Stjepan Mesić rođen je 24. prosinca 1934. u Orahovici. Diplomirao je na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1961. Tijekom studija bio je istaknuti studentski lider. U politički život ulazi 1965. kao zastupnik u Saboru SR Hrvatske, kada je izabran na listi građana. Početkom 70-ih, zbog sudjelovanja u pokretu za ravnopravnost Hrvatske u tadašnjoj Jugoslaviji, „Hrvatskom proljeću”, bio je osuđen i proveo je godinu dana u zatvoru Staroj Gradiški. Početkom 90-ih pristupa Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Obnašao je dužnost tajnika stranke, a potom i predsjednika Izvršnog odbora.
Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. imenovan je prvim predsjednikom Vlade Republike Hrvatske. Odlukom Sabora Republike Hrvatske 25. kolovoza 1990. postaje član Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Početkom 1991. imao je važnu ulogu u sprječavanju puča generalske vrhuške bivše JNA protiv demokratski orijentiranih republika Hrvatske i Slovenije. U srpnju 1991. postao je predsjednik Predsjedništva SFRJ i na tom položaju ostaje do prosinca 1991. godine.
Od rujna 1992. do svibnja 1994. obnaša dužnost predsjednika Sabora Republike Hrvatske. Nezadovoljan ukupnom politikom HDZ-a, a osobito politikom prema BiH, napustio je HDZ i osnovao novu političku stranku – Hrvatskih nezavisnih demokrata (HND). Poslije rascjepa u HND-u, 1997., s većinom članstva ulazi u Hrvatsku narodnu stranku, gdje obnaša dužnost izvršnog dopredsjednika i predsjednika gradske organizacije Zagreba iste stranke. U veljači 2000. izabran je za Predsjednika Republike, te ponovo u siječnju 2005. godine. Tijekom njegova mandata Republika Hrvatska postala je članica NATO-saveza.
Ova štura službena biografija dvostrukog Predsjednika RH Stjepana Mesića predstavlja samo ‘korice’ njegove autobiografije, “Progon i nacionalno buđenje – borba za demokratsku Hrvatsku” čiji prvi dio je nedavno promoviran. I više nego opravdan razlog njegovog gostovanja kod urednice Zrinke Vrabec Mojzeš u emisiji Radio Nacionala ‘Na vrućem stolcu’.
O prvim reakcijama i načinu na koji je pristupio pisanju knjige Stjepan Mesić je rekao: “Dobivam dosta poruka, uglavnom su pozitivne. Računao sam da može biti nekakvih provokacija, ali nije. Uglavnom su ljudi prihvatili, jer način na koji sam ja to prikazao, ja sam želio biti objektivan, želio sam prikazati svijet, događaje i ljude oko sebe onako kako sam ih ja doživljavao. Prema tome, tako sam očekivao i da će drugi prihvatiti to što ja iznosim.”
Prvi dio autobiografije “Progoni nacionalno buđenje – borba za demokratsku Hrvatsku, obuhvatila je vrijeme od Mesićevog rođenja do 1990. godine kada je bio među ‘barakašima’ kako su nazivali osnivače Hrvatske demokratske zajednice. Za sada se još nisu oglašavali, o čemu Stjepan Mesić kaže: “Do sada nisam čuo, ali ne mogu svi biti zadovoljni” , diplomatski je odgovorio.
Sam rad na knjizi nije bio uobičajen: “Ja nisam pisao kako to obično pišu mnogi svoju biografiju, počnu pisati iz dana u dan. Ja sam prikupljao podatke, ali to kroz više godina. Ono što ja u knjizi iznosim, uvijek je fusnota na koju se može pozvati onaj koji želi provjeriti to o čemu ja pišem i na taj način sam siguran da neće nitko reagirati, jer je to činjenica. Ja sam prikupljao i govorio, jer to su u stvari razgovori. Na prikupljene dokumente ja sam davao komentar kada se to dogodilo, zašto se to događalo”, objasnio je Stipe Mesić.
Komentari