Premda odnedavno umirovljen demograf, Stjepan Šterc radi više nego ikad. Osim što na Hrvatskim studijima pokreće nove studijske programe Demografije i Hrvatskog iseljeništva, koji bi od jeseni trebali postati redoviti, preko tjedna kao vanjski suradnik vodi tri kolegija, a vikendima obilazi Hrvatsku i drži pozivna predavanja. Upravo se vratio iz Fažane, gdje je održao nekoliko predavanja, prije toga u Vrgorcu je nastupio na poziv Društva Vrgorčana, a boravio je i u Osijeku kao gost Zajednice povratnika Osječko-baranjske županije. Domaćinima u pravilu analizira posebnosti njihove sredine, iznosi projekcije budućnosti, radne snage, odnos mlađeg i starijeg stanovništva te modele za prevladavanje demografskih deficita.

Upozorava na brojke prirodnoga gubitka stanovništva u zemlji jer Hrvatska godišnje bilježi 16.000 više umrlih nego rođenih. Usprkos tomu, nema ozbiljnije reakcije Vlade. Prošle godine zabilježeno je 400-tinjak novorođenih više nego 2017. godine pa se to prikazuje kao uspjeh demografske politike, no to je posljedica okolnosti na koje vladine mjere nisu utjecale, a i dalje ostaje velik prirodni pad. Osim toga, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, godišnje zemlju napušta pedesetak tisuća ljudi godišnje, uglavnom mladih, obrazovanih i stručnih, ali taj se broj odnosi samo na one koji su odlazak prijavili. Prema statistikama zemalja useljavanja – Njemačke, Austrije i Irske – realan broj iseljenih bliži je 80.000. Samo u Njemačku godišnje useli između 55 i 58 tisuća Hrvata.

NACIONAL: Zna li se koliko djece godišnje iseljava iz zemlje?

Osnovne i srednje škole redovito, imenom i prezimenom, dostavljaju broj učenika Državnom zavodu za statistiku i resornom ministarstvu. Prema tim izvješćima, od 2007. do 2017. učenika je 84.000 manje. Kada nešto pripišemo manjem broju rođenih i nešto umrlih, ostaje podatak da je iz zemlje iselilo najmanje 63.000 djece. Prema uobičajenim parametrima djeca čine otprilike 22 posto ukupno iseljenih pa možemo zaključiti kako je posljednjih deset godina iz zemlje iselilo oko 320.000 ljudi. Prirodni pad je u tome razdoblju bio 114.000, što znači da smo ljudi u zadnjih deset godina izgubili više od 430.000 stanovnika.

NACIONAL: Jesu li premijer i predsjednica svjesni ozbiljnosti problema?

Oni poznaju trendove i brojke, ali nisu dovoljno svjesni veličine tog problema kako bi mu pristupili na primjeren način. Njima je to još uvijek periferna stvar. Ali depopulacija nije pitanje svjetonazora, religije ili političkih različitosti, ona je temeljno strateško pitanje gospodarskog i ukupnog razvoja zemlje. To je ključna problematika hrvatske budućnosti, a jedini otpor njezinu rješavanju vidim u načinu i modelu upravljanja Hrvatskom, gdje je najvažnije opstati na vlasti, sačuvati svoju političku vojsku i okruženje.

Pogledajte samo prijevremene izbore pretprošlog vikenda u Lici, gdje je izumiranje toliko da više nema potencijala za demografsku obnovu autohtonim stanovništvom. U predizbornoj kampanji, a posebno nakon objavljivanja rezultata, slavilo se, feštalo i veselilo kao da nema nikakvih problema. Oni se vesele političkoj pobjedi u regiji koja nestaje nevjerojatnom brzinom pred njihovim očima. To je paradigma vladanja Hrvatskom. Politička sebičnost zatrla je svijest o epohalnim problemima. Nema znanosti, projekcija, modela, gotovo ni razuma. Odluke se donose političkim promišljanjima koja se ne zasnivaju ni na kakvim znanstvenim ili stručnim istraživanjima.

NACIONAL: Zašto ljudi iseljavaju iz Hrvatske?

Osim razloga radno-financijskog karaktera, posljednja istraživanja pokazuju da se iseljava zbog nefunkcionalnog političkog i poremećenog vrijednosnog sustava, zbog nepovjerenja u izglede što ih ovo neuređeno društvo nudi njihovoj djeci. U Vladi ne žele prihvatiti da ljudi odlaze, između ostalog i zbog njih, zbog silnih afera u kojima politički akteri ni za što ne odgovaraju, zbog korupcije i nepovjerenja u pravosuđe koje pogoduje moćnima i bogatima, zbog ministrice koja skoro tri godine vozi bez valjane vozačke dozvole pa nije bitno ako pritom udari dijete. Ljudi bježe iz zemlje u kojoj je samo važno ostati na vlasti, a svi drugi problemi su manje vrijedni. Nebitno je što smo u Uljanik dosad upucali možda 35 milijardi kuna i što smo za taj novac mogli spasiti znanost u Hrvatskoj, otvoriti tisuće radnih mjesta, zadržati mlade u zemlji, čuda smo mogli napraviti.

NACIONAL: Državna revizija godinama je ukazivala na nezakonito poticanje brodogradnje, ali to se nastavilo i nitko zbog toga nije odgovarao.

To je nevjerojatno i pokazuje kako se politički sustav štiti, čak i na lokalnoj razini. Za izbor na visoke položaje u političkim strankama nema univerzalnih i principijelnih kriterija, a najvažnije je da si dobar, ponizan, servilan prema stranačkom vrhu, da se umiljavaš i podilaziš stranačkom vođi. Osobnost, stav, stručnost, znanje, to ne postoji u našem političkom sustavu. Ljudi to vide, gube povjerenje u one koji imaju najveću odgovornost za budućnost zemlje i bježe tamo gdje će se osjećati sigurnije i osigurati djeci prosperitetniju budućnost.

NACIONAL: Kakva je odgovornost predsjednice Republike? Ona je još prije nekoliko mjeseci tražila proglašenje izvanrednog stanja zbog depopulacijske krize, a sada je zašutjela.

Ona je tu do kraja trebala ostati konzistentna, bez obzira na to što nema operativne ovlasti. Ali ima javnu snagu. Od nje se kao predsjednice očekivalo da javno ukazuje na najurgentnije probleme suvremene Hrvatske i tu je trebala biti apsolutno rezolutna. No pokazala se da je samo dio tog nagodbenjačkog sustava i usredotočila se na zadržavanje osobne pozicije.

NACIONAL: Što se mora dogoditi da najodgovorniji ljudi u ovoj zemlji donesu prave i učinkovite mjere demografske politike kojima će promijeniti negativne trendove?

To će se dogoditi kada populacijski deficiti počnu ugrožavati mirovinski, financijski, obrazovni i zdravstveni sustav, dakle same temelje države. To neće doći za godinu, dvije, ali za pet godina možemo očekivati takve probleme. Kada se smanji priljev novca u mirovinske fondove i državni proračun, shvatit će da je vrag odnio šalu i strateške odluke za održanje populacije postavit će u temelje gospodarskog razvitka.

NACIONAL: Toga su očito svjesni u mirovinskim fondovima kada su od vas zatražili projekciju održanja sustava s obzirom na alarmantne demografske trendove.

Da, oni su svjesni posljedica smanjenja broja i aktivnosti stanovništva na priljev novčanih sredstava u mirovinske fondove, pogotovo kada nam odlaze mladi i radno aktivni ljudi, kada dobivamo desetine tisuća novih umirovljenika godišnje, kada populacija starija od 65 godina raste, a mlađa od 20 opada. Sada je taj odnos već 1 : 1 i bit će sve nepovoljniji. To opterećuje i zdravstveni sustav, nameće potrebu otvaranja domova za korisnike starije dobi… Liječnici su mi rekli da u Hrvatskoj možda 80-ak tisuća ljudi boluje od Alzheimerove bolesti i prepušteni su sami sebi jer nemaju odgovarajuću skrb. Postajemo vrlo nehumano društvo. Dao sam im rezultate istraživanja na 170 stranica. Zahvatio sam zdravstveni, obrazovni i sustav radne snage, ali zanimali su ih samo mirovinski fondovi.

NACIONAL: Do kakvih ste spoznaja došli?

Uočio sam da mi u bazama zdravstvenog sustava imamo više od 300.000 registriranih osiguranika više nego što imamo stanovnika. To su ili iseljenici, ili oni koji žive u drugim državama i imaju dvojno državljanstvo pa koriste naš zdravstveni sustav. Oni nam stvaraju dodatni trošak između sto i dvjesto milijuna eura i opterećuju sustav pa bismo bazu osiguranika morali posložiti prema domicilnom stanovništvu. Mi demografi već duže vrijeme tražimo osnivanje registra stanovništva Hrvatske. Tada bismo mogli regulirati biračke popise, stalno stanovništvo, sve baze podataka, znali bismo tko je uselio, tko iselio, koliko nas i gdje živi. Znali bismo tko su naši državljani izvan zemlje i mogli bismo regulirati prava određenih kategorija ljudi prema našim mogućnostima. Ali to se ne želi urediti. Govorio sam o tomu pred gotovo pola Vlade na konferenciji u Hotelu Esplanada prije otprilike dvije godine, predlagao sam osnivanje ureda s potpredsjednikom Vlade na čelu koji bi donosio strateške odluke i ugradio demografiju u temelje razvoja zemlje, ali nitko na to nije ozbiljnije reagirao.

NACIONAL: Premijer Andrej Plenković i ministrica Nada Murganić tvrde da su donijeli više populacijskih mjera za poticanje rađanja, povećali prava mladih majki, raznih pomoći mladim obiteljima. Kako ih ocjenjujete?

Takve mjere svakom dobro dođu, ali one nisu strateške. Bitno je shvatiti da su svakom društvu, a posebice hrvatskom, najvažnija djeca i da će ona postati nositelji gospodarskog razvoja te se prema tomu odgovarajuće odnositi. Nužno je maksimalno zaštititi majke i djecu, pogotovo u porodiljskom razdoblju i na poslu, kako ne bi trpjele zbog majčinstva. Mora im se ponuditi fleksibilno, klizno radno vrijeme ili rad na pola radnog vremena. U Danskoj, koja se smatra najsretnijom zemljom na svijetu, emitiraju spotove u informativnog programu i apeliraju na građane: ‘’Do it for Danmark’’, ‘’Rodi za Dansku’’, ‘’Učini to za svoje djedove i bake’’. Kod nas je to ispolitizirano, umjesto da se stavi u razvojni kontekst. Mjere mađarskog premijera Viktora Orbana vrlo su izražajne: roditeljima s troje i više djece otpisuje do 40.000 eura kredita za stan, oslobađa majke s troje i više djece plaćanja poreza do kraja života… Tim će putem vrlo vjerojatno morati krenuti i Hrvatska.

NACIONAL: Treba li novac što ga naši iseljenici šalju u domovinu uložiti u demografsku obnovu, osobito ruralnih područja?

HNB je objavio da su 2017. naši iseljenici na račune u zemlji doznačili 15,5 milijardi kuna, a Svjetska banka procjenjuje da je ušlo još oko pet milijardi gotovine. Za taj novac se nismo oznojili ni platili kamate pa sam pitao financijere možemo li ga iskoristiti za razvojne programe. U Srbiju i BiH ulazi barem tri puta više takvih doznaka, iako imaju manje iseljeništvo. To znači da je investicijska moć naših iseljenika nekoliko puta veća od iznosa koji sada šalju u zemlju i da bi njihova ulaganja mogla iznositi gotovo polovicu državnog proračuna. Ali mi te ljude nismo ni na koji način uključili u život Hrvatske – gospodarski, financijski, akademski, politički i ničime ih ne potičemo na ulaganje kao to čine Irska, Izrael i slične zemlje. Ne nudimo im tehničke pogodnosti, različite porezne stope, ne oslobađamo ih poreza na dobit, ne omogućujemo jednostavniju registraciju trgovačkih društava. Ništa! Kada sam u izbornom stožeru HDZ-a to predlagao, uvijek bi mi govorili da sustav još nije spreman.

Ako je netko i htio ulagati, susretao se samo s preprekama. Naša vlast kao da se plaši dijaspore i doživljava je političkim protivnikom, umjesto da je izradila bazu podataka, popis najvećih poduzetnika u iseljeništvu, da je osmislila Dan hrvatske akademske zajednice izvan Hrvatske. U iseljeništvu je ključ ukupnog razvoja, ključ budućnosti, a mi smo te ljude napustili.

NACIONAL: Jeste li o tomu razgovarali s ministrom financija Zdravkom Marićem?

Jesam. Govorio sam mu da ne možemo imati iste poreze u Zagrebu i na Lastovu, strateškom otoku gdje živi nekoliko stotina stanovnika i želimo ih tamo zadržati. Ne možemo isto oporezovati obitelji bez djece i one s petero djece koja će sutra puniti proračune. S druge strane, moramo prerasporediti novac unutar proračuna za populacijske mjere. Analizom smo došli do 14 milijardi kuna koje možemo preusmjeriti u ruralni razvoj, u znanost i obrazovanje, demografiju… Velik se novac odlijeva na materijalne troškove, udruge, ugovore o djelu… Svako od 20 ministarstava može premjestiti dio sredstava za te namjene. Poljoprivredni poticaji su prilično visoki, a otkako smo ih počeli isplaćivati, godišnja poljoprivredna proizvodnja smanjila se 27 posto! Tu je velik novac koji se mora korisnije trošiti.

Zdravko Marić na te prijedloge uopće nije reagirao. Čini se da ministri u Vladi nemaju gotovo nikakvu autonomiju. To zagušuje sustav i centralizira moć u jednoj osobi koja odlučuje o svemu. Svaki bi ministar morao odgovarati za svoj resor i njegove bi odluke trebale biti relevantne za premijera. Ali oni svoje odluke, čak i kada su stručno utemeljene, ne mogu provesti. Svi se oni manje-više slažu sa mnom oko nužnosti demografske revitalizacije, ali to nikad neće javno reći.

NACIONAL: Zašto onda ostaju ministri ako ne mogu provoditi svoj program?

Biti ministar u Hrvatskoj je fascinacija. Kada na ministarsko mjesto postavite osobu koja po svojim kapacitetima nikad ne bi dosegnula takvu razinu, ona je ‘’dotaknula nebo’’ i važno joj je samo ostati na tim visinama. Odgovornost za resor koji vodi ne znači joj ništa. Na čelu ministarstava moralo bi biti dvadeset komandosa čvrstih stavova i osobnosti, čvrstih u donošenju teških odluka, spremnih i na vlastitu smjenu kako bi pokazali da ovoj zemlji žele dobro.