Model stambenog zadrugarstva, koji razvijene zemlje Europe njeguju već desetljećima, a neke poput Njemačke, Austrije i Švicarske čak i stotinu godina, sada se pojavljuje i kod nas. Iza projekta “Poticanje razvoja zadružnog stanovanja”, sufinanciranog sredstvima Europske unije i Europskog socijalnog fonda, stoji Zadruga Otvorena arhitektura u partnerstvu sa Zadrugom za etično financiranje. Obje su članice europske zadruge MOBA Housing u koju su uključene slične zadruge iz Češke, Mađarske, Slovenije i Srbije.

Od prosinca 2021. do srpnja 2023. te su dvije zadruge skupa s Gradom Križevcima provele spomenuti projekt kako bi stvorile pravne, financijske i organizacijske preduvjete za osnivanje stambenih zadruga u Hrvatskoj. Stambena zadruga je organizacija čiji članovi ulažu svoja sredstva kako bi uz razne pogodnosti riješili stambeno pitanje.

“Oni koji se udružuju u zadrugu nemaju vlasništvo nad stambenim jedinicama, nego je zadruga vlasnik čitave zgrade, a oni su korisnici. Naša je ideja da takav model napravimo u suradnji s jedinicama lokalne samouprave, kako se to već radi drugdje u Europi”, objašnjava nam Ivan Vadanjel iz Zadruge Otvorena arhitektura.

Na primjeru pilot-projekta pokrenutog u Križevcima, Vadanjel kaže kako jedinica lokalne samouprave pod povoljnim uvjetima ustupa stambenoj zadruzi zemljište na korištenje na rok od 50 do zakonski maksimalnih stotinu godina.

“Grad potom raspiše pravo građenja na toj lokaciji, a zadruga koja ispunjava najviše kriterija dobiva pravo građenja, diže kredit i gradi stambenu zgradu. Stambena zadruga je vlasnik zgrade, a grad ostaje vlasnik zemljišta. Kad istekne rok postoje dvije opcije. Ili vlasništvo nad zgradom preuzima jedinica lokalne samouprave, s tim da mora obeštetiti zadrugu za iznos procijenjene vrijednosti nekretnine, ili se raspisuje novi natječaj pa je moguće produljiti vlasništvo nad zgradom”, tumači nam Vadanjel.

Najam stanova u takvim zgradama ne bi smio biti veći od 30 posto primanja člana stambene zadruge, a barem je 20 posto povoljniji od tržišnih uvjeta.

Kod nas bi, bar ispočetka, moglo biti problema s odgovarajućim modelom financiranja.

“Vani je model financiranja ovakvih projekata već je uhodan, a kod nas komercijalne banke uopće nemaju tu liniju kreditiranja. Stoga modele financiranja razrađujemo s nekim stranim bankama i nekim investicijskim bankama. Europska investicijska banka prilično je zaintersirana, a kod nas HBOR (Hrvatska banka za obnovu i razvitak) ima novac koji bi se mogao utrošiti za tu svrhu. Postoji više načina financiranja samo treba dobro izmodelirati projekt. Jednom kad se i kod nas taj model postavi na noge, sve će ići lakše”, smatra Vadanjel.

Dodaje kako u Austriji država jamči za 30 do 40 posto iznosa i daje kredite s 1 posto kamate nakon čega je lakše dobiti preostalih 60 posto sredstava od komercijalnih banaka.

Usto napominje da zadružne stanove ne treba miješati sa socijalnim stanovima, piše N1.

“Građani koji će živjeti u zadružnim stanovima moraju biti sposobni plaćati najam jer zadruga mora biti održiva. Moraju, dakle, imati posao i određena primanja da bi ispunili obveze. Recimo da je to za ljude koji su “između”. One koji nemaju previsoku plaću, a nisu ni socijalni slučajevi”, kaže.

Smisao je da korisnici tih stanova zaista budu oni kojima je potrebno, da već nisu vlasnici nekretnine i da stanove ne koriste u komercijalne svrhe. Zgrada je u vlasništvu stambene zadruge, ali je stanarsko pravo doživotno s mogućnošću nasljeđivanja.

U proteklih dvadesetak godina stambeno zadrugarstvo sve se intenzivnije širi Europom.

“Stvorena je svijest da se moraju naći novi modeli stambene politike jer ovo što imamo danas ne funkcionira, a država nema dovoljno kapaciteta da sama osigura stanovanje za svoje građane”, kaže Vadanjel.