Ukrajinski vojni dužnosnici su zbunjeni. Očekivali su veći i mnogo žešći otpor i odgovor na njihov iznenadni upad u regiju Kursk u Rusiji. I unatoč tvrdnjama medija pod kontrolom Kremlja o uspješnom otporu, za sad ima malo dokaza za to.

Je li to znak ruske vojne nesposobnosti? Oduzimaju li vrijeme zapovjednici vojske Vladimira Putina skupljajući potrebne snage kako bi izbjegli primanje previše jedinica s prve linije Donjecka? Hoće li to biti nešto veće za što Putin misli da će biti dovoljan odgovor – možda masivni raketni, bespilotni udari na Kijev ili čak uporaba taktičke nuklearne bombe za odvraćanje i kažnjavanje? Ili se možda samo radi o tome da čovjek kojeg je imenovao da preuzme odgovornost, Aleksej Djumin, uzima dovoljno, i previše, vremena za izradu plana?

Pitanje je: Što će Putin učiniti?

Djumin, sa svoje strane, nije za podcijeniti. Zapadni mediji prozvali su ga “Putinovim tjelohraniteljem”. On je doista bio osobni tjelohranitelj ruskog vođe 1999., prije nego što je unaprijeđen u zamjenika načelnika Federalne službe zaštite. Ovaj 52-godišnjak rođen je u Kursku, dobro poznaje regiju i duboko je vezan za rusku vojsku, a njegov otac vodi 4. odjel Ministarstva obrane Glavne vojne medicinske uprave.

Djumin je išao u vojnu školu i studirao inženjerstvo, napredujući do zamjenika načelnika specijalnih snaga Uprave vojne obavještajne službe (GRU) u vrijeme aneksije Krima. Smatra se da je orkestrirao bijeg bivšeg ukrajinskog proruskog predsjednika Viktora Janukoviča, služio je kao načelnik stožera ruskih kopnenih snaga i zamjenik ministra obrane prije nego što je 2016. postao nepokolebljiv i učinkovit guverner Tule.

Premješten u Kremlj ranije ove godine, neki Djumina sada vide kao mogućeg Putinova nasljednika. Smatraju ga sposobnim, nemilosrdnim i hladnim – ne previše različitim od svog šefa. A poznato je da je metodičan, što je moguće objašnjenje za kašnjenje ruske protuofenzive.

Međutim, drugo moguće objašnjenje je da Putin još jednom pokazuje kako može ostati paraliziran u krizi, čak i nestati iz javnosti – karakteristika koja je ranije bila uspoređivana s Josifom Staljinom, koji se povukao u svoju vikendicu i ostao u izolaciji kad su njemačke snage provalile njihovu ulazak u Sovjetski Savez 1941.

BITKE U REGIJI KURSK Ukrajinci digli u zrak i treći most. Rusi stanovnicima: ‘Ne ometajte naše branitelje’

Paralelu su prvi povukli Putinovi moskovski kritičari tijekom Covid-19. Skriven u svom imanju Novo-Ogaryovo na periferiji Moskve, Putin je uglavnom bio odsutan dok se glavni grad borio sa suzbijanjem širenja smrtonosnog virusa, a Mark Galeotti, analitičar britanskog Instituta Royal United Services, primijetio je njegovu osobinu da prepušta da “određeni ozbiljni izazovi postaju tuđi problem.”

A to bi moglo objasniti obrazac koji se pojavio kad su se katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem ili prirodne katastrofe dogodile Putinu. Godine 2000. bio je na odmoru u svojoj rezidenciji u Sočiju kada je nuklearna podmornica Kursk potonula u Barentsovom moru. Na kraju se sastao s rodbinom 118 žrtava dok se medijska bura digla oko njegove odsutnosti – a sastanak nije dobro prošao. Zatim su ga 2018. kritizirali zbog sporog odgovora na veliki požar u trgovačkom centru u sibirskom gradu Kemerovu u kojem je poginulo najmanje 64, od čega 41 djece. Nakon katastrofe, ožalošćene su ga obitelji optužile da je ponovio istu pogrešku.

Dakle, ukrajinski čelnici i zapovjednici sada čekaju bilo kakav puni odgovor koji se može pojaviti iz Rusije – i pitaju se zašto to traje toliko dugo. Međutim, kada su u pitanju njihovi sljedeći potezi, i oni imaju neka pitanja s kojima se moraju boriti. Trebaju li ostati i ukopati se kako bi obranili istaknuto mjesto unutar Rusije? Trebaju li se potpuno povući ili samo djelomično i stvoriti djelić tampon zone?

Ako Ukrajina misli da može prisiliti Putina da preusmjeri znatnu količinu ljudstva i opreme iz strateški važnijeg Donjecka, gdje se Rusija sad nalazi 15 kilometara od grada Pokrovsk, možda će samo doći u iskušenje da mirno sjedi i pokuša proširiti svoj istureni dio.

NIŠTA OD PRIMIRJA Rusija demantirala medijska izvješća da pregovara s Ukrajinom

Međutim, umirovljeni vojni general Mark Kimmitt, bivši pomoćnik američkog državnog tajnika za političko-vojna pitanja, boji se posljedica ako to bude ono što Ukrajina odluči učiniti: “Moja glavna briga je je li itko od ruskih generala čitao knjige ili proučavao bilo koju od bitaka svojih predaka iz Drugog svjetskog rata, pokušali bi okružiti napadačke snage, bilo ‘štipanjem’ unutar Rusije ili dubljim zahvatom unutar Ukrajine,” rekao je za Politico.

“Ako se to dogodi, a oni uspiju završiti okruženje, Rusi će tada ‘smanjiti snage’ kao što su učinili njemačkoj Šestoj armiji kod Staljingrada. I neće biti lijepo”, dodao je.

Nadalje, pokušaj zadržavanja istaknutog mjesta vjerojatno bi značio dodavanje dodatnih vojnika na 12.000 za koje se već procjenjuje da se nalaze unutar Rusije, a Ukrajina ima akutni nedostatak ljudstva. Naći će i zemlja njegovo elektroničko ratovanje i protuzračna obrana rastegnuti su se nakon što Rusija počne gađati ukopane trupe svojim gliserskim bombama – stoga predsjednik Volodimir Zelenski udvostručuje molbe zapadnim saveznicima da dopuste ukrajinskim vojnim zapovjednicima da gađaju projektile dugog dometa koje su isporučili mnogo dublje u Rusiju.

Usred sve ove neizvjesnosti, u nedjelju je Zelenski nagovijestio da ukrajinske snage namjeravaju zadržati tampon zonu – iako nije jasno dao do znanja hoće li to uključivati ​​cijeli istureni dio ili puno manji komad teritorija. Međutim, posljednje što Zelenski želi je pretrpjeti ozbiljan otpor u Kursku ili vidjeti kako se pobjeda pretvara u poraz zbog oholosti, potkopavajući moralni poticaj koji je upad konačno dao i Ukrajini i njezinim zapadnim saveznicima.

NAKON GRLJENJA S PUTINOM Indijski premijer Modi dolazi u Kijev, sastat će se sa Zelenskim