Profesor Stjepan Lakušić se prošle subote, 1. listopada, s dužnosti dekana Građevinskog fakulteta preselio u fotelju rektora Sveučilišta u Zagrebu za sljedeće, četverogodišnje mandatno razdoblje. Prvi radni dan na novoj dužnosti bio je ovoga ponedjeljka. Od ukupno 70 članova Senata Sveučilišta u Zagrebu, dobio je povjerenje 43 svojih kolega, a u drugom izbornom krugu protukandidatkinja mu je bila sveučilišna profesorica Mirjana Hruškar. Jedan od razloga njegove pobjede na tim izborima bila je i činjenica da 54-godišnji profesor Lakušić dolazi s Građevinskog fakulteta, važnog za obnovu Sveučilišta, a kao donedavni član Senata bio je i predsjednik Povjerenstva za obnovu zagrebačkog sveučilišta nakon potresa. Objavio je 26 znanstvenih radova u međunarodnim i domaćim časopisima, 120 radova u zbornicima međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova i glavni je urednik časopisa Građevinar. U razgovoru za Nacional Stjepan Lakušić najavio je da će kompletna obnova svih objekata zagrebačkog sveučilišta biti završena za dvije godine.

NACIONAL: Pobijedili ste u drugom krugu izbora za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Zašto ste se odrekli upravljanja Građevinskim fakultetom, gdje ste bili dekan, da biste sada postali rektor? Je li riječ o većem izazovu?

Mandat dekana završio mi je 30. rujna 2022. tako da se ne radi o napuštanju neke pozicije da bi se išlo na drugu. Kao dekan Građevinskog fakulteta bio sam član Senata Sveučilišta u Zagrebu od 1. listopada 2018. do 1. listopada 2022. godine. Kroz aktivnosti u Senatu upoznat sam s radom Uprave Sveučilišta te mislim da se neke stvari mogu unaprijediti kroz transparentniji pristup, koliko god to zvučalo parolaški. Tako kako sam radio u proteklih 25 godina u nastavnom, stručnom i znanstvenom području, namjeravam nastaviti raditi i kao rektor, dajući cijeloga sebe. I do sada sam svoj posao radio iz ljubavi, a jedino se tada čovjek u cijelosti posvećuje tome što radi.

NACIONAL: U vrijeme donedavnog rektora Damira Borasa bili ste član Senata. Što će profesor Boras sada raditi u vašem mandatu? Kako ste s njim surađivali, posebno u delikatnim trenucima poput onog kada se u Senatu raspravljalo o dodjeli počasnog doktorata Milanu Bandiću?

Dodjela počasnih doktorata za mene kao novog rektora nije zanimljiva tema. Sigurno mi na početku mandata to neće biti prioritet. Ne mislim se time baviti. Znam što je nama prioritet na Sveučilištu.

Kad je riječ o počasnim doktoratima, koliko znam bilo je komplikacija. Ne znam zbog čega, ali žao mi je da se i kod vrlo pozitivnih namjera kao što su počasni doktorati, nešto zakomplicira. Ako netko u nečemu treba biti primjer, onda je to akademska zajednica, tu ne smije biti krivih koraka. Vezano uz vaše pitanje o pokušaju dodjele počasnog doktorata bivšem gradonačelniku, reći ću sljedeće: ako nešto činimo, to moramo činiti vrlo transparentno i imati holistički pristup. Da se kod ovog prijedloga ostavilo više vremena za raspravu i savjetovanja, taj prijedlog, vjerujem, ne bi ni došao na Senat. Kad nemate dobru analizu, dogodi vam se to što se dogodilo. Kako sam napomenuo, uvijek treba imati cjeloviti pristup, tada se najbolje može ustanoviti tko treba primiti ovu časnu nagradu i sigurno ne bi došlo do komplikacija koje su se dogodile u ovom slučaju.

NACIONAL: Kakvo ste stanje zatekli na Sveučilištu nakon vašeg prethodnika Damira Borasa?

Teško je odmah prvoga dana reći kakvo je stanje zatečeno. Da bi se što cjelovitije upoznao sa stanjem na Sveučilištu, odmah nakon izbora zamolio sam da se provede revizija poslovanja. To je i pokrenuto i upravo smo 29. rujna 2022. dobili cjeloviti dokument vezan za financijsko poslovanje, organizaciju, izvještavanje i poslovne procese za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2021. godine. Prije dostave cjelovitog dokumenta bilo je usmeno predstavljanje Analize u kojem su iznesena zapažanja i preporuke za unaprjeđenje. To je svakako dobar materijal za kvalitetan početak. Moram biti iskren, gotovo većinu toga vezano uz unaprjeđenje predvidio sam i svojim programom. Kao dekan fakulteta i kroz rad u Senatu, osjetio sam što u takvom velikom sustavu treba unaprijediti kako bi bio spremniji i otporniji na današnje izazove. Također treba navesti da je zadatak svakog budućeg rektora poboljšati rad Sveučilišta.

NACIONAL: Kako mislite poboljšati taj rad Sveučilišta?

Za to je potrebno ponuditi konkretna rješenja za konkretne probleme. Postoje tri osnovna problema Sveučilišta u Zagrebu: upravljanje kvalitetom, financijsko poslovanje i model upravljanja Sveučilištem. U mojem programu jasno je navedeno kako ćemo uspostaviti cjelokupni sustav upravljanja kvalitetom vezano uz definiranje, mapiranje, održavanje i unaprjeđivanje svih procesa koji se odnose na studente, nastavu, znanost, umjetnost, međunarodnu suradnju, suradnju s gospodarstvom, transfer tehnologije itd. Također, u programu je definirano kako će se provesti digitalizacija poslovanja Sveučilišta u Zagrebu i uspostaviti sustav upravljanja nefinancijskom imovinom te osigurati transparentno financijsko poslovanje i upravljanje ljudskim resursima. O takvim unaprjeđenjima govori i dokument revizije koji, naravno, treba vrlo detaljno proučiti s cijelim timom.

NACIONAL: A što mislite o razdoblju rektora Borasa na toj funkciji?

Moj rektorski program promišlja Sveučilište u Zagrebu kao međunarodno prepoznatljivu, stožernu akademsku i istraživačku instituciju Hrvatske sposobnu pomicati granice znanja i stvaranja novih vrijednosti na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini. Smatram da je to nedostajalo u proteklom razdoblju. Izgubilo se ono što je bitno, a to je povećanje vidljivosti i utjecaja Sveučilišta ne samo na društvena i gospodarska kretanja nego i na percepciju realiziranosti građana životom u Republici Hrvatskoj. Sveučilište u Zagrebu, koje upisuje najveći broj studenata u Hrvatskoj, najveći je kreator budućnosti naše države i mora imati važan utjecaj u društvu. Na tim ključnim i za društvo važnim stvarima nije se dovoljno radilo, vodili su se ponekad mali ratovi, a gubila se bitka koja je najvažnija za našu državu.

NACIONAL: Koja se bitka gubila?

To je bila bitka za kvalitetu nastavnih programa i njihovu internacionalizaciju, međunarodnu prepoznatljivost, suradnju s gospodarstvom i s njim stvaranje novih proizvoda i tehnologija koji će pomoći da stručnjaci koje obrazujemo na fakultetima ostanu u Republici Hrvatskoj. Odgovornost akademske zajednice je ukazivati na promjene koje se moraju provoditi te unositi u društvo prijedloge za određene promjene koje će promicati dostojanstvo čovjeka, a sve na dobrobit društva u cjelini. U mom programu za rektora istaknuto je da su studenti nosioci hrvatske sutrašnjice, a znanja i vještine koje dobivaju moraju ih učiniti spremnima za tržište rada i razvoj. Mi im moramo osigurati mogućnost da nakon završenih fakulteta i akademija pronađu posao u Hrvatskoj i tako će društvo u budućnosti biti otporno.

NACIONAL: Što će vam biti prioritet?

Prioritet nam je obnova zgrada nakon potresa. S tim se počelo vrlo skromno. Za obnovu zgrada Sveučilišta i njegovih sastavnica, zagrebačkih fakulteta, predviđeno je ulaganje od oko tri milijarde kuna – 2,2 milijarde potpisano je u srpnju 2021. godine, a oko 0,3 milijarde u 2022. te uvećanje zbog povećanja cijena građevinskih materijala, energenata i usluga. To je 1,5 puta više od ulaganja, primjerice, u Pelješki most. Od ukupno 22 fakulteta koja su u procesu cjelovite obnove svojih zgrada, četiri fakulteta krenula su s radovima, ostali su u postupku natječaja za izvođače radova, četiri fakulteta još su u postupku završetka projektno tehničke dokumentacije za cjelovitu obnovu svojih zgrada, a nekoliko ih još čeka rezultate evaluacije svojih projektnih prijava.

‘Za obnovu zgrada Sveučilišta i njegovih sastavnica, zagrebačkih fakulteta, predviđeno je ulaganje od oko tri milijarde kuna, a to nam je prioritet’, nacionalu je rekao novi rektor Stjepan Lakušić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Jesu li to sredstva iz Fonda solidarnosti EU-a od pet milijardi kuna, kojima je produljen rok za korištenje do lipnja 2023. godine? Hoće li Hrvatska napokon uspjeti iskoristiti taj solidarni europski novac?

To je samo dio sredstava koja idu u obnovu građevina Sveučilišta u Zagrebu. Prema potpisanim ugovorima, oko 50 posto sredstava predviđeno je iz Fonda solidarnosti, a ostatak novca dolazi iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO).

NACIONAL: Nije li i to europski novac iz Bruxellesa?

Sredstva iz NPOO-a također su europska sredstva, ali ona nemaju ograničeni rok korištenja do lipnja sljedeće godine kao što je uvjet za korištenje novca iz Fonda solidarnosti. Iz europskog Fonda solidarnosti potrošili smo tek oko 15 do 20 posto raspoloživih sredstava. Sada moramo učiniti korake kako bismo ubrzali potrošnju tih sredstava. Ta ulaganja trebaju biti i kvalitetno iskorištena za obnovu znanstvene infrastrukture. Sada je ključno pitanje što učiniti da apsorpcija europskog novca bude što je moguće veća do lipnja sljedeće godine, kada je rok za sredstva iz Fonda solidarnosti. U protivnom, ne iskoristimo li taj novac, morat ćemo osigurati sredstva našim fakultetima iz drugih izvora, iz NPOO-a. Na Sveučilištu sam bio i predsjednik Povjerenstva za obnovu nakon potresa, pa sam i izravno upućen u tu problematiku. Veliki dio svog vremena izdvajao sam kako bih s kolegama sa svog fakulteta pomagao ostalim sastavnicama u procesu natječaja za provedbu projektiranja, sam proces projektiranja, natječaja za izvođače radova… Takva pomoć sastavnicama mora se osigurati i dalje, na čemu ću kao rektor nastaviti raditi.

NACIONAL: Kako planirate ubrzati ta ulaganja? Jeste li razgovarali s Ivanom Paladinom, novim ministrom graditeljstva koji je najodgovorniji za provedbu obnove nakon potresa u Zagrebu i Baniji?

Odradio sam niz sastanaka na tu temu. Naravno, bilo je to i u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, koje sada vodi ministar Ivan Paladina. Odradio sam sastanak i u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, koje je provedbeno tijelo prve razine i raspisuje javne pozive za obnove znanstvene infrastrukture stradale u zagrebačkim i petrinjskim potresima 2020. Naravno, jako je važno i Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, koje može pomoći oko postupka javne nabave, i Hrvatska gospodarska komora koja vodi brigu o indeksaciji cijena građevinskih materijala. Predočio sam im svoju inicijativu za unaprjeđenje cijelog postupka obnove, kako to sve još kvalitetnije riješiti. Kao Sveučilište nalazimo se pred velikim investicijskim ciklusom.

NACIONAL: Kako planirate ubrzati obnovu fakulteta i znanstvenih institucija?

Često se događa da nakon natječaja uslijede žalbe Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM). U tom slučaju zakonska obveza je da se na te žalbe odgovara u roku od 30 dana. Međutim, za ovakve ključne investicije u izvanrednim okolnostima, nedopustivo je čekati tih 30 dana. Tamo gdje je vrijeme novac, takvi odgovori trebaju stići za pet do sedam dana. To je li žalba opravdana ili nije, ne smije ograničavati postupak obnove. Nakon toga moramo voditi računa o tome da kad se krene s obnovom, nastavu ne možemo uvijek organizirati u tim objektima. Moramo osigurati zamjenske prostore, a njih u Zagrebu nema puno. Da bismo ugovorili zamjenski prostor s vlasnikom takvog prostora, prvo nam je potrebna suglasnost Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Taj proces isto treba ubrzati. Često dok tu čekamo suglasnost, vlasnici nekretnine javljaju da već imaju nove ponude za najam.

NACIONAL: Jeste li bili uključeni u obnovu i prije no što ste postali rektor?

Pomažem našim fakultetima, a to sam radio i kao predsjednik Povjerenstva za obnovu potresom oštećenih građevina. Sve kako bi se kvalitetno raspisali natječaji za izradu projektno-tehničke dokumentacije, revidente, voditelje projekata, nadzorne inženjere te izvođače radova. U svemu tomu bila je potpora Građevinskog fakulteta, a Arhitektonski fakultet je, koliko znam, više sudjelovao u procesima projektiranja. Nisam upoznat s time je li imao i neke vidove kolegijalne pomoći sastavnicama Sveučilišta u procesu obnove. Vidljivo je da je neophodna kvalitetna koordinacija svih koji se nalaze u procesu obnove u području znanstvene infrastrukture, i to: nacionalnog koordinacijskog tijela za obnovu (Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine), provedbenog tijela razine 1 (Ministarstvo znanosti i obrazovanja), provedbenog tijela 2 (Središnja agencija za financiranje i ulaganje – SAFU), naručitelja (sastavnice Sveučilišta u Zagrebu) i izvođača radova cjelovite obnove. Vrlo složen i zahtjevan proces je pred nama, a prepreka je puno.

NACIONAL: Nije li baš Tomislav Petric, bivši ravnatelj SAFU-a kao nadzornog tijela u korištenju europskih sredstva, bio smijenjen i uhićen s ministricom Gabrijelom Žalac, tada zaduženom za europske fondove i regionalni razvoj?

Tako je bilo, ali to je agencija koja je angažirana od Ministarstva znanosti i obrazovanja da bude provedbeno tijelo 2 (PT 2) u korištenju europskih sredstava. Kad govorimo o SAFU-u, moj prijedlog ide u tom smjeru da se dodatno razmotri mogućnost da se kad neka sastavnica Sveučilišta podnese zahtjev za nadoknadu sredstava (ZNS), u kojem se navode troškovi i traži isplata, ne treba čekati da se pojedina stavka u cijelosti realizira, npr. nabava, dobava i ugradnja neke opreme ili slično. Naime, prva dva dijela stavke čine i oko 80 posto cijelog iznosa, a proizvod se mora naručiti, proizvesti, dopremiti na gradilište, pa tek onda slijedi ugradnja. Tek s ugradnjom su nam kolege iz SAFU-a na našim sastancima objašnjavali da se može podnijeti zahtjev za nadoknadu sredstava. Tako izvođači fakturiraju fakultetima, ali oni ne raspolažu tolikim sredstvima da bi proveli plaćanja, već tek nakon što SAFU odobri sredstva. Zato sam predložio da se dio sredstava unutar pojedinih stavki – nabava i dobava materijala ili opreme, što je i do 80 posto – može koristiti i prije izvršenja cjelovite stavke. Istina, sada je došla velika pomoć i od Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, koje je izdalo mišljenje da se od onoga što se zatraži u ZNS-u, 70 posto iznosa automatski prihvaća, a poslije se kroz kontrolu utvrđuje ispravnost i isplaćuje preostalih 30 posto. Jedino još nisam siguran ulaze li u to i stavke koje nisu u cijelosti realizirane, nego samo nabava i dobava opreme ili materijala.

NACIONAL: Zašto to smatrate toliko važnim?

Zato što b u suprotnom te troškove morali plaćati sami izvođači umjesto investitora, a postoji već novac na stolu, koji je došao u državu i može se tako kvalitetno iskoristiti. To su sve koraci koji mogu ubrzati obnovu da bi se kvalitetno iskoristilo i onih 50 posto sredstava iz Fonda solidarnosti. Sve to povezati zadatak je Uprave Sveučilišta i, svakako, rektora, koji mora biti aktivno uključen u te procese i nuditi rješenja. Nemam se pravo umoriti od davanja prijedloga za poboljšanje svakog procesa koji usporava obnovu.

NACIONAL: Do kada očekujete da ćete završiti kompletnu obnovu?

Za dvije godine. Nešto će se uspjeti napraviti i za godinu dana. Nisu sve zgrade jednake veličine, zahtjevnosti i slično. Zgrada u kojoj sada razgovaramo, zgrada Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta, u svom dinamičkom planu ima predviđeno 18 mjeseci za obnovu, a za zgradu Sveučilišta, gdje je i Pravni fakultet, trebat će sigurno dvije godine.

NACIONAL: A što planirate s obnovom sveučilišnog kampusa na Borongaju?

Bit ću iskren. To je rak-rana našeg sveučilišta. Teško je sada reći gdje su sve u proteklih 20 godina bili krivi koraci u rješavanju kvalitetnog projekta profesora Bojana Baletića, aktualnog dekana Arhitektonskog fakulteta. Kolega Baletić, prorektor Sveučilišta u Zagrebu od 2006. do 2014., jako se oko toga trudio. Stvorio je dokumentaciju, puno toga dao u urbanističkom pristupu, ali nije se dogodio nikakav pomak. Puno sam razgovarao s Bojanom o tome i vidim da je i on tužan što u onome što je kreirao nije bilo iskoraka. Problem sa sveučilišnim kampusom na Borongaju, naravno, i njegova je loša prometna povezanost.

NACIONAL: Zašto je problem u lošoj prometnoj povezanosti sveučilišnog kampusa?

Bez kvalitetne prometne povezanosti, kampus ima hendikep. U okviru Katedre za željeznice, kroz diplomske radove studenata, još 2014. godine izrađena su kvalitetna idejna rješenja povezivanja Ulice grada Vukovara sa Znanstveno-učilišni kampusom Borongaj i Mandlovom ulicom – znači, ispod željezničke pruge. Osim toga, pored tramvajskog i cestovnog prometa, treba osigurati i kvalitetnu željezničku povezanost jer se željeznička pruga nalazi neposredno uz Kampus Borongaj. HŽ Infrastruktura završava projektno tehničku dokumentacija nathodnika na mjestu budućeg željezničkog stajališta Borongaj. U taj projekt sam također uključen, a i kroz razgovore s ministrom Olegom Butkovićem u cilju osiguranja sredstava za financiranje projektno tehničke dokumentacije za cestovne i tračničke povezanosti Kampusa Borongaj s prometnom mrežom grada Zagreba. Za to je zainteresiran i gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević, koji je na sastanku napomenuo da je razvoj Borongaja jedan o važnih elemenata za razvoj grada Zagreba. Također, bez riješene komunalne infrastrukture nema ni velikih investicija ni gradnje u nekom prostoru, a to je slučaj u Kampusu Borongaj. To podrazumijeva holistički pristup rješenju, sa sigurnošću mogu reći, najboljeg prostora za povezivanje akademske zajednice i gospodarstva.

‘Jedna od točaka u mom programu rektora je povećanje programa koji se mogu slušati na engleskom jeziku’, rekao je rektor Stjepan Lakušić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Hoćete li onda i vi dati počasni doktorat jednom gradonačelniku Zagreba, Tomislavu Tomaševiću? On je, uostalom, magistrirao na Cambridgeu, prestižnom britanskom sveučilištu, kao njegov stipendist.

Moramo znati i što su to počasni doktorati, kakve su to počasne nagrade. Kada sam na sastanku vezanom uz obnovu od potresa, u Uredu gradonačelnika, u vrlo konstruktivnom razgovoru naznačio ministru Butkoviću važnost prometnog povezivanja Kampusa, gradonačelnik Tomašević se također uključio u razgovor. Istaknuo je da je razvoj Borongaja važan za grad Zagreb. Pokazao je interes, a taj sastanak bio je na temu obnove infrastrukture Zagreba stradale u potresu. Građevinski fakultet izrađivao je elaborate u kojima smo dokazivali veličinu oštećenja vodno-komunalne infrastrukture (vodoopskrba i odvodnja), oštećenja mostova, oštećenja cestovne i tramvajske infrastrukture… Da bi se osigurala sredstva iz Fonda solidarnosti, za sve treba postojati kvalitetan dokument iz kojeg je vidljiv razmjer štete i što se sve mora učiniti kako bi se infrastruktura obnovila za sigurno korištenje. Tada smo razgovarali i o sveučilišnom kampusu na Borongaju. Sveučilište ne može to učiniti samo, nego uz pomoć, u ovom slučaju, resornog ministarstva vezanog uz prometnu infrastrukturu i, naravno, Grada Zagreba.

NACIONAL: Demografski trendovi u Hrvatskoj nisu povoljni pa bi Sveučilište u Zagrebu trebalo ponuditi i programe za upise studenata iz inozemstva. To bi podrazumijevalo i studijske programe na stranim jezicima, engleskom, njemačkom… Planirate li nešto učiniti na tom polju?

Jedna od točaka u mom programu rektora je i internacionalizacija nastavnih programa. Dakle, povećanje programa koji se mogu slušati na engleskom jeziku. Ako nam se smanjuju upisne kvote na fakultetima iz hrvatskog govornog područja, onda moramo imate programe za studente iz drugih zemalja. Ne samo to. Moramo imati programe koji mogu privući i nastavnike iz drugih govornih područja, koji se mogu uključiti barem kao gostujući profesori. Tada se pokazuju otvorenost i spremnost za razvoj visokog obrazovanja. Naš Građevinski fakultet u Zagrebu u tehničkom području nije referentan samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj regiji. Imamo međunarodnu akreditaciju svojih preddiplomskih i diplomskih studijskih programa, što osigurava i prepoznatljivost naše diplome završetkom studija. Naš je program akreditiran od vodeće akreditacijske kuće ASIIN (Accreditation Agency for Study Programmes in Engineering, Informatics, Natural Sciences and Mathematics), što nas svrstava na visoku poziciju s obzirom na vrijednost akreditacije koju posjedujemo. A to nije samo zahvaljujući kvalitetnom programu, već i nastavnicima koji ga provode.

NACIONAL: Stručnjak ste za promet, što je u građevinarstvu definirano kao područje niskogradnje…

Preciznije, stručnjak sam za željezničku prometnu infrastrukturu. Nove pruge se trenutno ne grade, ali se radi na velikim rekonstrukcijama. Trenutno su ulaganja u željeznički promet jedna od najvećih investicija u Hrvatskoj financiranih iz europskih fondova. Drugačije se obnova pruga ne bi ni mogla financirati s obzirom na novac koji je potreban. Samo u ovom razdoblju u željezničke pruge planira se uložiti, mislim, oko pet milijardi kuna iz europskih fondova, a primjerice, u Pelješki most uloženo je upola manje, oko dvije milijarde kuna. Neki od tih projekata u željeznici već su krenuli, a neki su još u procesu natječaja.

NACIONAL: Ali obnova pruge Dugo Selo-Križevci nikako da se realizira već nekoliko godina?

Žao mi je što obnova i rekonstrukcija željezničke infrastrukture nije krenula puno ranije. U Povjerenstvu vlade za željeznice bio sam 2010. i 2011. godine. Još tada sam govorio da treba provoditi rekonstrukciju u željezničkom sektoru kako bismo postali konkurentniji, kako bismo mogli i s hrvatskim tvrtkama realizirati takve projekte. Sada hrvatske tvrtke sigurno neće moći u nekom većem postotku biti dio konzorcija koji će provoditi te velike investicije u Hrvatskoj. Kao država smo osigurali novac, ali nažalost hrvatske tvrtke, sa svojim inženjerima i građevinskim radnicima, neće biti one koje će uzeti veći dio tog velikog kolača.

‘U svom sam programu definirao kako će se provesti digitalizacija poslovanja Sveučilišta u Zagrebu i osigurati transparentno financijsko poslovanje i upravljanje ljudskim resursima, a to je važno’

NACIONAL: Je li sudjelovanje hrvatskih tvrtki potrebno i zato što se projekti iz europskih fondova financiraju samo do 85 posto vrijednosti investicija?

Ta europska sredstva dolaze u iznosima od 80 do 85 posto vrijednosti projekta. To je i korektno. Država koja dobiva veliku pomoć od EU-a mora sudjelovati barem dijelom u tim projektima. Bilo bi dobro da je sva projektno-tehnička dokumentacija za te velike projekte izrađena od hrvatskih projektantskih kuća, a ne da su na natječajima poslove dobivale strane tvrtke. Da stvar bude bolja, na kraju su te projekte opet završavali hrvatski inženjeri, ali za puno manje iznose. Ranije se trebalo krenuti s projektima i pripremati hrvatske tvrtke za njihovu realizaciju, posebice onih tvrtki koje smo imali u izgradnji autocesta. Tada su postojali i hrvatski koncerni sposobni odraditi tako zahtjevne projekte, a danas ih više nema. Kada se gradila autocesta, paralelno se trebalo raditi i na izradi projektno-tehničke dokumentacije za izgradnju željezničke infrastrukture. Da završetkom u jednom sektoru odmah krenemo u drugi. Tako bismo pokazali da gospodarimo sektorom građevinarstva pa bi tada i naše tvrtke imale potrebne reference. Nažalost, danas to više nije tako.

NACIONAL: No zato ima novog posla za kineske tvrtke. Kinezi su sagradili Pelješki most, a sada mogu aplicirati i za gradnju i rekonstrukciju željeznice jer su i u tom sektoru svjetski vrh. Upravo u Kini danas voze najbrži vlakovi…

Ne bave se time samo Kinezi. Postoje i tvrtke iz zapadne Europe i turske tvrtke s ozbiljnim referencama za taj posao, ali hrvatskih tvrtki nema. To ne možemo sada promijeniti, a Hrvatska je ne tako davno sve to imala. Spomenuli ste ovu dionicu od Dugog Sela do Križevaca, na kojoj radi domaći, hrvatski konzorcij, ali nikako ne uspijeva to završiti. Zato ne uspijevamo ni pokazati da su odobrena europska sredstva kvalitetno uložena, da je ostvaren projektni cilj i da možemo nešto realizirati i vlastitim snagama.

NACIONAL: Što je s izgradnjom ravničarske pruge Rijeka-Zagreb-Budimpešta, o kojoj se već godinama govori?

Pruge se ne grade samo zbog putničkih vlakova, nego se grade za jeftiniji prijevoz roba. Teretni promet generira novac, a gospodarstvo se brže razvija kada postoji kvalitetan i jeftiniji prijevoz, a to je prednost željeznice. Kada je razvijena željeznica, onda je osiguran i ekološki prihvatljiviji prijevoz s manjom emisijom štetnih plinova u atmosferu. Zbog Bogom dane pozicije Luke Rijeka, s najdubljim gazom i najkraćom vezom sa srednjom Europom, postoji mogućnost da prijevoz znatno pojeftini te se tako kvalitetnije iskoristiti taj naš V koridor. Jedan dio od Koprivnice prema Mađarskoj radi turska tvrtka. Jedan kolosijek se rekonstruira i drugi se gradi, a izgradnju pruge od Hrvatskog Leskovca do Karlovca na natječaju je dobila tvrtka Strabag. Ostat će nam onda dio od Karlovca do Rijeke, koji je i najteža dionica. Postoji i jedan dodatni, ali važan element. Moramo osigurati i dovoljnu količinu tereta kako bismo imali opravdanje za rekonstrukciju pruge i izgradnju nove dvokolosiječne pruge na zahtjevnoj dionici. Postojeća količina tereta, koju sada imamo, nije dovoljna. Takvo ulaganje u infrastrukturu, kako u proširenje Luke Rijeka tako i željezničku prugu, mora imati ekonomsko opravdanje, a to znači osigurati i dovoljno količinu tereta.

NACIONAL: Koliko je u tome važna baš Luka Rijeka?

Luka Rijeka je u maksimalnom opterećenju trenutno, mislim, na oko 70 posto. I to je njezina također velika prednost. Druge dvije luke na sjevernom Jadranu, slovenska luka Kopar i talijanska luka Trst, već su blizu maksimalne opterećenosti. Njihovi kapaciteti već su popunjeni 95 posto. Imamo, dakle, velike rezerve za preuzimanje tereta, ali netko se time mora baviti. Luka u Rijeci ima veliki prostor za razvoj, a samim time postiže se i opravdanje za nastavak projekta modernizacije i izgradnje nizinske pruge.