Pokret Hamas je još 1987. osnovan od mreže Muslimanske braće, a osim što hamas na arapskom znači (borbeni) žar i polet, to je i kratica za Ḥarakat al-muqāwama al-islāmiyya, islamski pokret otpora.

Središnji dio pokreta je njegov oružani ogranak Brigada Kassam, točnije Katā’ib asch-Schahīd ʿIzz ad-Dīn al-Qassām Brigada mučenika Iz al Din al Kassaa, propovjednika koji je još u dvadesetim godinama prošlog stoljeća vodio oružanu pobunu svoje skupine Crna ruka protiv francuske, a onda i britanske kolonijalne uprave nad Sirijom i Libanonom. Nakon niza ubojstava i terorističkih akcija, Kassam je poginuo 1935. u oružanom okršaju s britanskim vojnicima, a njegov grob kod Haife je još uvijek svetište radikalnih muslimana.

Izrael pomogao u stvaranju Hamasa?

I neki izraelski povjesničari kao što je Avi Shlaim sa sveučilišta Oxford tvrde kako je i tadašnja vlada Izraela pomogla stvaranje Hamasa kako bi oslabila poziciju Jasira Arafata i njegovog pokreta Fatah. Teško je procijeniti istinitost te tvrdnje, jer Hamas je već u svojoj osnivačkoj povelji zagovarao ne samo potpuno uništenje države Izrael, nego propagira i ubojstvo bilo koje osobe židovske vjere. U povelji se citira iz zbirke Sahin Muslim: „Čas pravednika neće doći prije nego što se muslimani bore i ubiju židove, tako da se židovi kriju za drvećem i stijenama, a svako drvo i kamen će reći; o muslimanu, o službeniku Alaha, jedan židov je iza mene, dođi i ubij ga.“

Neka mladi ginu

Hamas je postao još aktivniji nakon što je Jasir Arafat u Oslu 1993. sklopio mir s Izraelom i okončao Prvu intifadu – ustanak. Ne može se poreći i određena humanitarna djelatnost pokreta Hamas u brojnim izbjegličkim logorima i osobito u Libanonu, ali i u tome je glavna zadaća mobilizacija „dragovoljaca“ za uništenje Izraela. Teško je i prebrojati terorističke napade za koje je odgovoran Hamas i to ne samo u Izraelu, a prije svega su to samoubilački napadi budućih „mučenika vjere“. No tu je osim vjerskog zanosa isto tako razrađen sustav odabira i indoktrinacije mladih, čak i djece oba spola da posluže kao nosioci smrtonosnog tereta: u dvojbi pomažu i odgovarajući narkotici kako bi bez pogovora počinili zlodjelo koje im je naloženo.

Teroristička organizacija

Zbog svega toga ima veoma dobrih osnova što nije samo Izrael pokret Hamas svrstao u terorističku organizaciju: tako ga smatra većina zemalja Zapada, ali ne samo one. Već zbog svog korijena u organizaciji Muslimanske braće je Hamas nepoželjan u Egiptu, a i u Jordanu je taj pokret bio zabranjen do 2011. No za razliku od Hezbolaha koji uopće ne krije svoju vezu s Iranom i štoviše, iranskog vjerskog vođu al Hameinija priznaje kao i svog vjerskog čelnika, u Hamasu je organizacija složenija. Procjenjuje se kako Hamas broji osamdesetak tisuća pripadnika, a poznato je kako su aktivni u čitavom nizu džamija ne samo na Bliskom istoku, a svoju propagandu šire – i mobiliziraju suradnike i u muslimanskim humanitarnim organizacijama. Službeno, financiraju se milodarima, kako od vjernika diljem svijeta, tako i putem organizacija u Saudijskoj Arabiji.

I dalje korupcija i zločini

No od uvrštenja Hamasa u terorističke organizacije su presječeni i legalni putevi njihovog financiranja, ali očito pripadnici Hamasa nalaze druge puteve. I milodari prečesto znaju završiti na posve drugom mjestu: u kolovozu 2016. je uhićen šef ogranka humanitarne organizacije World Vision za Pojas Gaze, Mohamed el Halabi koji je sustavno krao novac iz te humanitarne organizacije i davao ga Hamasu – izraelsko državno odvjetništvo tvrdi kako je pronevjerio oko 45 milijuna eura. No od stranih država, u pomoći Hamasu se osobito ističe Katar koji je i nakon ovih raketnih napada optužio Izrael da je on kriv.

Usprkos takvom kriminalu – a i zbog popularnosti među Palestincima u Pojasu Gaze, pokret Hamas je tamo 2007. oružanom silom osvojio predstavništvo Arafatovog pokreta Fatah optužujući njegove dužnosnike za – neospornu i kroničnu potkupljivost i korupciju. No i stanovnici Pojasa Gaze su morali shvatiti kako je korupcija podjednako raširena i pod upravom Hamasa, a na zlu glasu je i zatvor u Gazi. Osim što je gotovo uobičajeno mučenje zatvorenika, svjedoci tvrde kako su u njegovom podrumu i vješala za nepopravljive neposlušnike i prije svega, izdajnike.

Što se postiglo?

Isto tako, svi oružani napadi Hamasa na Izrael i Izraelce su u konačnici imali suprotan učinak. Tako je još 2012. provedena izraelska vojna operacija Stup od oblaka, 2014. je to bila Čvrsta stijena, a posljednji veći oružani sukob je bio 2021. Redovito je nakon takvih pokušaja Hamasa Palestincima  postalo još gore i teže živjeti u njihovom području. U vojnim okršajima je uništeno i ono malo infrastrukture što se uspjelo izgraditi u Gazi, a još više Palestinaca je moralo krenuti u svijet, bez mnogo nade da će se ikad vratiti u domovinu, piše DW.