Prošloga tjedna Središnje izborno povjerenstvo BiH objavilo je da je završilo prebrojavanje glasačkih listića s parlamentarnih izbora provedenih 7. listopada. U roku tri dana stranke su mogle podnijeti prigovore na utvrđene rezultate i zatražiti ponovno prebrojavanje glasova, a konačni rezultati bit će objavljeni 6. studenoga. Prema dosadašnjim rezultatima, Željko Komšić, predsjednik Demokratske fronte, u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH dobio je 225. 500 glasova ili 56, 24%glasova, dok je za lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića glasalo 154. 819 birača ili njih 36,14%. Za srpskog člana Predsjedništva izabran je Milorad Dodik iz SNSD-a, dok je bošnjački član Šefik Džaferović iz SDA. U Zastupničkom domu Parlamenta BiH koji broji 42 člana najviše mandata, njih devet imat će Stranka demokratske akcije (SDA), drugi je Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) sa šest mandata, a zatim slijedi koalicija HDZ-BiH s pet mandata, koliko će imati i SDP BiH. Komšićeva Demokratska fronta osvojila je tri mandata, kao i Srpska demokratska stranka (SDS). U državni parlament ušlo je još osam stranaka s po jednim ili dvojicom zastupnika. I u Zastupničkom domu parlamenta Federacije BiH koji ima 98 mjesta ponovno je najjači SDA koji je dobio 27 mandata, HDZ BiH s koalicijskim partnerima je dobio 16, SDP 12, Komšićev DF 10 i Savez za bolju budućnost (SBB) Fahrudina Radončića 8 mandata.

Rezultati ovih izbora izazvali su negativne reakcije ne samo hrvatskih političara, već i hrvatskih medija koji tjednima gotovo unisono demoniziraju Željka Komšića, optužujući ga da je treći put izabran u Predsjedništvo BiH glasovima Bošnjaka. Protiv njegovog izbora održane su i demonstracije u Mostaru, dok je premijer Andrej Plenković taj problem izdigao i na europsku razinu i obavijestio čelnike EU komisije i europskih zemalja o tome da je Izborni zakon neustavan i nepravedan za Hrvate kao konstitutivni narod. Njemu se pridružilo i svih 11 hrvatskih europarlamentaraca koji su poslali otvoreno pismo europskim institucijama kojim traže izmjene tog zakona.

Na ovo pismo Komšić je također odgovorio pismom europskim institucijama, u kojem je optužio Hrvatsku za diplomatsku agresiju, udar na suverenitet BiH, a hrvatske europarlamentarce za poticanje vjerske i rasne mržnje.

Zanimljivo je kako je hrvatsku politiku i medije puno manje zabrinula činjenica da je za srpskog člana predsjedništva izabran Milorad Dodik, dosadašnji predsjednik Republike Srpske, optužen za kriminal i niz korupcijskih afera koji i ne skriva svoje simpatije prema ratnim zločincima Karadžiću i Mladiću, kao ni separatističke namjere i ambiciju da se pripoji Srbiji. Usprkos takvim stavovima, do sada je odlično surađivao s Draganom Čovićem, predsjednikom HDZ-a BiH, dosadašnjim hrvatskim članom Predsjedništva koji je također suočen s optužbama, pa i presudama za korupciju, organizirani kriminal i zlouporabu položaja i ovlasti.

Rođeni Sarajlija, Komšić je političar koji se zalaže za cjelovitu i građansku Bosnu i Hercegovinu i zbog takvih svojih stavova nije omiljen među nacionalno obojenim strankama na političkoj sceni u Hrvatskoj i susjednoj državi. Iza njega je bogata politička karijera i ratno iskustvo u Armiji BiH, kojoj se priključio odmah nakon prvih napada srpske vojske na Sarajevo. Za iskazanu hrabrost odlikovan je najvišim vojnim odlikovanjem Armije BiH, Zlatnim ljiljanom. Kao visoki dužnosnik i potpredsjednik SDP-a BiH, na općim izborima 2006. i 2010. dva puta je biran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Budući da je u Predsjedništvo BiH biran glasovima Bošnjaka, hrvatski birači u Hercegovini nisu ga smatrali svojim legitimnim predstavnikom. Na dužnosti hrvatskog člana Predsjedništva ostao je do 2014., iako je u međuvremenu 2012. napustio SDP BiH i 2013. osnovao svoju stranku, Demokratsku frontu. Njegova stranka nakon izbora 2014. na entitetskom nivou ušla je u koaliciju sa SDA-om i HDZ-om, no 2015. napustila je tu koaliciju zbog Uredbe o načinu imenovanja odbora u javnim poduzećima i prešla u opoziciju. Od prosinca 2014. bio je zastupnik u Zastupničkom domu PS BiH.

NACIONAL: Prošlo je gotovo mjesec dana od općih izbora u BiH, kako ste doživjeli reakcije na vaš izbor za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu koje ne prestaju u Hrvatskoj?

Očekivao sam da će to otprilike tako biti, ali moram priznati da me je najviše negativno iznenadio premijer Plenković. Zanimljivo je kako je on zajahao na tog divljeg konja nacionalizma, što nisam od njega očekivao. Pokušao sam shvatiti zašto to radi i čini mi se da je riječ o unutarnje-političkim razlozima. Vjerojatno je pritisnut populizmom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja mu je visoko digla ljestvicu svojim ponašanjem na Svjetskom nogometnom prvenstvu, pa je i on krenuo u tu vrstu kampanje, želeći preuzeti mainstream na hrvatskoj političkoj sceni i nametnuti se kao lider. Time je pretpostavljam želio staviti u drugi plan sve drugo što ga guši, osim predsjednice, tu je i Milijan Brkić i brodogradilišta i Vukovar. No usprkos tome nisam od njega očekivao tako žestoku negativnu reakciju

NACIONAL: Ona se nije ograničila samo na Hrvatsku. O situaciji u BiH i nepravednom ishodu izbora razgovarao je s Jeanom-Claudeom Junckerom i europskim čelnicima.

Da, on je to izdigao na europsku razinu, na Vijeće za vanjske poslove EU-a, kao i na EU komisiju. No, mislim da bi, kada se sve to slegne i smiri, na kraju krajeva on mogao postati najveći gubitnik. Bit će apsurd da gubi na vanjskopolitičkoj temi, a to je njegovo područje. Jer štogod mislile vlasti u Zagrebu, a što je BiH za Hrvatsku, ako nije vanjskopolitičko pitanje? Žao mi je zbog svega toga, no onoga trenutka kada uđemo u Predsjedništvo BiH, ja ću s ostalim kolegama pokušati sanirati štetu od te vrste negativne kampanje jer ni nama u BiH, a vjerujem niti Hrvatskoj, nije u interesu da imamo takvu vrstu odnosa.

Nadam se da će ta histerija, jer ne znam kako bih drugačije nazvao te reakcije političara, ali i velikog dijela medija, ipak prestati. Treba hladne glave pristupiti nekim pitanjima i nema nam druge. Mi moramo surađivati, htjeli ne htjeli. Zagreb i Sarajevo, kao i Sarajevo i Beograd.

NACIONAL: Svih 11 hrvatskih eurozastupnika potpisalo je otvoreno pismo i poslalo ga na adrese europskih institucija, kako bi ih upozorili na problem Izbornog zakona i činjenicu da ste izabrani glasovima Bošnjaka. Jesu li vas iznenadili Picula, Jakovčić, Radoš i Biljana Borzan?

Od Jakovčića nisam očekivao, od Picule jesam. Znam ja što on priča o BiH već godinama. Ovaj tjedan poslao sam otvoreno pismo ne samo njima, već i EU komisiji i ostalim europskim institucijama. Red je i da ja kažem što mislim o tome i koliko je sve ono što oni zagovaraju duboko antieuropski i anticivilizacijski, koliko to dalje vodi u segregaciju u BiH i što bi to značilo dugoročno, kada bi se model koji oni zagovaraju počeo primjenjivati. Bilo bi to potpuno neprirodno stanje u BiH.

NACIONAL: No svi se oni pozivaju na odluku Ustavnog suda prema kojoj je potrebno promijeniti Izborni zakon.

Ja se bojim da oni nisu pročitali odluku Ustavnog suda i to je njihov problem. Jer u toj odluci stoje druge stvari, a ne promjena Izbornog zakona. Obrazloženje je poveliko, ja ga tu naravno imam i kao pravnik ga znam pročitati i tumačim ga onako kako piše, a ne dajem mu značenje onako kako bih ja želio. Ova odluka Ustavnog suda je prilično jasna i ako se već žele upuštati u tu vrstu rasprave, neka je prvo pročitaju. Ako im je to malo previše komplicirano, neka pogledaju mišljenje OHR-a, jednog nepristranog tijela, ili Venecijanske komisije o cijelom tom slučaju. Ona su potpuno suprotna onome o čemu oni pričaju.

NACIONAL: Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara, dosta se žestoko sukobio s premijerom Plenkovićem i poručio mu da se ponaša kao da je premijer BiH. Tada je istaknuo i kako u postotku, u odnosu na broj stanovništva, Hrvati imaju najviše dužnosnika na visokim funkcijama.

To je točno ako pogledate matematiku. No ja misli da je to dobro i da tako treba i ostati. Jer tu se ne radi o brojnosti naroda, već o ravnopravnoj zastupljenosti svih triju konstitutivnih naroda u državnim institucijama. Bošnjačka zajednica, pa čak ni njihove vjerske zajednice nikada nisu to propitivale, iako su najbrojniji.

NACIONAL: Je li vas itko od hrvatskih političara nakon izborne pobjede nazvao, čestitao, predložio suradnju? Ipak ste legalno izabrani, iako im se ne sviđa Izborni zakon?

Čuo sam se s bivšim predsjednikom Stipom Mesićem, nekim novinarima, nekim generalima Hrvatske vojske i HVO-a koji su mi čestitali. Službeni Zagreb nije se javio.

NACIONAL: Je li vas začudila reakcija hrvatskog SDP– a? Otkad se oni zalažu za nacionalne stranke?

Nisam ja od njih ništa očekivao. Osim pojedinaca koji su ostali dosljedni Račanovoj politici i koji znaju što ovo sve znači. Ne bih im želio dijeliti lekcije, ali od Račanove smrti SDP je izgubio ljevičarsku crtu. I Zoran Milanović, dok je bio premijer, počeo je skretati udesno na unutarnjem političkom planu, a onda se to prenosilo i vanjsku politiku, kao i na politiku prema BiH.

NACIONAL: Osvojili ste 60 tisuća glasova više od Čovića, je li moguće da su to sve glasovi Bošnjaka? Čović tvrdi da je 80% Hrvata glasalo za njega.

Da, 80% od 40% izašlih. Eto, ako je to 80%, nek mu bude. Naravno da za mene nisu glasali samo Bošnjaci. Imamo mi točne podatke po općinama. Ako izbacimo sve ono što su pokrali u općinama gdje je na vlasti HDZ, koliko su listića proglasili nevažećim, još je uvijek jedan dio Hrvata glasao za mene. No ne želim ulaziti na taj teren, ni govoriti o tome kako su radili birački odbori. Izbor članova Predsjedništva BiH reguliran je Ustavnim zakonom i Izbornim zakonom. Prema njima, za članove Predsjedništva iz Federacije, za dva člana, glasaju svi građani iz Federacije. To je jedna izborna jedinica. Legalitet proizlazi iz Ustava, kao i legitimitet izabranih.

NACIONAL: U govoru koji ste održali nakon proglašenja izborne pobjede rekli ste: “Nitko se ne treba plašiti, osobito ne oni koji nisu glasali za mene jer ću raditi u interesu hrvatskog naroda’’. Osim što tvrde da ste izabrani glasovima Bošnjaka, koji je točno vaš krimen prema Hrvatima u BiH? Zalažete li se za smanjivanje njihovih prava, negiranje nacionalnog identiteta, prava na školovanje na hrvatskom jeziku?

Ja se nalazim u čudnoj situaciji u kojoj moram objašnjavati da sam dovoljno pametan čovjek da ne radim protiv sebe. Sve što oni meni prigovaraju ispada da svjesno želim okrenuti Hrvate u BiH protiv sebe. Što se tiče prava ljudi u ovoj zemlji, spreman sam ih uvijek braniti, osobito one čija su prava uskraćena. Smatram da će BiH postati normalna država tek kada će odnos institucija biti isti prema svim njenim građanima, bez obzira na njihovu nacionalnost.

Što se tiče jezika, ne znam više kako da im odgovorim, a da me čuju. Moje dijete ide u Katolički školski centar i tamo uči hrvatski jezik, to joj piše u đačkoj knjižici. Ja nju savršeno razumijem i ona mene, kao i moju suprugu. U čemu je problem? Kad smo već kod toga, ja sam kršten u ono “mračno doba” u crkvi sv. Ante i dolazim iz tog miljea koji je bio duboko religiozan. No ja sam ateist i do svog uvjerenja došao sam životnim iskustvom. Što se tiče mog odnosa prema Hrvatima, uvijek ću se boriti za sve ono do čega je ljudima u ovoj zemlji stalo, ako ne ide na štetu drugih. Meni su svi građani ove države jednaki i ako je to moj krimen, spreman sam ga nositi.

NACIONAL: Tvrde da niste napravili puno za Hrvate u dvama mandatima kada ste bili u Predsjedništvu BiH.

Ono što znam da sam u tim dvama mandatima jako dobro surađivao s dužnosnicima HDZ-a, koji su bili tada ministri. Suradnja je bilo odlična. I nikakvih problema nije bilo. I ljudi koji su ratovali u HVO-u, časnici Oružanih snaga BiH, generali, neka samo kažu je li i gdje je ta naša suradnja bila problematična.

NACIONAL: Zašto vas u Mostaru doživljavaju kao neprijatelja hrvatskog naroda. Jeste li im se zbog nečeg posebno zamjerili?

Koliko znam, nisam.

NACIONAL: Niste rođeni tamo, možda je to problem?

Pa nisam, rođen sam u Sarajevu. Rođeni sam Sarajlija i drago mi je zbog toga. No mislim da je problem u tome da ne pristajem da me tjeraju u torove. Tamo je toplo i smrdi. Ne volim biti u takvom okruženju, ne volim kad smrdi.

NACIONAL: Organizirane su i demonstracije u Mostaru, na kojima su sudjelovali mladi ljudi, studenti. Tko stoji iza toga?

Službeno Mladež HDZ-a i studentski zbor, ali da se ne pravimo ludi, znamo tko stvarno tamo vuče sve konce.

NACIONAL: Mostar je podijeljen grad, blokiran u razvoju, lokalni izbori ne mogu se održati godinama. Koje rješenje nudite?

Pokušali smo poslije lokalnih izbora 2016. ponuditi neko rješenje, no mi tada nismo imali dovoljno političkog kapaciteta da to proguramo kroz parlamente. SDA i HDZ nastavili su svoju staru igru oko Mostara: kao svađaju se, svađaju, a njima je zapravo odlično. Iako mislim da oni koji tamo žive nisu tako podijeljeni. Postoji crta koja se osjeća, no među običnim ljudima to nije tako drastično. Paradoksalno je da je zbog nemogućnosti održavanja lokalnih izbora isti gradonačelnik već 12 godina. Nuđena su neka solidna rješenja, ima ljudi u Mostaru koji su zainteresirani za svoj grad, da se to konačno riješi, ali nikada nije bilo političke volje velikih stranaka.

NACIONAL: Odlučili ste zatvoriti Ured predsjedništva u Mostaru. To su vam isto zamjerili.

Zatvorili su ga sami. To je Čović radio sebi Ured, da mu bude blizu kuće. Njegovo radno mjesto je u Sarajevu. Sarajevo je glavni grad i tu bi trebao dolaziti na posao. Inače, ja nemam nikakvog razloga za netrpeljivost prema Hrvatima u Mostaru. Mi se doduše politički ne slažemo, ali to nije kraj svijeta. Molim ih samo da i oni pokušaju razumjeti da ja gledam na stvari drugačije. Možemo se mrziti, ali to je najlakše. Mržnja vas sprži i od toga nikakve koristi.

NACIONAL: Zašto ste temeljili kampanju na kritici predstavnika vlasti u drugoj državi, to jest Hrvatskoj? Nije li to bilo kontraproduktivno?

Pa nisam temeljio kampanju na tome, već na koncepciji građanske Bosne i Hercegovine. Jesam bio kritičan prema predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović i premijeru Plenkoviću, ali to je zato što ti ljudi nikako, oprostite na izrazu, da nam sjaše više s glave. Moja je poruka: pustite nas na miru. Najbolje ćete nam pomoći ako nam nikako ne pomažete.

NACIONAL: Koliko se hrvatska vlast uplitala u tu predizbornu kampanju?

Jako. Osim ako Milijana Brkića ne smatrate nevladinom udrugom. Koliko ja znam, Milijan je vlast, vidio sam papire koje je on potpisivao kada je riječ o intervenciji u izborni proces. Zamislite da mi sebi damo za pravo da odavde iz Sarajeva komentiramo, na primjer, status Srba u Hrvatskoj, ili što biste trebali raditi s Istrom. Kako bi to bilo doživljeno u Zagrebu? Kao uplitanje u unutarnju politiku druge države. Što bi to i bilo. Pa otkuda pravo vama, dame i gospodo iz Zagreba, da se vi nama uplićete?

NACIONAL: Hrvatsku politiku naljutila je i prijetnja da ćete tužiti Hrvatsku zbog gradnje Pelješkog mosta. Što vam je to trebalo? To i ne možete bez konsenzusa svih triju članova Predsjedništva. Zašto ste onda pokretali to pitanje, kad vam to nije baš donijelo pozitivne bodove u javnosti?

Ne trebaju meni nikakvi bodovi. A Dodik će i tu spasiti stvar. Ta priča oko Pelješkog mosta je stara priča. Nisam ja na to prvi put ukazao. Prvi kojem sam to rekao bio je bivši hrvatski premijer Ivo Sanader kada je došao u posjetu BiH. Umalo da nije pao sa stolice kad sam mu objasnio zašto imamo osnova za tužbu. Zato što je Hrvatska dva puta prekršila međunarodnu konvenciju o pravu mora svojim unutrašnjim zakonodavstvom i zatvorila Bosni i Hercegovini izlazak na otvoreno more. A mi smo tada bili skloni da se dogovorimo s Hrvatskom bez ikakve svađe. Naglašavam da mi nikako ne sporimo pravo Hrvatske da gradi na svojem teritoriju, ali ne na našu štetu.

NACIONAL: Ali projekt je krenuo, Europska komisija odobrila je novac iz europskih fondova i teško da ga možete zaustaviti.

Da, krenuo je, ali vidim da su Kinezi malo uzmaknuli čim se digla prašina. Naš uvjet je da se konačno riješi pitanje granica i pristup BiH međunarodnim vodama prema konvencijama koje reguliraju pravo mora. Ako se radi prema sporazumu koji su potpisali Tuđman i Izetbegović, onda most ide preko mora koje pripada BiH. Ja mislim da je onda ipak red da se i nas nešto pita.

NACIONAL: Ali vođeni su pregovori u Bruxellesu između dviju strana.

E to je već naš unutarnjopolitički problem. Pitanje je tko je to pregovarao s hrvatskom vladom i tko je tu što obećavao. To je stvar interne istrage, prije svega u Ministarstvu prometa i komunikacija koje je zato nadležno. Treba vidjeti je li netko radio nešto mimo svojih ustavnih ovlasti. A budući da se radi o međunarodnim odnosima, to nije moglo proći bez Predsjedništva BiH.

NACIONAL: U Republici Srpskoj hrvatske stranke nisu prešle izborni prag, dok su im četiri predstavnika izabrali Srbi. No to, čini se, nikoga ne smeta, a osobito ne Čovića i HDZ u Hrvatskoj.

To očito nije problem. Zanimljivo je i da su neke većinske srpske općine u Federaciji, Drvar, Glamoč, Bosansko Grahovo, glasale za Čovića. To nitko nije propitivao. Uostalom, i meni je to OK, samo neka se onda ne primjenjuju dvostruki kriteriji. Ima i drugih sjajnih primjera. Gradonačelnika u općini Vareš koji je Hrvat iz HDZ-a, izabralo je većinsko bošnjačko stanovništvo. Zašto? Jer je kvalitetan čovjek i dobro radi svoj posao. E pa to su kriteriji prema kojima bi trebalo birati ljude. Ima jedna šala u Sarajevu koja glasi: pa što se Čović žali? Bošnjaci glasali za Hrvata, Srbi glasali za Hrvata, Hrvati glasali za Hrvata. Svi su glasali za Hrvate. Pa to je samo dobro za njega.

NACIONAL: Otkad su Bošnjaci postali najveći neprijatelji hrvatskog naroda u BiH? Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović stalno hvali njihovu integriranost u Hrvatskoj, zašto su nam onda neprijatelji u BiH? Predstavljaju li oni neki opasnost, ugrožavaju li oni Hrvate u BiH?

Ma ne ugrožavaju nikako. Kako to da su Hrvati ugroženi u BiH, osobito u Zapadnoj Hercegovini? Pa nema ni Bošnjaka niti Srbina stotinu kilometara od tamo. Ne mogu ih ugroziti čak ni fizičkom prisutnošću. Zašto se taj koncept pokušava instalirati, mislim da ima odgovore u vrlo pragmatičnim stvarima. Lijepo je imati polugu i u susjednoj zemlji koja radi za interese druge države. Lijepo je imati i ljude u vlasti susjedne zemlje koji će raditi za interese vlasti druge države. A mi to imamo. Imamo HDZ BiH koji je obična filijala HDZ-a iz Hrvatske. Imamo ministre koji dolaze iz njihovih redova i ne mogu se sjetiti da je netko od njih stao iza interesa BiH, ako su oni bili u koliziji s interesima Hrvatske. Oni se obično ponašaju kao da su ministri u hrvatskoj vladi, a ne u Vijeću ministara BiH. To je pragmatičan interes službenog Zagreba, politički, ekonomski i koncepcijski koji upražnjavaju kroz svoju političku filijalu u BiH.

NACIONAL: Zar se Hrvati i Bošnjaci nisu zajedno borili protiv četničke agresije?

Svi smo se zajedno borili u Sarajevu. Da vam ne pričam povijest jedinice u kojoj sam ja bio, tamo je bilo i Hrvata i Bošnjaka i Srba, a bila je sastavljena isključivo od ljudi koji su se dobrovoljno javili, nitko nije bio mobiliziran. Od početka do kraja rata bila je potpuno multietnička. Zvali su nas Crvena brigada.

NACIONAL: Postoji teza da Bošnjaci žele napraviti islamsku državu u kojoj bi Srbi i Hrvati bili tek nacionalne manjine.

Bošnjaci? Pa to može reći samo netko tko ih ne poznaje. Pogledajte političku scenu, gdje vlada pluralizam? Sigurno ne kod Dragana Čovića i Milorada Dodika. Najviše političkih stranaka ima upravo među Bošnjacima. Optuživati Bošnjake u BiH da su agresivni ili da su islamski fundamentalisti je potpuno pogrešno. To ne odgovara činjenicama. Ako se po tome da netko ide u džamiju i moli se Bogu zaključuje da je netko agresivan, onda imate problem s percepcijom.

NACIONAL: Tvrdi se da se događa erdoganizacija BiH, da dolaze investicije iz Turske i Saudijske Arabije i da se tako mijenja i društvo i svijest društva.

Kakve investicije? Nigdje investicija nema, u tome i jest problem. Pa više investicija iz Turske i Saudijske Arabije ima u Srbiji nego u BiH. Otvorili su neke svoje obrazovne centre, no to ne znači da su tu ekstremisti. Bošnjaci i Islamska zajednica u BiH svjesni su u kakvom okruženju žive i svjesni su da moraju biti tolerantni jer je to jedini put za njihov opstanak na ovom prostoru.

NACIONAL: Dodik i Čović sklopili su koaliciju i najavili da će zajedno raditi na projektima, približavanju EU-u i promjeni Izbornog zakona. Kako komentirate tu činjenicu? Što ih povezuje?

Oni svoj zajednički interes temelje na otporu prema političkom Sarajevu. A političko Sarajevo nije samo bošnjačko, već je ipak prije svega glavni grad države Bosne i Hercegovine. Lijepo je to od njih čuti kada je riječ o EU-u, Dodik je to više puta ponovio i zato ima svoje razloge. Treba mu da skine sa sebe stigmu crne liste, kao i to da nije dobrodošao ne samo u SAD-u, već i u većini glavnih gradova EU-a. No ako im je motiv ulazak u EU, ja ga svakako podržavam. Koliko su oni iskreni u tome, o tom potom. Otkud taj njihov pakt koji je pomalo politički nastran, nije teško zaključiti, a on postoji već dulje vrijeme. Što se tiče Izbornog zakona, ni Dodik niti jedna politička stranka iz Republike Srpske nije htjela sudjelovati u raspravama o izmjenama koje su se vodile pod pokroviteljstvom SAD-a i EU-a i ja ne vjerujem da će on uopće ući u tu priču. On će prihvatiti svaku vlast koja dolazi iz Federacije, s jednostavnim objašnjenjem: Što ja imam s tim? Tko god dolazi iz Sarajeva ili Mostara, za njega je partner, ako će raditi onako kako on kaže.

NACIONAL: I Dodik i Čović imaju iza sebe brojne korupcijske afere, optužbe, pa čak i suđenja. Možda ih to spaja?

Kad bih se upustio u to da komentiram te činjenice, uzeo bih sebi ulogu tužitelja i suca, a to neću. Nisam sklon takvim kvalifikacijama, osobito ako nešto ne mogu dokazati. Otkud im tolika imovina, kako su je stekli, je li u skladu s njihovim primanjima, to je vrlo lako izračunati. No to je posao istražnih organa, tužiteljstva i suda. Ali kad me pitate što ih spaja, smatram da nema tu puno politike ili nekih velikih ideja. Osim toga, riječ je o ljudima koji su kao većina visokih dužnosnika u BiH bili komunisti, uključujući i mene. Osim Bakira Izetbegovića koji sigurno nije bio član KPJ. Svi su oni bili u nekim organima i savršeno znaju tehniku vladanja ljudima. Oni tu tehniku odlično koriste u tim dvama političkim blokovima koja su potpuno ispražnjena od politike, a spaja ih isključivo osobni interes.

NACIONAL: Kako to da Čoviću i političarima u Hrvatskoj nije sporno paktiranje s čovjekom koji slavi Karadžića i Mladića i želi se odcijepiti i priključiti Srbiji?

To morate njih pitati. Znam neke druge koje to jako smeta i iritira, kada se kaže da su Dodik i Čović u strateškom savezništvu u BiH i regiji. Mene zanima gdje su Hrvati u Republici Srpskoj? Posavina stoji prazna, više nikome ne pada na pamet vratiti se i nitko i ne spominje njihov povratak. Gdje je tu zaštita Hrvata u BiH?

NACIONAL: Podjela na nacionalne stranke toliko je ukorijenjena da one ostale koje nude građansku opciju jedva da imaju šansu. SDP je četvrta stranka, ali i vaša Demokratska fronta je loše prošla. Vi osobno ste pobijedili, ali stranka nije ostvarila ni približno takav rezultat. Zašto je to tako?

U odnosu na 2014. smo loše prošli, no u odnosu na 2016. i lokalne izbore skočili smo dvostruko. Stranka je bila pod strašnim udarom. Kada smo 2015. rekli da nećemo sudjelovati u igri koju vode gospoda iz HDZ-a i SDA i da želimo da se zakoni doista primjenjuju, da su natječaji u javnim institucijama stvarno natječaji, kao i da je Ustav stvarno Ustav izašli smo iz Koalicije i cijenu izlaska iz vlasti skupo smo platili. Tri godine kasnije ti isti ljudi koji su nas tada kritizirali kažu da smo bili u pravu, što je na kraju potvrdio i Ustavni sud. A što se tiče nacionalnih stranaka i politike koju vode, zanima me gdje se to sudara biti Hercegovac ili Bosanac s biti Bošnjak, Srbin, Hrvat? Volio bih da mi to netko objasni. To su te floskule koje nam podmeću komunistički tehnomenadžeri na čelu nacionalnih stranaka Hrvata i Srba u BiH, da bi manipulirali ljudima, politikom i situacijom u ovoj zemlji. Ljudi u ovoj zemlji nisu prirodno zavađeni.

NACIONAL: Kako ćete funkcionirati u ovakvom sazivu Predsjedništva u kojem su, osim vas, i Šefik Džaferović iz SDA i Milorad Dodik iz SNSD-a?

Mislim da ćemo dobro funkcionirati jer je Dodik prije svega pragmatičan čovjek. Budući da Republika Srpska ne može dobiti nijedan međunarodni kredit bez odluke predsjedništva BiH koja mora biti donesena konsenzusom, siguran sam da ćemo se uspjeti dogovoriti oko nekih temeljnih stvari. Njemu je jasno da se ne isplati biti onaj koji opstruira rad Predsjedništva jer će uvijek lošije proći.

NACIONAL: Prema strategiji EU komisije, ako BiH do 2019. dobije status kandidata, onda bi do 2023. mogli biti otvoreni pregovori. Je li to realno?

Realno je ako se u EU komisiji i zemljama članicama koje donose odluke malo snize kriteriji u odnosu na BiH. No s obzirom na ono što sada gledamo, oni na to nisu spremni. Što se tiče procesa integracije u EU, BiH je dobila dodatna pitanja na upitnik i koliko mi je poznato, još uvijek nije odgovoreno na njih. Čak su i za neka prethodna pitanja zatražena dodatna pojašnjenja. Čini mi se da u ovom trenutku to slabo ide.

NACIONAL: Treba li mijenjati Dayton, o čemu se već godinama raspravlja?

To je moguće samo ako imate većinu u Parlamentu, a nje nema, niti će je uskoro biti. No daytonski ustav trpio je udarce svih ovih godina, prije svega onih koji su u sistemu koji je uspostavljen prepoznali diskriminaciju. U tom kontekstu može se promatrati i presuda Europskog suda za ljudska prava, Seidić-Finci na primjer. No i s Daytonom kakav jest ima zajedničke budućnosti za sve građane BiH. Ljudi tome ipak relaksiranije pristupaju od političara i vjerskih zajednica, pa čak i medija. Nema tu toliko netrpeljivosti i animoziteta ni na dnevnoj, niti na dugoročnoj osnovi. Ima puno pokušaja da se umjetno rade krize. Evo, na primjer, Dodik stalno viče: Ne damo Republiku Srpsku! A mi joj ništa ne možemo čak i kada bismo željeli. Mi taj Ustav ne možemo promijeniti bez njihove suglasnosti. Osim ako nas opet netko sve ne privede u neku vojnu bazu u Americi, malo silom, malo milom, pa nas natjera da potpišemo nešto. No toga neće biti.

NACIONAL: BiH postaje hot spot. Posljednjih tjedan dana svjedočimo velikom problemu s izbjeglicama koji su blokirali granični prijelaz kod Velike Kladuše. Taj problem će sigurno rasti i neće nestati. Očekujete li pomoć EU-a i kako surađujete s hrvatskim vlastima?

Očekujem pomoć EU-a. A Hrvatska se ponaša kako bi se svaka država trebala ponašati, štiti svoje interese. Nastoji taj problem držati dalje od sebe. Sistemski se to može riješiti tako da se policija umjesto prema zapadnoj granici, prema Hrvatskoj, šalje na istočnu granicu prema Srbiji koja je izuzetno propusna. Ta granica je potpuno šuplja. Oni tamo ulaze bez problema, a koliko mi je poznato, naši policijski organi imaju dosta operativnih znanja o tome kako se to radi. Osim toga, ne smijemo zaboraviti da ti ljudi ne bježe od dobra. Ružno je njih osuđivati za to. Problem je ono od čega oni bježe. Sjetimo se nas u toj situaciji, a to nije bilo tako davno. Uostalom, oni se ne žele zadržavati ni u BiH, niti u Hrvatskoj, oni žele dalje na zapad, u Francusku, Njemačku, Italiju, Veliku Britaniju. No kada se dogodi ovo što se dogodilo, moramo ih barem pokušati humano zbrinuti, pružiti im smještaj, hranu i sigurnost. Ne možemo ih pustiti da spavaju na livadi. Tu ima djece, žena, starih ljudi. Ti ljudi su očajni. Morali bismo u dogovoru s EU-om i UN-om vidjeti što s njima.

NACIONAL: Što kažete na titlovanje izjave glasnogovornice policije BiH na HRT-u?

Smiješno. Ako vi hoćete tako u Hrvatskoj, onda neka bude. Ali meni je smiješno. Ja sam razumio i ono što piše, a i ono što je rečeno.

NACIONAL: Božo Petrov tražio je od premijera Plenkovića da vas nikada ne primi u službeni posjet Hrvatskoj. Mislite li da će do takvog posjeta ikada doći?

Petrov je ispao iz klerikalno-političkog šešira i bilo bi mu bolje da se tamo i vrati. No nije Petrov toliko bitan politički faktor. Nemam nikakvih problema sa službenim posjetom Hrvatskoj, a ima li netko u Zagrebu, ja to ne znam.

NACIONAL: Imate li neku poruku za hrvatski politički vrh?

Što god mi mislili jedni o drugima osobno, nama je raditi zajedno. Nemojte misliti da nama u BiH nije jasno kuda ide put za EU i NATO. Sigurno ne preko istoka. Ide preko zapada. A zapadno od nas je Hrvatska. Mi želimo na najbolji mogući način regulirati naše odnose.

A Hrvatska kao članica EU-a na ovom prostoru mora se drugačije ponašati. Ne bi bilo pametno zatezati odnose s BiH. Ono što mi tražimo od Zagreba je samo da shvate da mi nismo glupi Bosanci, da nam je stalo do ove zemlje i da se znamo boriti za njen interes.