Leonardo Da Vinci se odmarao dvadesetak minuta svaka 4 sata. Tako je spavao oko 2 sata i bio budan preostala 22.

Čak su i Thomas Edison, Nikola Tesla, Napoleon često drijemali tijekom dana, kako bi maksimalno iskoristili vrijeme koje su imali na raspolaganju.

U psihologiji se praksa spavanja nekoliko puta tijekom dana naziva polifaznim spavanjem, izraz koji je uveo psiholog JS Szymanski, piše Novi list.

To je vrsta odmora tipična za novorođenčad koja se s godinama napušta u korist dvofaznog sna.

Ovo posljednje, široko rasprostranjeno među djecom, ne uključuje mnogo malih drijemanja već dva segmenta spavanja, obično jedan noću, a drugi danju.

U odrasloj dobi većina ljudi prelazi na monofazno spavanje, pa spavaju samo jednom, najčešće noću, a tek s odmakom godina postupno se vraćamo na ultradijansko polifazno spavanje, što uključuje brojna drijemanja tijekom dana.

Iako je monofazno spavanje najrasprostranjenije i trenutno ga stručnjaci najviše preporučuju, polifazno spavanje, kojih ima više vrsta (Everyman, Dymaxion, Uberman) počinje se djelomično preispitivati.

Prema Zakladi za spavanje, istraživanja tijekom godina nisu jasno pokazala njegovu učinkovitost, ali anegdotski podaci o polifaznim spavačima ukazuju na nekoliko prednosti.

Prije svega veća produktivnost, spremnost i sposobnost učenja i pamćenja informacija.

Veća kompatibilnost s neredovitim rasporedima onih koji, na primjer, rade u smjenama ili na poziv.

Treće, porast takozvanih lucidnih snova.

I sve to unatoč činjenici da zahtijeva znatno manje sati odmora od monofaznog sna.

Međutim, ne manjka nuspojava, ističe Zaklada za spavanje, od smanjene sposobnosti brzog reagiranja na podražaje tijekom budnih sati, preko povećane pospanosti, od skraćenog vremena reakcije do raznih negativnih utjecaja na fizičko i mentalno zdravlje.

Tema je i dalje predmet rasprave među stručnjacima, iako se trenutno većina istraživanja slaže da je monofazni san bolji od polifaznog, koji bi se ipak mogao pokazati korisnim u određenim okolnostima.