Vođa i pjevač grupe U2 Bono Vox odnosno Paul David Hewson, najavio je svoje memoare za studeni ove godine pod nazivom ‘Surrender: 40 Songs, One Story’

Memoari od 576 stranica trebali bi stići 1. studenog preko izdavačke kuće Alfred A. Knopf, ali i u obliku audioknjige putem Penguin Random Housea, a, kao što mu naslov implicira, istraživat će podrijetlo 40 ključnih pjesama u diskografiji grupe U2. Svako poglavlje je nazvano po pjesmi koju obrađuje, a Bonova životna priča protkana je kroz cijelu knjigu.

Kako se navodi u priopćenju za javnost, memoari ne samo da će detaljno opisati cijelo Bonovo glazbeno putovanje, već i kritične trenutke u njegovom životu. Memoari obuhvaćaju period od njegovih ranih dana odrastanja u Dublinu, uključujući iznenadni gubitak majke kada je imao 14 godina, do malo vjerojatnog puta U2 da postane jedan od najutjecajnijih svjetskih rock bendova, pa sve do njegovih 20 godina aktivizma posvećenog borbi protiv AIDS-a i ekstremnog siromaštva.

Na proslavi svog 62. rođendana 10. svibnja, Bono Vox je predstavio memoare u obliku animacije uz naraciju. To je čitanje poglavlja ‘Out Of Control’, u kojem se detaljno opisuje nastanak naslovnog singla U2 ’79 inspiriran Ramonesima. U isječku kojeg je podijelio putem youtubea Bono priča: “Kada sam počeo pisati ovu knjigu, nadao sam se da ću detaljno nacrtati ono što sam prije samo skicirao u pjesmama. Ljude, mjesta i mogućnosti u mom životu. Predaja (Surrender) je za mene riječ puna značenja. Odrastanje u Irskoj sedamdesetih s podignutim šakama, glazbeno gledano, nije bio prirodan koncept. Riječ koja je samo kružila dok nisam sabrao misli za knjigu. Još uvijek se borim s ovom idejom. U bendu, u braku, u vjeri, u životu aktivista. Predaja je priča o nedostatku napretka jednog hodočasnika… s priličnom količinom zabave na putu.”

U izjavi urednika i izdavača Reagana Arthura stoji: “Svu strast koju Bono unosi u svoju glazbu i svoj život također prenosi na stranice knjige. Prije sedam godina još jedna legenda, pokojni Knopfov urednik Sonny Mehta, kupio je prava na tu knjigu, jer je znao da se Bono uklapa u tradiciju književnih irskih pripovjedača, a mi smo imali sreće da imamo Sonnyjeve bilješke na ranom nacrtu rukopisa. Još smo sretniji što Bono ne samo da ima dramatičnu osobnu povijest za ispričati, već je i istinski nadaren pisac. Predaja je iskrena, intimna, poštena i duboka – blistavi memoari izvanrednog života.”