Hrvatska elektroprivreda (HEP) na godišnjoj razini potroši više stotina tisuća kuna za nabavu raznih prehrambenih delicija, uključujući stotine kilograma skupe svježe oborite ribe, ali i desetke milijuna kuna za u najmanju ruku neobična sponzorstva, pokroviteljstva i donacije – proizlazi iz detaljnog popisa svih ugovora sklopljenih u HEP-u u 2018. godini i tijekom prvih devet mjeseci 2019. godine, koji Nacional ima u posjedu. Taj popis precizno rekonstruira način na koji se u ovoj državnoj tvrtki odnose prema javnom novcu i premda gotovo svaki posao ima svoje pokriće u provedenom postupku jednostavne nabave, barem kada je riječ o nabavi robe, on otvara pitanja svrsishodnosti utrošenih sredstava i racionalnosti poslovanja jedne od najvećih kompanija u državi – koja je u mnogim segmentima formalni, a u nekima tek neformalni monopolist.

Tijekom jedne godine u njoj se između 100 i 130 tisuća kuna potroši na „konditorske proizvode i grickalice“, 137 tisuća kuna na mineralnu vodu, do 195 tisuća na kavu, čaj i šećer, 83 tisuće kuna na kruh i peciva, 80 tisuća kuna na bezalkoholna pića, 50 tisuća kuna na mlijeko, gotovo stotinu tisuća kuna na torte i kolače, 200 tisuća na „razne prehrambene proizvode“, 50 tisuća kuna na smrznuto povrće, 200 tisuća kuna na svježe voće i povrće, gotovo 50 tisuća kuna na sladolede i smrznute proizvode, oko 140 tisuća kuna na smrznutu ribu, 440 tisuća kuna na svježe meso i suhomesnate proizvode te 111 tisuća kuna na nabavu svježe oborite ribe.

Upravo ova posljednja stavka donekle je problematična jer javnu nabavu za nju nije oglasila tvrtka HEP Upravljanje imovinom – što bi po svemu sudeći značilo da bi bila namijenjena restoranu tvrtke u zagrebačkoj Vukovarskoj ulici ili kantinama u raznim HEP-ovim podružnicama – nego tvrtka HEP d.d. – pa se može pretpostaviti da je oborita riba ipak namijenjena višim upravljačkim kadrovima u toj kompaniji. Izvori iz samog HEP-a upozorili su Nacional na činjenicu da je ta nabavka vremenski koincidirala s imenovanjem novog predsjednika Uprave Frane Barbarića, koji je stupio na dužnost koncem 2017. godine, a već koji mjesec kasnije na osmi kat zgrade u Vukovarskoj ulici u Zagrebu redovito se dostavljala najskuplja svježa riba. Neki svjedoci čak tvrde da su vidjeli neobičnu scenu unošenja svježe sabljarke u lift koji vodi do osmoga kata i da su zaposlenici morali pričekati kako bi se ta dostava obavila. Tvrdi se, također, da Barbarić svoju sklonost svježoj ribi obrazlaže, između ostalog, liječničkim preporukama i svojim zdravstvenim stanjem. Nacional je u jednom članku svojedobno tek ovlaš spomenuo mogućnost da se najviši menadžment HEP-a tako časti pa je tog tjedna nastala mala panika i sve količine svježe oborite ribe završile su u glavnom restoranu, što je izazvalo konsternaciju dijela radnika koji se ondje hrane, nenaviklih na to da u subvencioniranim obrocima pronalaze grdobinu i slične delicije. Sam Barbarić u to doba neslužbeno je poručivao da nisu točni navodi o nabavi skupe oborite ribe koja je, po tvrdnjama izvora, striktno trebala biti iz jutarnjeg ulova, no popis sklopljenih ugovora u posjedu Nacionala dokazuje da je to ipak bilo točno. Kao dobavljač te sirovine putem jednostavne nabave u 2018. godini odabrana je Meduza d.o.o. za iznos 41.345 kuna, a godinu kasnije za 69.950 kuna Ribarnica Sokol iz Velike Gorice, koja s više tvrtki iz sustava HEP-a također već godinama ima ugovore o isporuci ribe.

Svjedoci iz HEP-a tvrde da su vidjeli neobičnu scenu unošenja svježe sabljarke u lift koji vodi do osmoga kata i da su zaposlenici morali pričekati kako bi se ta dostava obavila. Tvrdi se, također, da Barbarić svoju sklonost svježoj ribi obrazlaže, između ostalog, liječničkim preporukama i svojim zdravstvenim stanjem. PHOTO: Profimedia

Nacional je u Hrvatskoj elektroprivredi zatražio komentar ove nabave, kao i preostalih stavki s popisa sklopljenih ugovora kojih je oko tisuću i protežu se na preko stotinu stranica, no do zaključenja ovog teksta odgovor nije pristigao.

Među sklopljenim ugovorima stavke s prehrambenim proizvodima zapravo su među manjima i kreću se u rangu od najviše 200 tisuća kuna, izuzev one za meso koja doseže gotovo 500 tisuća. HEP hranu mahom nabavlja putem procesa jednostavne nabave, koji se primjenjuje za poslove manje vrijednosti. U velikom broju slučajeva sklapaju se okvirni ugovori koji vrijede godinu dana i potom se na dnevnoj ili tjednoj bazi bilježe računi vrijedni od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kuna. Takav je, primjerice, slučaj s tortama i kolačima koji se nabavljaju u zagrebačkoj slastičarnici Vincek i na koje se godišnje potroše 92 tisuće kuna.

Na popisu ugovora su i brojne usluge i proizvodi koje HEP nabavlja, također mahom putem sustava jednostavne nabave – od usluga tjelesne zaštite ili obnove i održavanja zgrada, preko kupnje tonera i tinti ili servisa vozila, do sredstava za čišćenje, servera i raznih licenci, „recepcijskih usluga“, pravnih savjeta, odvoza razvrstanog otpada ili „najma restoranskog rublja“. Tu je i impresivan popis donacija kompanije u gotovo svim sektorima i sferama života diljem Hrvatske – od pomaganja muzejima, kazalištima, fakultetima, bolnicama, školama, vrtićima, Crvenom križu ili Hrvatskom centru za razminiranje, do obilatih transfera prema raznim sportskim savezima i tvrtkama ili udrugama u najmanju ruku neobičnih naziva ili svrhe. Također, na popisu su i sva medijska pokroviteljstva ili oglašavanja HEP-a, koja se donekle mogu opravdati činjenicom da u nekim segmentima poslovanja ova kompanija dobiva konkurenciju pa se tako mora boriti za čuvanje svog tržišta.

Svježa oborita riba nije bila namijenjena radnicima, već se nosila na osmi kat upravne zgrade hep-a u vukovarskoj ulici u Zagrebu, gdje se nalazi restoran namijenjen rukovodstvu tvrtke, ali kad je Nacional prvi put dobio tu informaciju i pokušao je službeno provjeriti, iz vodstva HEP-a zanijekali su da je je riba bila za Barbarića. PHOTO: Marin Tironi/PIXSELL

Samo u 2018. godini, kada je ulaskom reprezentacije u finale Svjetskog prvenstva Hrvatski nogometni savez ostvario rekordne prihode, HEP mu je dodatno pomogao s devet milijuna kuna, koliko je transferirano i prema Hrvatskom košarkaškom savezu, Hrvatskom vaterpolskom savezu, Hrvatskom rukometnom savezu i Hrvatskom skijaškom savezu. Judo i odbojkaški savez dobili su po respektabilnih šest milijuna kuna, a po nekoliko stotina tisuća kuna od ove državne tvrtke dobili su valjda svi preostali sportski savezi u Hrvatskoj – stolnoteniski, teniski, gimnastički, ragbijaški, konjički, plivački, jiu-jitsu, šahovski, mačevalački, klizački, ronilački, taekwondo, plesni savez, savez hokeja na ledu… Pola milijuna kuna HEP je transferirao Hrvatskom olimpijskom odboru, a čak 3,2 milijuna tvrtki Top Sports Events, koja je očigledno stajala iza organizacije biciklističke utrke Tour of Croatia.

Sinjsku alku HEP godišnje potpomaže s iznosom od 600 tisuća kuna, a značajna sredstva odlaze Aurea festivalu u Požegi, Festivalu klapa i Udruzi lađara iz Neretve, no stotine tisuća kuna preko mahom privatnih tvrtki, koje se pojavljuju kao organizatori, odlaze na potporu gotovo svakom većem koncertu održanom u državi. Dodatno se potpomaže gradovima i općinama, također kroz ugovore o sponzorstvu raznih manifestacija: od 30 tisuća kuna za Ivanić Grad ili Đakovo, 25 tisuća za Kumrovec, stotinu tisuća kuna godišnje za Krapinu ili malene općine Bistra, Voćin i slične, 150 tisuća kuna za Trilj, Šibenik i Gospić, do 200 tisuća kuna za Osječko-baranjsku županiju ili Općinu Lovinac. HEP sponzorira čak i Hrvatsku gospodarsku komoru s 300 tisuća kuna.

„Ključno je naglasiti da se radi o slabo uređenom sustavu podložnom arbitrarnom odlučivanju, gdje se ogroman novac dodjeljuje po nejasnim kriterijima i često se događa da se ta sredstva povlače u sredinama i od osoba koje imaju dobre političke veze. HEP je golema i moćna tvrtka s prihodima u milijardama kuna i jasno je da stotinjak milijuna ništa ne predstavlja, a i da se od jednog državnog monopolista očekuju društvena odgovornost i pomaganje različitim kulturnim, sportskim i znanstvenim ustanovama i događajima. Ali trebao bi postojati sustav“, rekao je za Nacional izvor vrlo dobro upućen u poslovanje te kompanije. U posljednjim godinama HEP je raspisivao 2,5 milijuna kuna vrijedne javne natječaje za sponzorstva, putem kojih su manji iznosi transferirani na stotine adresa, no on služi kao neka vrsta smokvina lista jer se istodobno proizvoljnim odlukama i mimo novog natječaja dodjeljuje više desetaka puta veći novac. Na impresivnom popisu sklopljenih ugovora mogu se pronaći stotine malih i anonimnih tvrtki – poput, recimo, RED d.o.o. koji je u prošloj godini dobio donaciju vrijednu 100 tisuća kuna iako je već tada bio u likvidaciji. Tu su razne udruge kojima se donacije očigledno odobravaju svake godine, poput Hrvatske udruge menadžera sigurnosti (95 tisuća), Instituta za istraživanje hibridnih sukoba (94 tisuće) ili udruge Budi ponosan (60 tisuća kuna). No mogu se pronaći i transferi udruzi Legende Zagreba (100 tisuća kuna) ili drugim udrugama egzotičnih naziva kao što su Hrvatska uzdanica, Hrvatsko zajedništvo, Slavni u Istri, Znanje daje sigurnost, Pogled iz novog kuta i slično.