U Osijeku je premijerno odigrana predstava ‘Majkemi’ prema tekstu i u režiji Stjepka Galovića, na glazbenoj sceni poznatijeg kao Kandžija. Predstava prati odrastanje trojice srednjoškolskih prijatelja: prijateljstvo, obiteljske odnose, potragu za ljubavima i ambicije
U Osijeku je ovih dana premijerno odigrana predstava ‘’Majkemi’’ po tekstu i u režiji Stjepka Galovića, na glazbenoj sceni poznatijeg kao Kandžija.
Reper, tekstopisac i muzičar Galović svoju je kreativnost odlučio isprobati i na kazališnoj sceni i to mu je uspjelo jer je prvih šest izvedbi bilo puno, a prve reakcije publike odlične. Predstava u produkciji Kulturnog centra Osijek govori o odrastanju trojice srednjoškolskih prijatelja: prijateljstvu, obiteljskim odnosima, potrazi za prvim i/ili pravim ljubavima i njihovim nadrealnim ambicijama. Predstava ‘’Majkemi’’ djeluje lokalnog karaktera i najavljena je kao predstava osječkog autora, s osječkim glumcima, osječkim slengom i pjesmama, o osječkom životu, ali koju mladi čovjek može razumjeti kao da je njegova. Dramaturginja predstave je Maja Sviben, a Galović je osim teksta i režije predstave skladao i glazbu uz pomoć suradnika Mateja Huljeva i Marka Vukovića, odmaknuvši se prvi put od hip hopa po kojem je poznat.
Kandžija je objavio šest studijskih albuma i jedan je od najboljih repera u Hrvatskoj. Njegovi su stihovi poznati po specifičnom sarkazmu i ironiji, u kojima vrlo često osuđuje primitivizam sredine, a glazba stvara s pratećim bendom Gole žene. Posljednji album ‘’Plafon’’ objavio je 2019. godine.
NACIONAL: Ne događa se često da reper u kazalištu postavi svoj tekst. Odakle taj poriv?
Poriv se pojavio jer sam htio probati raditi stvari i u drugim formama, a ne samo u pjesmama. Sve ideje koje sam imao bi uvijek na kraju završile u pjesmi, a nakon spotova koje sam režirao, počeo sam razmišljati i o stvarima iza samih pjesama i to mi se svidjelo. Kristijan Majić iz Kulturnog centra, imao je ideju za predstavu s istim imenom, kao i jedna moja pjesma, pa me spojio s izvrsnom dramaturginjom Majom Sviben. Potom smo počeli razrađivati ideju. Brzo smo se razumjeli i ispalo je da su njeno iskustvo kao dramaturginje i suradnja bili jako bitni za moju ideju. Na kraju smo bili zadovoljni kako je ispalo.
‘Predstava je za sve koji ne idu u kazalište, za mlade jer većinom ne idu u kazalište. Dosadno im je gledati nešto što ne razumiju. Ja sam bio isti takav lik iz zadnje klupe, pa ih razumijem’
NACIONAL: Predstava je lokalna i odnosi se na Osijek i građane Osijeka. Mogu li je razumjeti i ostali stanovnici Hrvatske?
Mogu je razumjeti svi, samo smo htjeli naglasiti da je to naš osječki proizvod, pogotovo zato što se u Osijeku postavlja i zasad samo tamo izvodi. Radnja se zbiva u Osijeku, sleng je osječki, a to sam namjerno istaknuo da bi bilo autohtono i da bude novo i svježe, jer nije da ‘’ispadaju’’ predstave s originalnim tekstovima iz Osijeka svaki dan. Ima puno priča o Zagrebu, ali o Osijeku ne baš, a dosta stvari u Hrvatskoj se podrazumijevaju da su samo u Zagrebu. Puno ljudi me ispituje kada će igrati u drugim gradovima, pa moram napomenuti da ne znam kada će igrati u drugim gradovima jer to ovisi o produkciji, ali nadam se da će uskoro.
NACIONAL: Živite u Zagrebu, ali očito vam je Osijek još uvijek inspiracija. Čega ima u Zagrebu, a nema u Osijeku da ste odabrali Zagreb za mjesto stanovanja?
Ima puno predstava sa suvremenim tekstovima, recimo. Iz manjih gradova se uvijek odlazilo, to nije nešto čudno i mislim da ne treba praviti razliku i antagonizam između naših mjesta. Mi smo mala zemlja i većina stvari je u glavnom gradu, ali to ne znači da druga mjesta ne žive.
NACIONAL: Na koji ste način birali glumce za predstavu s obzirom na to da su to mladi glumci kojima su ovo premijerne uloge?
Imali smo javnu audiciju i izabrali smo one koje smo smatrali najboljima za ulogu, a sudeći po reakcijama na izvedbe, dobro smo odabrali. To su mladi osječki glumci, Grgur Grgić, Matko Jović Duvnjak i Hana Schunfeld. Nisam namještao njihov izbor, izabrao sam one koji su mi bili najbolji i to je to. Imali su tekst za dvije scene i jednu pjesmu, a usput su pjevali ‘’Što učinila si ti’’ od Olivera.
NACIONAL: Predstava je namijenjena mladoj publici, srednjoškolcima i studentima. Je li to poziv roditeljima da vide iz prve ruke kako izgleda život njihove djece?
Da, tako se komunicira i to je ciljana publika. Da se ne bi šokirala uobičajena kazališna publika. Predstava je namijenjena svima koji najčešće ne idu u kazalište, mladima jer većinom ne idu u kazalište. Dosadno im je gledati nešto što ne razumiju. Ja sam bio isti takav lik iz zadnje klupe, tako da ih razumijem. A što se tiče starijih, prikazuje se puni krug i stariji su nekad bili mladi, tako da im neće ništa biti strano. Ako ne ideš u kazalište, dođi na predstavu, svidjet će ti se.
NACIONAL: Dotaknuli ste se i odlaska mladih iz Osijeka i Slavonije. Odlaze li još uvijek u inozemstvo u potrazi za boljim životom?
To smo samo okrznuli i to tako da smo pokazali kako netko tko je otišao, samo je nastavio živjeti na isti način kao i dok je bio kod kuće. Nisam političar da skupljam jeftine bodove na patetici. Kako sam bio u Osijeku na probama, čini mi se puno življi nego inače. K tome još i IT sektor cvjeta, što je predivno.
NACIONAL: Zašto najčešće odlaze iz Slavonije i Hrvatske?
Zato što su otvorene granice. Ništa srcedrapajuće i tragično, ljudi idu za boljim poslovnim prilikama. Kad budu bolje prilike, ostat će tu. Nismo više u 90-ima, ima posla i ovdje, samo što vani ima još boljih poslova.
NACIONAL: U predstavi se pojavljuju i vaše pjesme, njih osam i to potpuno novih. Kako to da ste se odmaknuli od hip hopa?
Nema hip hop pjesama, sve su razni žanrova. Isprobavali smo svašta. Sve su stvari bile dio scene i dio scenarija, što je bilo super zanimljivo. Sve pjesme sam radio uz Mateja Huljeva iz svog benda, a jednu i s Markom Vukovićem i uz par instrumentalista.
‘Puno muzičara koji zarađuju ne znači da su dobri, isto tako i hrpa njih koji ne zarađuju ne znači da su loši. Sve je stvar perspektive, muzičari vrijede onoliko koliko vjeruju u to što rade’
NACIONAL: U pitanju je priča o odrastanju trojice srednjoškolskih prijatelja i s čime se susreću u odrastanju. S obzirom na to da su prve izvedbe prošle sjajno i da je publika ovacijama pozdravila izvođače i vas kao autora, znači li to i poziv da nastavite svoj rad u kazalištu?
Ne znam, ako dobijem poziv i ako bude dovoljno interesantno i dobra ekipa, zašto ne? Ali ne razmišljam o tome, tek sam ovu predstavu završio.
NACIONAL: Od posljednjeg studijskog albuma ‘’Plafon’’ iz 2019. vaš se život promijenio jer ste se posvetili obrazovanju. Je li točno da ste se vratili u studentske dane?
Da, s obzirom na pandemiju i manjak adrenalina, počeo sam raditi stvari koje inače ili nisam stigao ili se nisam usudio jer su mi bile izvan zone komfora, pa sam tako i počeo pisati svašta, a ne samo pjesme. Jedna od dobrih stvari u Hrvatskoj je to što je obrazovanje besplatno i to je šteta ne koristiti. A i ja sam student života. Imam iksicu ponovno.
NACIONAL: Odakle želja za edukacijom? Znači li to da niste zadovoljni statusom muzičara i dosadašnjim uspjehom?
Iskreno, malo mi je bilo dosadno. Falilo mi je da se bacim u novu ‘’vatru’’ i novi izazovi jer se dugo bavim glazbom. I dalje se bavim glazbom, samo imam još stvari koje radim. Nisam profesionalni muzičar, ja sam autor i bavim se smišljanjem stvari. Naravno, volim kad netko razumije što radim, a za uspjeh i status me nikad nije bilo previše briga.
NACIONAL: Imate šest albuma i stotine održanih koncerata. Možete li živjeti od svoje muzike u Hrvatskoj?
Može, i ja živim od muzike. Kad god me netko tako što pita, osjećam se kao da sam na ručku kod neke tetke koja nema pojma što radim pa da skrati priču pita ‘’mogu li živjeti od toga?’’. Srećom, već dosta dugo mogu potvrdno odgovoriti toj tetki, ali ne mislim da je njeno mišljenje bitno. Hrpa njih koji zarađuju ne znači da su dobri, isto tako i hrpa njih koji ne zarađuju ne znači da su loši. Sve je stvar perspektive, muzičari vrijede onoliko koliko vjeruju u to što rade.
NACIONAL: Je li točno da planirate snimiti dokumentarni film o Satanu Panonskom, slavonskom heroju i važnoj osobi za povijest alternativne scene.
Možda i jest.
NACIONAL: Kakvi su planovi za 2023. godinu?
Uživati, raditi svoje, ne nervirati se, biti što tiše moguće, pisati poeziju i jesti hladetinu.
Komentari