašto im to sada toliko smeta, teško mi je reći. Njihova težina leži u moralnoj, odnosno etičnoj osudi nečijeg ponašanja. Budući da to političarima šteti u javnosti, vjerojatno se i premijer osjećao prozvanim. Budući da on očito smatra da Povjerenstvo ne može voditi postupke zbog povrede načela djelovanja, iskoristio je pravni lijek kao svaka druga osoba, a na nama je da branimo svoje stavove.

NACIONAL: Jeste li njegove istupe doživjeli kao politički pritisak? 

Bilo je trenutaka kada je to doista moglo biti tako protumačeno. Čini mi se da je nakon odluke o slučaju Pokaz sazvao press konferenciju i tada se direktno obrušio na Povjerenstvo. Te godine kada su se rješavali i predmeti Pokaz, Helsinki i Agrokor, sve te izjave ne samo premijera, već i nekih drugih visokih dužnosnika, apsolutno su se mogle shvatiti kao politički pritisak.

NACIONAL: Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa podjednako je na zubu i premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića, jer se bavilo obojicom. Kao obnašatelji najviših dužnosti, smiju li se oni obrušavati na nezavisna tijela, koja su bila i jedan od uvjeta ulaska RH u EU?

Nikako ne bi smjeli nezavisna tijela napadati u javnosti. Jer osoba koja je na visokoj poziciji, bilo u privatnom ili javnom sektoru, tako utječe i na ponašanje svih ostalih. Uvijek sve ide od vrha, a ako s vrha dolazi poruka kao što je, na primjer – nećemo vam poslati nikakvu dokumentaciju – koju je uputio premijer u slučaju puta u Helsinki, to je signal svim dužnosnicima ispod premijera da se mogu oglušiti na zahtjeve Povjerenstva. A tu se, konkretno, radi o predmetu u kojem postoji zakonska obveza svih tijela javne vlasti da dostavljaju Povjerenstvu traženu dokumentaciju, koja nije ispoštovana i nikome ništa. A i GRECO je u svom prošlogodišnjem izvješću upozorio na problem nedostavljanja dokumentacije uz prijedlog novčanih sankcija za tijelo koje je odbija dostaviti.

NACIONAL: Što je s predmetima vezanim uz put predsjednika Republike vojnim brodom u Albaniju i vojnim helikopterom na Mljet? 

Taj je predmet vezan uz transparentnost i on će isto morati pričekati. Mi skupljamo dokumentaciju, tražili smo odgovore od MORH-a, MUP-a i MVP-a, Ureda predsjednika i Vlade RH. Od nekih smo dobili odgovore da dokumentaciju nemaju, neki su bili konkretniji, neki su kontradiktorni pa to još uvijek istražujemo. No budući da nam je sada upravo dio zakona vezan uz transparentnost pod upitnikom, u ovom trenutku je budućnost tih predmeta neizvjesna.

NACIONAL: I vas su optuživali za sukob interesa jer ste godinama radili u HUP-u. Kako to komentirate?

Da sam smatrala da se trebam izuzeti u slučaju Agrokor, izuzela bih se sama. Hrvatska udruga poslodavaca ima četiri, pet tisuća članova, a Agrokor je bio jedan od njih. Nikada nisam radila za Agrokor, nikada mi ništa nije platio, Ivicu Todorića ne poznajem, tako da nemam nikakvu poveznicu s njima. Po toj logici trebala bih se izuzimati u različitim predmetima u kojima se pojavljuje neka tvrtka članica HUP-a, što je zapravo nonsens.

NACIONAL: Slučaj prijave 15 žena protiv bivšeg zamjenika direktora HUP-a Bernarda Jakelića zbog spolnog uznemiravanja, podigao je puno prašine u javnosti, a Općinsko državno odvjetništvo ga je odbacilo. Kako to komentirate, s obzirom na to da ste tamo radili?

Ministar Malenica najavio je promjenu Kaznenog zakona prema kojoj će zastara za progon spolnog uznemiravanja biti produljena na 10 godina. Vjerujem da je i predmetni slučaj utjecao na to da se ta odredba Kaznenog zakona konačno promijeni.

NACIONAL: Rekli ste da ćete se boriti do kraja za efikasno djelovanje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Bojite li se za svoju funkciju, s obzirom na to da vam mandat istječe u veljači sljedeće godine?

Bojim li se za funkciju? Ne. Ja volim ovaj posao, ali funkcija sama po sebi mi ništa ne znači. Ono što je mene najviše pogodilo, kao i moje kolege, jest da se Povjerenstvo koje je osam godina dobro radilo svoj posao i nametnulo neke standarde, sada ide rušiti. Bilo bi mi jako žao da se ta institucija obezvrijedi, ne samo profesionalno, već i zato što imam dvoje djece koja žive ovdje i želim da žive u pravno uređenoj državi. Ni sada nam nije dobro jer se u svim izvješćima – od OECD-a do Svjetske banke – spominje korupcija kao najveći problem. Ako nismo spremni ni na tako mali iskorak kao što je puštanje Povjerenstva da radi svoj posao, onda mi to ne ulijeva nimalo nade.

NACIONAL: Jeste li uključeni u izradu novog zakona o sprečavanju sukoba interesa i kada bi on konačno trebao biti donesen? 

Posljednja runda rada na Zakonu počela je u studenome prošle godine, na sastanku je bio moj zamjenik jer sam bila u Strasbourgu. No na tom prvom sastanku nije se razgovaralo o tome od čega će se krenuti, već se opet sve svelo na raspravu o načelima. No, ponavljam, nadam se da će naš zahtjev, s obzirom na materijalne i procesne propuste na koje ćemo ukazati vezano uz donošenje posljednje odluke Visokog upravnog suda, biti prihvaćen i da će o tome na kraju odlučivati Vrhovni sud.

NACIONAL: Da se ukine članak 5 u novom zakonu, što bi to značilo za Hrvatsku na europskoj razini? Bi li netko reagirao?

Kao što sam rekla, i OECD i GRECO prate situaciju. U OECD-u nismo članica, a ako ovako nastavimo, nećemo tako skoro ni biti, ne samo zbog protivljenja Slovenije. Jedan od najvažnijih problema za njih je upravo borba protiv korupcije. S druge strane, i GRECO će u jednom trenutku reagirati i donijeti svoje preporuke koje ćemo mi morati implementirati u određenom periodu. Bi li Hrvatska imala nekih negativnih posljedica, ne mogu reći, ali kao članica EU-a i Vijeća Europe ipak ne bi smjela ignorirati preporuke tijela koja smo obvezni poštovati. To sigurno nije dobra poruka.