Gol kojim je Mario Mandžukić, u produžetku polufinalnog susreta s reprezentacijom Engleske, odveo Hrvatsku u povijesno finale Svjetskog nogometnog prvenstva prepričavat će se dugo i sigurno je jedan od trenutaka koje mnogo ljudi u Hrvatskoj neće nikad zaboraviti. Tim golom hrvatski nogometni reprezentativac Mario Mandžukić još jednom pokazao je da je na terenu pravi ratnik. Ali druga strana njegova karaktera posve je u suprotnosti onoj po kojoj je prepoznat u svjetskoj nogometnoj javnosti.

Mandžukić je, naime, jedan od rijetkih nogometaša koji nikad, ali baš nikad, ne zaboravljaju svoj rodni grad – Slavonski Brod. S obzirom na fokus koji je posljednjih tjedana – zbog izvanrednog uspjeha Hrvatske – na Svjetsko prvenstvo u Rusiji, nije promaknula vijest da je Mandžukić s 25.000 kuna odlučio počastiti svoje sugrađane koji su četvrtfinalnu utakmicu Hrvatske protiv domaćina Rusije gledali u brodskoj Tvrđavi. Ali to ni blizu nije sve što je ovaj nogometaš napravio za svoj grad. Zbog toga će, kako je ekskluzivno za Nacional najavio Mirko Duspara, gradonačelnik Slavonskog Broda, Mario Mandžukić dobiti ploču u tom gradu na Savi, i to u bronci:

“Ne samo da mu je tijekom Svjetskog prvenstva na hitnoj telefonskoj sjednici uručena Povelja počasnoga građanina Slavonskoga Broda, već mu njegovi sugrađani pripremaju veliku čast – brončanu ploču koja će se postaviti na glavnom gradskom trgu, a kroz mjesec-dva kad bude gotova otkrit ćemo ju kad Mario dođe u Brod. Mario se uključuje u apsolutno sve što se događa u Slavonskom Brodu. Godine 2014., za vrijeme velikih poplava, jedan je od rijetkih ljudi s tolikim utjecajem došao u Brod i pomogao ljudima na terenu, na nasipu. Isto tako, otišao je do Gunje gdje je ljudima koji su ostali bez ičega donirao pomoć. Pomaže udrugama, pogotovo osobama s posebnim potrebama, primjerice brodskoj Osnovnoj školi Milana Amruša i bolnici. Voli doći u grad, apsolutno je uključen u sve aktivnosti turističke zajednice i mi mu na tom čestitamo i zaista smo na njega ponosni. Kad se god pojavi u bilo kojem spotu vezanim za Brod, to pogleda jako puno ljudi jer je to nogometaš svjetske klase koji je igrao u najvećim svjetskim klubovima. Nije zaboravio kraj iz kojeg je potekao a ono što nas posebno veseli je činjenica da to vidi i cijeli svijet. Pogledajte samo njegove kopačke, na kojima je ispisan naziv Slavonski Brod ili potez koji nas je sve oduševio – nakon onakve borbe s Englezima i onakvoga gola da ima vremena razmišljati o tome da uzme zastavu na kojoj piše ime Slavonskog Broda, to je divno. Da ne kažem da je ekipa koja mu je dobacila tu zastavu bila mjesec dana u Rusiji o njegovu trošku.”

Mandžukić je svom bivšem klubu Marsoniji 2013. donirao dvije garniture sportske opreme, a prije toga juniorima i kadetima tog kluba uplatio je kotizaciju za sudjelovanje u prvoj ligi

Gradonačelnik Duspara kaže da je Mandžukić jako vezan za svoj grad i da Brođani za Marija imaju samo riječi hvale. Pokušao je objasniti što je to nešto što Mandžukića razlikuje od drugih nogometaša, zašto baš on toliko pomaže i za to ne traži nikakvu promociju, štoviše samo su rijetke prilike kad se sazna da je nešto donirao ili nekome platio, a to radi stalno, jer ne želi da se to zna:

“On je poseban. Njegovi profesori iz srednje škole, prijatelji, kažu da je ostao onakav kakav je bio, nije se promijenio zbog slave ili novca. Ostao je povučen i skroman, oko njega nikad nema afera a postigao je sve – igrao s najvećim imenima u velikim klubovima. Možemo reći i da je naš Ola, Ivica Olić koji je sad pomoćnik izbornika Zlatka Dalića, iz Davora, to je isto u našoj županiji, sličnog karaktera kao i Mario, a i Ivan Rakitić je porijeklom iz općine Sikirevci iz naše županije, također je primjer svima. No Mandžukić zaista u sebi ima tu neku empatiju, s tim se jednostavno rodiš, posebno zato što ne želi da se to igdje ističe jer smatra da mu ne treba reklama. To radi jer želi pomoći a to je karakteristika samo najvećih. Međutim, u slučaju plaćenog piva za svoje sugrađane, to nismo mogli izbjeći, morali smo reći zašto je pivo besplatno nismo mogli sebi uzeti zasluge. On to nije morao napraviti, Brođani ga vole bez obzira na sve.”

Duspara najavljuje svečani doček Mariju Mandžukiću koji sigurno dolazi doma. A ondje ga uvijek čeka nekoliko najbližih prijatelja i obitelj, od kojih se ne može ništa saznati, pa ni stupiti u kontakt s Marijem. Ali poznata je činjenica da je 32-godišnji Mario Mandžukić veliki humanitarac, a da je spreman na stvari na koje inače ne pristaje, samo da bi pomogao potrebitima, dokaz je i intervju koji je davao jednom ženskom magazinu prije devet godina, kad je još bio igrač zagrebačkog Dinama. Nakon što je odbio intervju, promijenio je mišljenje kad je uredništvo organiziralo akciju kojom se donirao novac slavonskobrodskom domu za djecu. Ne zaboravlja Mandžukić niti slavonskobrodski Nogometni klub Marsonia, koji je nekad imao i status prvoligaša, ali danas se natječe u 3. HNL. Mandžukić je svom nekadašnjem klubu 2013. donirao dvije garniture sportske opreme, a prije toga juniorima i kadetima tog kluba uplatio je kotizaciju za sudjelovanje u prvoj ligi te darovao trideset lopti.

Iako puno toga prođe, prema njegovim željama, neprimijećeno, poznata je Mandžukićeva donacija Općoj bolnici Dr. Josip Benčević Slavonski Brod, što je potvrdio ravnatelj Josip Samardžić:

“Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod ovim putem od srca čestita nogometnoj reprezentaciji Hrvatske na povijesnom uspjehu na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Izuzetna nam je čast što Mario Mandžukić dolazi iz Slavonskog Broda, kojega i danas redovno posjećuje. Sukladno našim iskustvima, radi se o samozatajnoj osobi kojoj bi se ovim putem još jednom zahvalili na angažmanu u vidu osiguranja didaktičkih igrački i pomagala za potrebe Odjela pedijatrije prošle godine, kojom su se poboljšali uvjeti boravka naših najmlađih pacijenata. Svojom jednostavnošću i komunikacijom oduševio je tada prisutne pedijatrijske pacijente kao i osoblje Bolnice.”

Mario Mandžukić ne oduševljava samo kao igrač – a igrao je u Marsoniji, Zagrebu, Dinamu, Wolfsburgu, Bayernu iz Münchena, Atléticu iz Madrida a od 2015. igra u Juventusu – već i kao čovjek koji s empatijom prema potrebitima radi tako jednostavnu, ali mnogima ipak tešku stvar – pomaže.