U vrijeme dok je imao tretman bjegunca od hrvatskog pravosuđa, a za njim je bila raspisana međunarodna tjeralica te izdan europski uhidbeni nalog, predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernádi uputio je početkom ožujka 2014. tadašnjem hrvatskom premijeru Zoranu Milanoviću pismo kojim de facto prijeti hrvatskoj državi, ali i najavljuje mogućnost prodaje MOL-ova udjela u Ini. Sadržaj pisma do sada je bio nepoznat hrvatskoj javnosti, a Nacional ga ekskluzivno otkriva jer ono zorno prikazuje kakav odnos vrh MOL-a ima prema službenim hrvatskim vlastima te također može služiti kao putokaz novoj hrvatskoj vladi na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem, kako bi znali na što sve trebaju biti spremni kad započnu pregovori s mađarskom naftnom tvrtkom o otkupu dionica Ine.

Kad se obraćaju hrvatskim vlastima, predstavnici MOL-a to evidentno čine iz pozicije sile, a o tome najbolje svjedoči ovaj dio Hernádijeva pisma:

“Ovo pismo predstavlja rano upozorenje Vašoj Ekscelenciji. Prema mom osobnom dojmu, sa strane hrvatskog pregovaračkog tima nedostaju otvorenost i dobra vjera, kao preduvjeti za bilo koju uspješnu suradnju. Po mom mišljenju, smjer pregovora koji zastupa vođa pregovaračkog tima gospodin Vrdoljak, nije koristan bilo Republici Hrvatskoj ili MOL-u. Iako su određeni događaji prisilili Upravu MOL-a da sredinom listopada počne razmatrati opciju prodaje MOL-ova udjela u Ini, uvijek smo naglašavali da je dogovor s Vladom Republike Hrvatske o profitabilnom i učinkovitom poslovanju i budućnost Ine naš primarni cilj, iako je druga strana kontinuirano pokušala istisnuti MOL iz Ine. Sada bih želio s vama podijeliti svoju zabrinutost zbog nemogućnosti postizanja ovih ciljeva jer doživljavano kontinuirano otežano funkcioniranje i investicijsku klimu u Hrvatskoj i za MOL i za Inu, posebno od početka pregovora.”

Hernádi je Milanoviću pismo uputio 6. ožujka 2014., samo tri dana otkako je njegovo ime nestalo s popisa tjeralica na stranicama Interpola. MUP je tjeralicu za Hernádijem raspisao u listopadu 2013., nakon što je sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu odredio istražni zatvor za Hernádija zbog sumnje u davanje mita bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu za predaju upravljačkih prava u Ini mađarskom MOL-u. Hernádi je putem svog odvjetnika uložio žalbu Interpolu pa je pokrenuta revizija nakon koje je tjeralica početkom ožujka privremeno povučena sa službenih stranica Interpola, odnosno nije bila javno vidljiva. Raspisivanje međunarodne tjeralice za jednim od najmoćnijih ljudi u Mađarskoj i čovjekom bliskim mađarskom premijeru Viktoru Orbánu, svakako je bio snažan udarac mađarskom MOL-u. Pismo koje je Hernádi tri dana nakon prvog povlačenja tjeralice uputio hrvatskom premijeru, stoga se može promatrati i kao svojevrsna demonstracija moći, budući da je mađarsko pravosuđe u međuvremenu odbilo i Europski uhidbeni nalog koji im je Hrvatska uputila. U vrijeme dok je Hrvatska bila prisiljena Njemačkoj izručiti dvojicu svojih državljana, nekoć visoko rangiranih šefova bivših tajnih službi Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, Mađarska je odbila izručiti predsjednika Uprave MOL-a Republici Hrvatskoj pod izlikom da time štiti svoje nacionalne interese.

I ne samo to, Hernádi se usudio prijetiti hrvatskom premijeru i u pismu se pozivati na to da Republika Hrvatska krši odredbe istog tog Ugovora zbog čijeg se sklapanja njemu sudilo u odsutnosti, a zbog čega je kasnije pravomoćno osuđen bivši premijer Ivo Sanader.

Neovisno o tome je li za sklapanje Izmjena i dopuna Ugovora o međusobnim odnosima dioničara, kojim je MOL neosnovano stekao upravljačka prava nad Inom, Hernádi obećao Sanaderu mito ili nije, Županijski sud u Zagrebu neosporno je utvrdio da je riječ o ugovoru koji je štetan za Republiku Hrvatsku.

Međutim, u pismu koje je Hernádi uputio tadašnjem premijeru Milanoviću, MOL je predstavljen gotovo kao spasitelj hrvatskog gospodarstva.

“Kao najveći strani investitor u Hrvatskoj, MOL Grupa slijedi nastojanja vaše vlade namijenjena poboljšanju izgleda vaše zemlje u izrazito otežavajućem međunarodnom okruženju. MOL je, kao strateški partner hrvatske vlade od svog početnog ulaganja u Inu, uvijek bio posvećen razvoju hrvatske ekonomije i društva. Da bismo postigli te ciljeve, MOL je uvijek sa svim hrvatskim vladama bio otvoren i spreman na diskusiju o bilo kojoj od ključnih tema povezanih s poslovanjem i budućnosti Ine, uključujući realizaciju profitabilnih investicija u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Stoga je MOL pozdravio inicijativu vaše vlade početkom 2013. da se detektiraju ključna neriješena pitanja za buduće pregovore i da se uključimo u fokusiranu, racionalnu diskusiju o budućnosti Ine i odnosa između njezina dva glavna dioničara. Cijelo vrijeme MOL je djelovao u dobroj vjeri kako bi se pronašla rješenja za ta pitanja, čak i nakon 1. kolovoza 2013. kad je vaša vlada službeno imenovala pregovarački tim na temelju prijedloga koji je, s našeg gledišta, bio negativno nastrojen prema MOL-u. Prihvaćeni pregovarački okvir nije uključivao rezultate postignute od 2009. i nije uzeo u obzir pogoršano vanjsko okruženje u kojem Ina djeluje”, stoji na početku pisma.

Hernádi potom Milanoviću poručuje da je riječ o “ranom upozorenju Vašoj Ekselenciji” te ističe da je MOL nezadovoljan tijekom pregovora između vlade i MOL-a.

“Kao prvo, od otvaranja službenih pregovora na visokoj razini između vaše vlade i MOL-a 18. rujna 2013. nije bilo stvarnog napretka u postizanju stadija pregovora gdje bismo mogli otvoreno staviti na stol postojeće teme i pitanja do u detalje i predložiti potencijalna rješenja. Stoga pozdravljamo dogovor postignut 16. siječnja 2014., četiri mjeseca nakon početka pregovora, da se formira ekspertna skupina koja bi detaljno razmotrila poslovna i druga pitanja. Žao nam je što moramo reći da je prvi sastanak skupine bio zakazan krajem ožujka, 20. ožujka 2014., zbog očigledne nedostupnosti stručnjaka u Ministarstvu gospodarstva, na čelu s gospodinom Vrdoljakom. Iako cijenimo iskreno opredjeljenje vaše vlade za razgovore, htjeli bismo Vašoj Ekselenciji staviti na znanje činjenicu da je tijek pregovora bio nepotrebno spor, a njihov plan rada nimalo dalekovidan. Svaki dan koji prolazi bez dogovora dvaju najvećih dioničara i sa svakom dodatnom regulatornom preprekom na putu, direktni gubici, kao i propuštena dobit u iznosu nekoliko milijuna kuna za Inu i njezine dioničare, nastavljaju se gomilati. Republika Hrvatska će ultimativno izgubiti ne samo kao Inin dioničar, već također zato što će štetni učinci ovih odluka dalje slabiti hrvatsko gospodarstvo i BDP“, bio je jasan Hernádi.

Drugim riječima, sav teret neuspjeha pregovora te gubitke koje zbog toga trpi Ina, pokušao je prezentirati kao krivnju hrvatskih predstavnika u pregovaračkom timu, a posebna mu je meta tadašnji ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. Ozračje koje je u to vrijeme vladalo između vlade i MOL-a za Nacional je opisao jedan od ljudi upućenih u tijek pregovora:

“MOL nas je tada raketirao sa svih strana, bilo je to ozdračje gotovo kao u doba rata. Zapravo, tako otvorenog rata nikad prije ni poslije nije bilo. Oni nisu uputili pismo samo Milanoviću, bilo je i drugih pritisaka. Vrdoljak im nije ostao dužan, ali osim načelne, čini mi se da u to vrijeme nije još imao posve otvorenu podršku Milanovića koji možda još nije do kraja shvaćao ozbiljnost situacije.”

Koliko je poznato, Milanović na pismo Hernádiju nije odgovorio, a jedino što je dospjelo u javnost bila je kratka vijest, objavljena mjesec dana nakon što je Hernádijevo pismo stiglo u vladu. Večernji list tada je tek objavio da je Milanović dobio pismo, ali da se sadržaj odnosi na postupak koji je protiv Hernádija pokrenulo Državno odvjetništvo te da vlada na njega neće reagirati.

Naime, drugi dio pisma odnosi se na nezadovoljstvo vrha MOL-a zato što vlada nije provodila Ugovor o plinskom poslovanju koji je sklopljen s MOL-om na štetu Republike Hrvatske. Stoga je u rujnu 2013. MOL u Washingtonu već pokrenuo arbitražni postupak protiv Republike Hrvatske zbog kršenja Ugovora o plinskom poslovanju. Hrvatska je time zapravo bila prisiljena podnijeti protutužbu pred Arbitražnim sudom u Ženevi koji radi po pravilima UNCITRAL-a. No Hernádi u svom pismu ne spominje arbitražu. “Drugo, željeli bismo naglasiti da se, u isto vrijeme, hrvatsko regulatorno okruženje dramatično pogoršalo za Inu posljednjih tjedana. Iako uvažavamo pravo vaše vlade da ustanovi pravni okvir na način na koji vjeruje da će biti najkorisniji za hrvatsko društvo u cjelini, željeli bismo usmjeriti vašu pažnju na šire i dugotrajnije posljedice nedavno usvojenog i uskoro prihvaćenog zakonodavnog akta. Ovdje samo sumiram glavne regulatorne promjene jer ćete detalje moći vidjeti u kopiji pisma gospodina Jozsefa Simole, glavnog direktora za financije MOL Grupe, poslano gospodinu Vrdoljaku. S jedne strane, čini se da trenutni prijedlog rudne rente za buduću eksploataciju ugljikovodika nije atraktivan ozbiljnim investitorima. Investitore se može privući samo kroz razumna davanja državi, što na žalost nije dio aktualnog prijedloga. MOL bi želio skrenuti pažnju vaše ekselencije na činjenicu da su istraživanje i proizvodnja iznimno rizičan biznis koji zahtijeva intenzivan prihod kapitala, a međunarodne naftne i plinske kompanije zahtijevaju osiguranje adekvatnog povrata na svoja ulaganja”, konstatirao je Hernádi.

U nastavku pisma, Hernádi prosvjeduje zbog povlaštene cijene koju za plin plaća HEP, odnosno po njima premale naknade koju uslijed toga za plin prima Ina.

“Trenutni prijedlog glede rudne rente također uključuje stopu za postojeću proizvodnju ugljikovodika, koja se odnosi samo na Inu kao trenutno jedinog proizvođača plina u Hrvatskoj. Želimo naglasiti da je predložena stopa od 10 posto suprotna i time predstavlja kršenje Prvog dodatka Ugovoru o plinskom poslovanju koji je potpisan od Vlade Republike Hrvatske i MOL-a 16. prosinca 2009. godine, prema kojem će rudna renta za eksploataciju ugljikovodika dostići nivo od 10 posto samo od 1. siječnja 2015.” nastavio je prozivati Hernádi, pozivajući se na ugovor koji je u to vrijeme već postao predmet arbitražnog spora. S druge strane, sve eventualne buduće loše poslovne rezultate Ine pokušao je opravdati nepoštivanjem Ugovora o plinskom poslovanju.

“S druge strane, već usvojeni dodatak na Ugovor o plinskom poslovanju i njegova provedbena uredba, kroz koju je HEP određen kao javni veletrgovac koji može kupovati plin od Ine unutar Republike Hrvatske, po reguliranoj cijeni za segment kućanstva u sljedeće tri godine, ne samo da značajno narušava buduće poslovne rezultate Ine, nego je također, s našeg gledišta, u suprotnosti s nekim elementima zakona Europske unije i predstavlja direktno kršenje odredbi Ugovora o plinskom poslovanju i njegova Prvog dodataka koji je trenutno na snazi između Republike Hrvatske i MOL-a. Iako razumijemo namjeru vlade da osigura prirodni plin za hrvatska kućanstva po razumnoj cijeni, željeli bismo primijetiti da se taj cilj može postići puno učinkovitije i ne na cjelokupni trošak Ine. Utvrđena cijena po kojoj je Ina obvezna isporučivati plin HEP-u za javnu opskrbu je definitivno ispod tržišne cijene, štoviše, ta cjenovna prednost nije uopće prenesena na kućanstva. Kao što je menadžment Ine već obavijestio javnost 27. veljače 2014., ova regulatorna promjena imat će značajan efekt na dugoročne rezultate poslovanja Ine – gubitak od 250 do 300 milijuna kuna godišnje – dok će raspoloživost Inina kapitala za investicije također biti smanjena, dodatno urušavajući vrijednost Ine”, piše Hernádi. U nastavku on ističe da je MOL posebno nezadovoljan zbog nepostojanja konzultacija u Ini u odnosu na Dodatak, tim više što je, prema njihovim saznanjima, Ministarstvo gospodarstva provelo ekstenzivne konzultacije s drugim hrvatskim najvećim dobavljačem plina PPD-om, i to s namjerom da izmijenjeni zakon donese što više koristi drugim tržišnim igračima osim Ine.

Hernádi je protestirao i zbog odluke Ministarstva gospodarstva da alocira 70 posto plinskih skladišnih kapaciteta sa skladišta plina Okoli prema HEP-u te je ustanovio da im to ne ostavlja dovoljno vremena ni za odustajanje od priprema za tvrtku Prirodni plin. Kao rezultat, nastavlja, mogla bi se dogoditi čak i prisilna prodaja plina koja bi mogla uzrokovati dodatnu štetu Prirodnom plinu i Ini. Posebno neugodnim smatra to što ne postoji nikakva mogućnost izvoza viška plina, budući da je 2008. hrvatska vlada zahtijevala da se izgradi mađarsko-hrvatski interkonektor. Trošak infrastrukture iznosio je otprilike 2,5 milijardi kuna, a 75 posto toga financirala je MOL Grupa. No Hernádi u pismu tvrdi da hrvatska strana, kršeći regulaciju Europske unije o sigurnosti opskrbe, do dana njegova pisma nije omogućila dvosmjeran protok cjevovoda.

Upozorio je i na “pitanja koja se prenose iz prošlosti, poput iznenadnog i neobjašnjivog opoziva Ininih koncesija od strane hrvatskih vlasti, i ozbiljna kašnjenja u izdavanju dozvola i licenci za buduće investicije, kao što je proizvodnja ugljikovodika”.

Potom je ustvrdio da su potpuno svjesni kako trenutno teška ekonomska situacija i povećani izazovi zahtijevaju žrtvu od sviju, uključujući Inu i MOL. Potom je pozvao da bi se rješenje tih problema moglo pronaći u skladu s europskim regulativama, međunarodnim standardima i praksom, kao i s trenutno važećim ugovorima. Drugim riječima, Hernádi zahtijeva da se poštuje ono što je dogovoreno sa Sanaderom jer su to “trenutno važeći ugovori”. Nije sam sebi postavio pitanje jesu li ti ugovori također u skladu s pravilima EU-a. Na kraju je zaključio: “Želio bih snažno ponoviti našu namjeru i spremnost da podijelimo svoje iskustvo, znanje i poudimo naše raspoložive resurse za konstruktivnu raspravu i pronalaženje adekvatnih odgovora na izvanredne probleme na način koji neće prisiliti MOL da poduzme zakonske korake protiv vlade kako bi očuvao vrijednost svoje investicije, ali i one naših dioničara. Snažno vjerujemo da samo financijski stabilna Ina, s vrhuskom operativnom učinkovitošću, može biti motor hrvatskog gospodarstva kroz investicije i operativne rezultate, istovremeno jačajući sigurnost hrvatske energetske opskrbe. Moja je namjera ovim pismom skrenuti vašu pažnju na određene zabrinjavajuće nedavne razvoje i ‘ne-razvoje’ događaja tijekom perioda službenih pregovora i ponovno naglasiti da smo vam na raspolaganju za raspravu o svim otvorenim pitanjima.”

Bilo bi lijepo kad bi Hernádi o svim tim “otvorenim pitanjima” progovorio ondje gdje ga već dugo očekuju: na DORH-u i na Županijskom sudu u Zagrebu. Uostalom, Županijski sud ovoga puta zatražio je njegovo izručenje izravno od mađarskog pravosuđa.