Stipo Mlinarić: “Kad bi umrla Kolona sjećanja, tih 2.717 ljudi koji su poginuli za ovaj grad, još bi jedan put umrli”

Autor:

16.11.2023. Zagreb - Nastavak 19. sjednice Hrvatskoga sabora  Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić, i sam vukovarski branitelj, izjavio je u subotu u povodu Dana sjećanja kako je ponosan na veliki broj ljudi u ovogodišnjoj Koloni sjećanja jer bi poginuli još jednom umrli kada bi prestalo sjećanje na njih.

“Vukovar je zaslužio mjesto koje mu pripada u hrvatskoj povijesti, to je bila najveća bitka Domovinskog rata. Kad bi umrlo ovo, kad bi umrla Kolona sjećanja, kad ljudi ne bi dolazili u ovakvom broju, tih 2717 ljudi koji su poginuli za ovaj grad još bi jedan put umrli kad bi prestalo sjećanje na njih”, rekao je Mlinarić za N1, prenosi Hina.

Hodajući u koloni sjećanja, rekao je kako mu naviru sjećanja iz 1991. godine te se prisjeća svog pokojnog brata koji je u bolnici s ostalim ranjenicima čekao evakuaciju.

“U svakom normalnom ratu, ako rat može uopće biti normalan, to bi trebalo napraviti s ranjenicima, evakuirati ih i predati suprotnoj strani, a nažalost, oni su ih odveli na Ovčaru i poubijali su ih mučki kao pse”, naveo je.

Mlinarić, koji je prošao i zarobljeništvo u logoru, rekao je kako se na današnji dan i dan poslije do popodneva njegov “Turbo vod” još borio u Borovu naselju. Kada ga pitaju što su najviše napravili, uvijek navodi te zadnje dane, dodao je.

“Nismo se raspali, a bili smo ekipa od 18 momaka, od 18 godina do 25 godina najstariji. Ulazili smo u svaki podrum, u svaku kuću i civile smo skupljali i slali u Borovo da ih organizirano predamo. Da smo ih ostavili po kućama u njihovim podrumima, to bi bili mrtvi ljudi”, kaže.

“Jeste li vi uništili 10, 15, 20 tenkova, nije to promijenilo ishod bitke za Vukovar, ali spasiti ljudski život vrjednije je od stotine tenkova, a mi smo ih spasili oko 5000. Ti ljudi su izvukli živu glavu iz pakla Vukovara”, rekao je Mlinarić.

Dodao je kako se nisu imali namjeru predati, ali niti odustati od civila.

“To nam je bila dužnost kao hrvatskih vojnika, jer za njih smo se i borili. Nismo se borili za kuće, zgrade, ceste, nego smo se borili za ljude, da sačuvamo ljude. Nismo gledali nacionalnost, među tim ljudima u podrumima bilo je i ljudi srpske nacionalnosti, jednako smo se odnosili prema svima”, istaknuo je Mlinarić.

Naveo je kako su neki od njih rekli kako neće napustiti svoje kuće.

“Rekli smo im – ostanite, ali se odmah kad čujete sljedeće korake i vojničke čizme, jer mi smo bili zadnji hrvatski vojnici, javite da vam ne bi bacili bombu u podrum, jer oni ne znaju tko ih čeka”, kazao je Mlinarić.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.