Bivši predsjednik Republike u dvama mandatima Stipe Mesić upravo se vratio iz Kine, gdje je kao visoki savjetnik Međunarodne komore puta svile dobio nagradu za životno djelo. Posljednjih godina Stipe Mesić više je na putu nego u Hrvatskoj, pozivaju ga na različite konferencije i savjetovanja i još uvijek uživa veliko poštovanje međunarodne politike i javnosti. Kao pobjednik na dvama predsjedničkim izborima vrlo dobro poznaje tajne predsjedničkih kampanja, osobito zato što se na izborima 2000. od jedva dva posto na početku kampanje uspio uzdići na 65 posto podrške birača i pobijediti dvojicu favorita dviju velikih stranaka – Matu Granića i Dražena Budišu. Taj fenomen nije se ponovio u Hrvatskoj, a prema svemu sudeći, neće ni na ovim predsjedničkim izborima. O tim i ostalim aktualnim temama tjednik Nacional razgovarao je s bivšim predsjednikom Mesićem nakon njegova povratka iz Kine.

NACIONAL: Upravo ste se vratili iz Kine, gdje često boravite. Dobili ste i nagradu za životno djelo. Hoće li hrvatska vlada znati iskoristiti tu činjenicu? 

Sumnjam, odnosno, ne vjerujem. Nakon devet dana vratio sam se iz Kine, gdje sam sudjelovao na nekoliko konferencija. Dobio sam nagradu za životno djelo od Inicijative Jedan pojas, jedan put. Ni ova vlada, kao ni one prethodne, ne koristi te moje veze, no ja smatram da sve što je afirmativno u konačnici koristi Hrvatskoj, pa čak i nogometna utakmica. Ja te veze produbljujem jer vjerujem da mogu dati neki doprinos iako sam svjestan toga da ni EU nije previše zaljubljen u Kinu, prije svega zbog američke politike. To je šteta jer mislim da bi Europa trebala voditi svoju politiku. Uspostavio sam kontakt s trojicom kineskih predsjednika – sa Xi Jinpingom, Hu Jintaom i Jiang Zeminom. To je kapital – ako se zna iskoristiti. Xi Jinping napravio je veliki iskorak s Novim putem svile, odnosno Inicijativom Jedan pojas, jedan put, što je zapravo poziv svijetu na suradnju i to u vrijeme kada SAD vodi izolacionističku politiku. Njegova je ideja da narodi, države i gospodarstva surađuju, da se isprepleću različite kulture, od čega će svi imati koristi, pa i Hrvatska. Kina nezaustavljivo raste, ona je danas najveći proizvođač na svijetu. Boravim nekoliko puta godišnje u Kini, a kad god dođem, dočeka me neko novo iznenađenje.

NACIONAL: Je li Zoran Milanović smio biti savjetnik tvrtke kineskog milijardera Lu Junquinga, što mu mnogi predbacuju? I je li trebao otkriti za koga je radio dok je bio u privatnom sektoru?

Ne znam kome je Milanović bio savjetnik i što je radio proteklih godina. Načelno, ne vidim nikakav problem ako je u vrijeme dok nije bio aktivni političar, svoje znanje i iskustvo ponudio nekome u privatnim sektoru i ako je time zarađivao. Mislim da to ne bi trebala biti nikakva tajna i ne vjerujem ni da Milanović želi da to bude tajna.

NACIONAL: Gordan Jandroković optužio je vas i Ivu Josipovića da kao postkomunistički radikalno lijevi političari podržavate predsjedničkog kandidata Miroslava Škoru. Kako to komentirate? Naime, dio javnosti tako je shvatio vaše pohvalne izjave.

Gospodin Jandroković se, istina, razumije u puno stvari osim u politiku, tu je malo deficitaran. Ne znam odakle mu ti zaključci koji su totalno besmisleni. Istina je samo da sam svojedobno rekao da je Miroslav Škoro respektabilan kandidat i da će se o njemu sigurno govoriti. On ima doktorat iz ekonomije, radio je u diplomaciji, ima tvrtku u kojoj radnici dobivaju plaću svakoga mjeseca i uspješan je estradni umjetnik. I to sve stoji, što nikako ne znači da je on moj izbor. Koga podržavam, reći ću javno uoči drugoga kruga.

‘Škoro očito računa na to da je dio HDZ-a koji ne prihvaća sadašnjeg predsjednika razočaran njegovom politikom i da će ih zato dobiti na svoju stranu. Plenković je dosta kasno ušao u HDZ, i što bi rekli Crnogorci – nema bazu’

NACIONAL: Jandroković je, kako bi ilustrirao tko sve stoji iza Škore, koji nije kandidat HDZ-a iako se obraća njihovim biračima, rekao: „Zamislite taj bend u kojem skupa sviraju Josipović, Mesić, Bujanec i Hasanbegović, a pjeva Škoro.“ Je l’ si vi možete zamisliti taj bend?

A zamislite vi Hrvatski sabor kojem je predsjednik Gordan Jandroković. Ima li gore od toga? Zamislite vi to!

NACIONAL: Šalu na stranu, Škoru podržava najcrnja desnica – od Hasanbegovića i Bujanca do Glasnovića i Bosiljka Mišetića, no i veliki dio HDZ-a. Čak mu je i Stjepan Tuđman bio na skupu u Lisinskom. Predstavlja li Škoro autohtoni HDZ, kojem Plenković ne pripada?

Bio sam, doduše, u Kini i mnoge izjave nisam čuo, ali sam ipak pratio što se događa. Zar Miroslav Škoro nije poručio HDZ-ovcima da glasaju za njega i rekao da će on biti njihov predsjednik? Očito računa na to da je dio HDZ-a koji ne prihvaća sadašnjeg predsjednika razočaran njegovom politikom i da će ih zato dobiti na svoju stranu. Uostalom, Plenković je dosta kasno ušao u HDZ, tek 2011. i što bi rekli Crnogorci – nema svoju bazu.

NACIONAL: Prema mišljenju „pravih HDZ-ovaca“ on je malo prelijevo. Nama se čini da je on preneodlučan, a ne prelijevo.

Složio bih se s tim jer je Plenković bio u poziciji da dosta elegantno riješi neka ideološka pitanja koja opterećuju i ovu predsjedničku kampanju. U tom slučaju njegovi bi ga stranački kolege doživjeli kao istinskog vođu, a on bi ostao upamćen kao odlučan državnik. Pitanje ustaškog pozdrava „za dom spremni“ oko kojeg se lome koplja, a desničari se pravdaju da je to bio pozdrav pod kojim se borila Hrvatska vojska u Domovinskom ratu, mogao je presjeći jednom pravnom odlukom. Naime, povijesna je činjenica da je Hrvatska stranka prava na početku rata osnovala svoju paravojnu formaciju – HOS – Hrvatske obrambene snage. Donijeli su top pred Starčevićev dom u Zagrebu, paradirali u crnim uniformama i stražarili uz taj top, a građani su se od njih odmicali. Franjo Tuđman bojao se da bi moglo doći do sukoba. U to doba, naime, Hrvatska je osnivala Zbor narodne garde, dakle vojnu formaciju u sklopu policije, kako bi mogla odgovoriti na napade koji su se počeli događati. Tuđman nije želio da dođe do sukoba između njih i ilegalne političke paravojske jer smo bili ugroženi od daleko jačeg neprijatelja. Zato je tražio od Gojka Šuška da se HOS što prije integrira u Hrvatsku vojsku. Tom integracijom HOS je prestao postojati. Dakle, nije bilo nikakvog „za dom spremni“ u Hrvatskoj vojsci. To Tuđman, što god da mislili o njemu, ne bi dopustio jer je on na kraju bio vrhovni zapovjednik. U Hrvatskoj vojsci, naglašavam: u Hrvatskoj vojsci, nitko nije ginuo s tim pozdravom na usnama.

NACIONAL: Ali registrirali su se s tim pozdravom, i to za vrijeme Ivice Račana.

Nakon završetka rata – koji, doduše, nitko nije proglasio, ali bio je krvavi rat – počelo je formiranje raznih udruga, pa i udruge bivših pripadnika HOS-a. U njihovu statutu koji je registriran tijekom vlade Ivice Račana, u zadnjoj točki zapisan je pozdrav „za dom spremni“. Nit’ je Račan za to znao niti ga je itko pitao. To je neki referent previdio i sad se na to svi pozivaju i tvrde da je to legalno. Kad već drugi nisu to prije njega učinili, Plenković je mogao, po pravu nadzora, osigurati da viši organ utvrdi da se radi o protuustavnom fašističkom pozdravu, čime je prekršen zakon, zbog čega bi se registracija udruge proglasila nevažećom i provela bi se nova bez tog pozdrava. Tada ne bi bilo ni ploče u Jasenovcu niti prenašanja te spomen-ploče u Novsku. Za sve to trebalo je samo malo hrabrosti. Umjesto toga on osniva Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću koje je nakon godinu dana donijelo dvosmislenu odluku prema kojoj se u „određenim situacijama“ taj pozdrav dopušta. I zato sada nema ujednačene sudske prakse.

NACIONAL: Visoki prekršajni sud ukida odluku prema kojoj je „za dom spremni“ u Thompsonovoj pjesmi kažnjiv. Zašto baš sad, usred kampanje?

Očito da proustaške snage ne miruju. Pa čak ni u pravosuđu.

NACIONAL: Koketiranje s ustašlukom karakteristika je ove kampanje u kojoj su dva desna kandidata i vidljivo je da ni Škoro niti Kolinda nisu zauzeli jasan stav prema ustaškom nasljeđu. Za predsjednicu je „za dom spremni“ malo drevni hrvatski pozdrav, malo nije. Škoro je neki dan utvrdio da NDH nije bio samo fašistička država. Zašto to rade ako krajnja desnica ne može osvojiti više od nekoliko posto na izborima? 

Istina, te radikalne proustaške desnice je malo, ali je vrlo glasna. A stvari o kojima razgovaramo događaju se dijelom i zbog neznanja. Jer i jedno i drugo – i Škoro i Kolinda – jedno vrijeme izbivali su iz zemlje. Ja im tu dajem malo popusta. S druge strane, oni očito računaju na dio biračkog tijela koji bi – iako malen u postocima – mogao odlučiti o ulasku u drugi krug, pa i o pobjedi. Kao što ste rekli, prvi put kao konkurenti nastupaju dvoje gotovo jednako jakih kandidata desnice. Pritom je predsjednica službeno kandidatkinja HDZ-a, a Škoro je možda bliži njihovu biračkom tijelu. Naravno da Jandroković tvrdi da stranka nije u raskolu, ali ako vidite tko ide na Škorine skupove, čovjek se ne može oteti dojmu da se radi o dosta velikom raskolu.

NACIONAL: Vlada li u HDZ-u zbog toga panika pa su sada poslali Jandrokovića da najavljuje moguće prijevremene izbore? 

Očito je da on nije samoinicijativno izašao s takvim tematskim intervjuom, već su u stranci odlučili poslati poruke i svojim članovima i koalicijskim partnerima. Čini mi se da u HDZ-ovu taboru ima dosta panike, što se može iščitati i iz nekih izjava njihove kandidatkinje koja ponekad djeluje kao da ne zna što priča. A što se prijevremenih izbora tiče, moguće je da se Plenković na to odluči, s obzirom na to da je ovakva situacija u Saboru gotovo neodrživa. To što se tamo događa  ne pokazuje ozbiljnost jednog parlamenta. Mi živimo u zanimljivim vremenima, no ljudi bi ipak željeli živjeti u pristojnim vremenima. Plenković previše ovisi o Bandiću i njegovim žetončićima, a nakon predsjedničkih izbora slijede i oni za vodstvo HDZ-a. Vjerujem da bi želio raščistiti situaciju prije toga.

‘Oblik podrške kakvu Bandić nudi ima efekt, ali on traje oko tri dana. A što se tiče predsjednice, možda računa da Bandić ima dijabetes, pa bi mu kolačima dugoročno naštetila. Čovjeka previše slatkog može upropastiti’

NACIONAL: Kako ocjenjujete kampanju Kolinde Grabar-Kitarović, s obzirom na svoje iskustvo? Nije isto boriti se za drugi mandat kao aktualni predsjednik i kao napadač.

Teško je naći nove poruke ako u prvoj kampanji obećaš previše, ono što uopće nije u ovlastima predsjednika. Ako si jednom prelio čašu, ne možeš još dolijevati. Već je obećala da ćemo biti najbogatiji i najprosperitetniji, a nismo, što sad još može obećavati? Što bi još tome mogla dodati i uostalom, tko će joj vjerovati? Ne vidim ni kako bi to mogla demografski obnoviti Hrvatsku, o čemu stalno priča. Vidio sam i da plače i poziva se na Tuđmana i stalno pjeva. Ja barem znam da nemam sluha pa nisam pjevao. Nije nepoznato da su predsjednici imali svoje pjevačice. No mi sada imamo predsjednicu koja sama želi biti pjevačica. Ako se ova kampanja usporedi s onom prethodnom, vidljivo je da Kolindine poruke nisu mobilizirajuće. Uvijek se slalo poruke da se motiviraju birači, kako bi podržali politiku koja bi pomogla Hrvatskoj da se svrsta u krug progresivnih i demokratskih država. Nisam od nje čuo ništa što bi vodilo prema tome.

NACIONAL: S dužnosti ste otišli sa 70 posto podrške, a predsjednica sada ima nekih 25, 26 posto. Što to govori? 

Da nije uspjela u svom prvom mandatu. Nju će se pamtiti isključivo po navijanju na Svjetskom nogometnom prvenstvu. O tome me uvijek pitaju u inozemstvu, no nažalost, u državničkom smislu, nema puno više od toga. Postojala je i ona Inicijativa triju mora, od koje nije puno ostalo jer je to bila ideja građenja neke energetske neovisnosti o Rusiji, dok Njemačka istovremeno radi s Rusima na Sjevernom toku 2. Što se tiče politike prema BiH – zbog koje sam se svojedobno i rastao od Franje Tuđmana – Hrvatska je u tome, kao i sama predsjednica, krajnje nekonzistentna. Očekivao sam da ćemo voditi politiku razumijevanja jer Daytonski sporazum je samo zaustavio rat, ali nije riješio sve probleme BiH. Ako se još dolijeva ulje na vatru iz Beograda i Zagreba, onda rješenja ni nema. Beograd službeno tvrdi da se zalaže za cjelovitu BiH. A onda u svemu podržava Milorada Dodika, koji tvrdi da BiH nije njegova država iako je član Predsjedništva. I Zagreb službeno tvrdi da je za jedinstvenu i cjelovitu BiH, ali podržava Dragana Čovića koji podržava Milorada Dodika. Koja je to politika?

NACIONAL: Iako su svi na terenu dobili naređenje HDZ-a da glasaju za Kolindu, vjerujete li u mogućnost jata crnih labudova?

Ti crni labudovi nisu do kraja pocrnili. Ali ih se može pročitati. Ne vjerujem da je došlo dotle da dio visokopozicioniranih HDZ-ovaca aktivno agitira za Škoru i radi za njega, ali sigurno ima mnogo onih koji ne priželjkuju toliko pad Kolinde koliko Plenkovića.

NACIONAL: Što bi značilo da Kolinda Grabar-Kitarović izgubi izbore? 

Za državu – ništa posebno. A za Plenkovića i njegovu političku sudbinu i mnoge karijere njegovih najbližih suradnika, moglo bi biti posljedica. Iako to ne mora značiti da bi Plenković automatski izgubio vlast u stranci. Možda bi mogao izvući neku pouku iz takvog poraza, koja bi ga natjerala da promijeni smjer i krene pravim putem. Možda bi on čak mogao i profitirati.

NACIONAL: U odnosu na aktualnu predsjednicu, Miroslav Škoro u Dalmaciji i Slavoniji, koje su HDZ-ove utvrde, privlači mnogo više ljude. Osjeća se pobjednički duh. Jesu li njegove poruke mobilizirajuće?

Pitanje je kako će glasati Slavonci u Irskoj, a ne samo u Slavoniji. Ne znam bih li to što on radi nazvao populizmom jer toga ima posvuda u Europi. I nije on prvi zabavljač koji je ušao u politiku – ukrajinski i talijanski komičari Vladimir Zelenski i Beppe Grillo dobivali su izbore. To svakako može biti opasno, gledajući globalno. Takvi ljudi ne nude rješenja kad jednom dođu na vlast. Problem Europske unije u tome je što nema lidera. Na čelu europskih institucija su činovnici, birokrati, bez vizije i bez karizme. Zato populisti i dobivaju. Sada kada je Europi najpotrebnije da kaže što treba napraviti kako bi postala atraktivna za sve one koji još nisu ušli u članstvo, ona se bavi sama sobom. Nema odgovora na pitanje što treba napraviti u monetarnoj ili fiskalnoj politici kako bi građani EU-a od toga imali koristi. Da oni koji su manje razvijeni imaju šanse poboljšati svoju ekonomiju i gospodarstvo. Kako će Hrvatska sa svojim BDP-om dostići one koji su svake godine sve dalje od nas? Nitko ni u EU-u niti u Hrvatskoj ne nudi za to ni rješenje ni odgovor.

NACIONAL: I Miroslav Škoro i Mislav Kolakušić žele promjene ustavnih ovlasti predsjednika. A čini se da je i javnost tome sklona i sve više želi čvrstu ruku.

Nisu oni baš sasvim definirali što bi sve mijenjali. Kolakušić je, koliko sam pratio, ipak teži slučaj jer on bi želio biti i premijer, i ministar pravosuđa, i ministar policije, i tko zna što još. Škoro u izbornoj kampanji govori da bi htio sudjelovati u imenovanju ustavnih sudaca i raspisivati referendume. Mislim da bi, kada bi došao na vlast, shvatio da postoje procedure promjene Ustava. Ali dobro je da svi izraze svoju želju, da znamo na čemu smo.

NACIONAL: I vi ste svojedobno željeli mijenjati Ustav…

Smatrao sam da je potrebno povećati predsjedniku ovlasti samo u jednom slučaju, ali to nisam mogao provesti. Naime, kada zakon koji je izglasao Sabor dolazi na potpis predsjedniku, on ga mora potpisati, bez obzira na to je li taj zakon u skladu s Ustavom ili nije. Bilo bi logično da predsjednik ima pravo zaustaviti primjenu tog zakona dok Ustavni sud ne riješi pitanje ustavnosti te odluke. Sada predsjednik tek nakon što je zakon izglasan može tražiti ocjenu ustavnosti, što je po meni besmisleno. Jer tada – prošla baba s kolačima!

NACIONAL: Škoro je izjavio da ne želi biti statist u kukuruzištu, već zasukati rukave i raditi. Jeste li vi bili fikus? 

Ni slučajno! Predsjednik je prije svega korektiv i politike i društva. Kao što se sjećate, umirovio sam dvanaest generala, od kojih su neki još bili aktivni zato što su potpisali politički pamflet i javno ga uputili svom vrhovnom zapovjedniku, a to sam bio ja. To je nedopustivo u demokratskim društvima jer se vojska ne smije miješati u politiku i riješio sam to jednim potezom. Većina od njih to je shvatila, neki nisu i ostali su do danas moji ljuti neprijatelji. Osim toga, odupro sam se i pritisku da pošaljemo svoje vojnike u iračku avanturu. Normalizirao sam odnose s Izraelom, udario temelje postupnoj normalizaciji odnosa sa Srbijom i Crnom Gorom, da dalje ne nabrajam. Fikus? Ne, nikako.

NACIONAL: Kandidati opet obećavaju ono što ne mogu ispuniti jer to ne spada u predsjedničke ovlasti. Koja je najvažnija ovlast i tko bi se u tome najbolje snašao?

Predsjednik je sukreator vanjske politike, odgovoran je za obavještajne službe i maksimalno sudjeluje u sustavu državne sigurnosti, vrhovni je zapovjednik Oružanih snaga. Predsjednik mora biti korektivni faktor. Mi smo izašli iz polupredsjedničkog sustava u kojem se predsjednik Tuđman ponašao kao da je riječ o čistom predsjedničkom sustavu, jer se na Pantovčaku odlučivalo doslovce o svemu. I ja sam se, kad sam postao predsjednik, zalagao za parlamentarnu demokraciju i smatrao sam da te ovlasti treba smanjiti. No da bi predsjednik bio korektivni faktor, on mora neposredno biti biran. Kad bi ga se biralo u Saboru, to bi bio predsjednik vladajuće većine, a ne građana i to ne bi bilo dobro. Tada bi predsjednik bio čisti fikus i protokolarna figura. A Hrvatskoj još uvijek treba ravnoteža između institucija Predsjednika Republike i Vlade.

‘Pobjednika ovih izbora će u drugom krugu odlučiti onaj koji ostane treći. Nije nemoguće da Škorini birači glasaju za Milanovića. Ili Kolindini – ovisno o tome tko će u drugi krug’

NACIONAL: Milanović je pljuvao po ulozi predsjednika i zalagao se za to da ga se bira u Saboru.

U međuvremenu je očito spoznao važnost te uloge i promijenio mišljenje. Ako se već kandidirao, vjerojatno je izvukao i neke pouke. Nije to beznačajna funkcija, predsjednik ipak daje ton političkom diskursu i predstavlja zemlju na međunarodnoj sceni.

NACIONAL: Vi ste dobili prve izbore sa sloganom „predsjednik – građanin“ i nakon Tuđmanove vladavine radili ste na izgradnji civilnog društva. Zašto je to važno i zašto to ne spominje nijedan aktualni kandidat? 

Jako dobro sam surađivao s civilnim društvom i mislim da smo zajedno radili na profilaciji jedne nove, progresivne hrvatske politike. Kad sam otišao, već za vrijeme predsjednika Josipovića, ta vrsta suradnje počela je slabjeti, osjetio se otklon od određenih organizacija civilnog društva, osobito manjinaca, a za vrijeme Kolinde to je gotovo potpuno nestalo. GONG je odjednom postao najveći neprijatelj HDZ-a i Andreja Plenkovića, a ja sam s njima radio na demokratizaciji društva. Civilne udruge dale su i maksimalan doprinos razvoju pravne države, zaštiti ljudskih prava, kao i razvoju demokratske svijesti kod birača. Nažalost, kad danas vidim što je s našim pravosuđem, koje bi trebalo dati najveći doprinos vladavini prava, ne mogu biti optimističan. Isto tako sam dobro surađivao i s nezavisnim medijima, iako me nisu štedjeli. No oni su bili moje ogledalo, pa i kad su me pljuvali. Smatrao sam da sam u službi građana, u službi jedne ozbiljne zemlje i da moram prihvatiti kritike javnosti.

NACIONAL: Škoro je najavio da će, ako postane predsjednik, raspustiti Vladu i Sabor. Što to govori o njegovim diktatorskim ambicijama?

Kakve su mu ambicije, to je najbolje da svaki birač prosudi za sebe. No najprije bi trebalo poznavati Ustav ove zemlje pa tek onda razbacivati se takvim i sličnim obećanjima, najavljivati vladavinu čvrste ruke i ne znam što još. Kampanja ne oslobađa odgovornosti za izgovorenu riječ, ali čini mi se da neki, nije u pitanju samo Škoro, toga nisu svjesni. Ili računaju na to da ljudi brzo zaboravljaju. Mogli bi se iznenaditi.

NACIONAL: Što bi za Hrvatsku značila pobjeda Miroslava Škore? Bi li Hrvatska otišla u smjeru iliberalne demokracije, poput Mađarske i Poljske kojima vlada nacionalistička konzervativna desnica?

Vrč ide na vodu dok se ne razbije. Možda bi čak došlo do otrežnjenja. Čuo sam one Škorine brzoplete izjave da bi prekopao Jasenovac. Pa je poslije rekao da bi zapravo prekopao arhive, da dokaže da broj žrtava nije toliki koliko tvrde povjesničari. Nikome ne pada na pamet dovoditi u pitanje broj ubijenih u Mauthausenu ili Auschwitzu, jer je činjenično dokazano da su to bili logori smrti. Onda je izjavio i da bi išao i na Bleiburg i u Jasenovac. Što se ne može uspoređivati jer na Bleiburgu su bili i pripadnici poražene kvislinške vojske, koji su se još deset dana nakon pada Trećeg Reicha nastavljali boriti i pobili su preko 1500 partizana, dok ih je 3000 bilo ranjenih. Naravno, bilo je tamo i nevinih koji su pobijeni bez suđenja, što je za svaku osudu. No u Jasenovcu su svi bili nevini. Brutalno su ubijeni samo zbog svoje vjere, nacionalnosti ili uvjerenja. Škoro bi to ipak morao znati. On takve izjave može davati jer nema dovoljno jasnog stava države o Bleiburgu. Ako tamo idu najviši državni dužnosnici, pa zašto bi on to osuđivao? Možda bi njegova pobjeda u perspektivi izazvala inat birača ljevice i lijevog centra i otvorila vrata njihovoj pobjedi. Nije nemoguće.

NACIONAL: Svi kandidati pozivaju se na Tuđmana i natječu se tko će ga više glorificirati. Tome nije odolio ni Zoran Milanović, koji je izjavio da je nekad imao bolje mišljenje o Tuđmanu nego Andrej Plenković. Zašto mu to treba ako je Tuđman bio autokrat za čije su vladavine kršena ljudska prava i sloboda medija, provedena je kriminalna privatizacija, a Hrvatska je bila međunarodno izolirana? 

Ljubav očito ne poznaje granice, pa ni kada su u pitanju Milanović i Tuđman. Ne znam zašto se Milanović tako pozitivno izjašnjava o Tuđmanu, no očito očekuje neke glasove s desnice i desnog centra. Iako je jasno da ih neće privući. Ja to nisam radio. Jasno je da je u Tuđmanovoj eri došlo do tajkunizacije i pljačke društvenog vlasništva. Umjesto da su se dionice podijelile radnicima koji su ga stvarali, njih su se domogli HDZ-ovi odabranici.

NACIONAL: Zoran Milanović jedini je kandidat ljevice, je li mu to prednost? 

Nije jedini kandidat. On očito želi biti i kandidat centra. Jedina prava kandidatkinja ljevice je Katarina Peović. Pratio sam neka njena izlaganja i ona je zapravo jedina istinska ljevica. Shvatila je probleme današnjeg hrvatskog društva, pa i svijeta. Ona razumije gdje je izvor ekonomske i društvene nejednakosti, ona daje precizne analize situacije. Nema, nažalost, iza sebe veliku stranku, a ni podršku medija.

NACIONAL: Zašto Zoran Milanović nije jasno rekao da bi vratio bistu predsjednika Tita na Pantovčak? I zašto tvrdi da su Tuđman i Tito jedina dvojica državnika koje je Hrvatska imala?

Tko zna, možda bi je i vratio, bude li izabran. Trebao bi, jer ove priče o Titu kao mega-ubojici i ratnom zločincu, koje šire radikalni desničari, zapravo proustaše i profašisti, to je pucanj u zdrav razum. Tito koji je izašao iz Drugog svjetskog rata kao pobjednik, koji se uspješno odupro najprije Hitleru, a potom Staljinu, koji je od Kraljevine Jugoslavije stvorio federaciju republika, a Ustavom 1974. zapravo konfederaciju, koji je osnovao Pokret nesvrstanih u doba Hladnog rata, bio je jedan od najvećih državnika 20. stoljeća. A predstavnici hrvatske vlasti idu na komemoracije i otkrivanja spomenika vojnicima kvislinške vojske. Milanović bi se svakako trebao određenije postaviti prema Titu – jer iako nije bio imun na greške, bio je bitna svjetska povijesna figura.

‘Uspostavio sam kontakt s tri kineska predsjednika – sa Xi Jinpingom, Hu Jintaom i Jiang Zeminom. To je kapital – ako se zna iskoristiti. Xi Jinping napravio je veliki iskorak s Novim putem svile’

NACIONAL: Treba li dati glas Katarini Peović ili Dariju Juričanu, koji je fenomen sam po sebi, ili ipak najizglednijem kandidatu, jer će se očito raditi o vrlo maloj razlici za drugi krug? 

U svakom slučaju građani bi morali procijeniti tko će u budućnosti odvesti Hrvatsku u pravom smjeru. Jer mi već dugo idemo posve krivim putem. Što mislim o Katarini Peović, rekao sam. Juričan je svojom kampanjom jako dobro ukazao na problem – nisu korumpirani samo pojedinci, nego cijele grupacije koje su međusobno premrežene. Glas za njega može biti dobro uložen ako će ga on u drugom krugu znati kanalizirati prema onome koji može pomoći da Hrvatska krene pravim putem. Dobiveni glasovi dat će mu ipak neki autoritet. Milanović kao kandidat lijevog centra ima najviše šanse, osobito ako se taj raskol u HDZ-u nastavi. On u svojoj kampanji ima jako dobrih izjava, a onda, po svom običaju, nekom brzopletošću poništi sve dobro što je rekao. Vjerujem da je svjestan toga da takvim nesmotrenim postupcima dok je bio premijer i predsjednik SDP-a nije naštetio samo sebi, već i ljevici i lijevom centru, pa i Hrvatskoj. Zato je u međuvremenu došlo do jednog političkog zastoja do kojeg nije trebalo doći. No ipak, mislim da će pobjednika u drugom krugu odlučiti onaj koji ostane treći. O tome kome će on preusmjeriti glasove svojih birača, ovisit će pobjeda. Pri čemu nije nemoguće da Škorini birači glasaju za Milanovića. Ili Kolindini – ovisno o tome tko će u drugi krug.

NACIONAL: Ima li Milanović još vremena ispričati se za sastanak s Klemmom i izjave o Srbiji i BiH, jer dosad to nije učinio? 

Vremena ima, no što će napraviti, ne znam. Nije se lako ispričati kad čovjek ima jak ego. Meni je jasno da je on u jednom uskom krugu želio ispasti frajer, no sve je to na kraju izišlo u javnost, što očito nije očekivao. Sve skupa mu to nije trebalo.

NACIONAL: Kakva je uloga Milana Bandića u ovim izborima? Njemu bi predsjednica nosila kolače u zatvor, da se tamo slučajno nađe. Svojedobno je  Bandić pomagao i vama…

Pa da, skupio je najviše potpisa u Zagrebu. No na kraju se pokazalo da broj potpisa ne znači puno. Znam neke kandidate koji su donijeli više potpisa no što su dobili glasova na izborima. Takav oblik podrške koji Bandić nudi ima efekta, ali traje otprilike  tri dana. A što se tiče predsjednice, možda računa da Bandić ima dijabetes pa bi mu kolačima dugoročno naštetila. Previše slatkog moglo bi čovjeka upropastiti.

NACIONAL: Zašto je važno da što više građana izađe na izbore? 

Ako je ikada trebalo izaći na izbore, to je ovoga puta. Upravo je sada važno da što više građana iskoristi svoje biračko pravo, jer što ih više izađe, veća je šansa da to bude mudra odluka. Jedino u takvom slučaju prevladat će razum naroda i bit će moguće pokrenuti neke promjene. Zato bih pozvao sve građane kojima je stalo do budućnosti ove zemlje da izađu na izbore, da ne ostanu doma. Volio bih da se potvrdi moja teza o narodu kao kolektivnom intelektualcu koji će se znati opredijeliti za pravu osobu. Kažem: volio bih.