U KB-u Dubrava 25. studenoga otvorena je humanitarna izložba ‘Lupinizam’ hrvatskog fotografa, slikara i skulptora Stephana Lupina

Nakon što je 2018. godine, povodom 35 godina svog umjetničkog rada, priredio veliku retrospektivnu izložbu svojih fotografija, slika i skulptura u Klovićevim dvorima, a potom 2021. veliku samostalni izložbu u Gliptoteci ‘’Umjetnost u vrtlogu strasti, nemira i napetosti’’, hrvatski fotograf, slikar i skulptor Stephan Lupino u predvorju KB-a Dubrava je 25. studenoga otvorio izložbu u sklopu serije manjih izložbi pod nazivom ‘’Lupinizam’’.

Na izložbi je Lupino izložio šest svojih skulptura od željeza, devet fotografija poznatih osoba i djece i dva nova križa. Naime, prvi križ darovao je za kapelicu KB-a Dubrava nakon što je u toj bolnici početkom 2021. liječen od covida-19. „Prošle godine mi je jako pao imunitet jer sam se skoro dva mjeseca intenzivno brinuo o mami koja je bila na umoru i na kraju ipak umrla. Imala je 92 godine. Puno mi je značila mama u životu pa sam se skroz i posvetio kako bih joj pomogao. Kako mi je organizam tom prigodom oslabio, na koncu sam završio u KB-u Dubrava“, ispričao je za Zagreb News Lupino koji je na odjelu za liječenje od covida-19 proveo oko dva tjedna. Bilo je to u vrijeme kada je delta-varijanta zahvatila i njega, iako je bilo cijepljen, ali je, kako je naglasio, prošlo sedam mjeseci od posljednjeg cjepiva, te poručio: „Treba se cijepiti jer cjepivo ipak više pomogne nego što odmogne. Znam da ima nuspojava i da niti jedno cjepivo nije najbolje, ali ipak spašava život.“

Pitali smo ga i što je lupinizam. „Kako su drugi to opisali, to je jedna jaka stvaralačka energija koju dobivam. Valjda iz neke druge galaksije. Neka Božja energija.“ U razgovoru s njim pokušali smo saznati zašto je većina djela mračna i depresivna, što ga je začudilo, ali je i sam to potvrdio. „Mračna? Neka su možda mračna. Bez mraka nema ni umjetnosti. Neke stvari jesu mračne. Uostalom, zadnjih par godina u svijetu je mračno. Umjetnik treba kroz svoja djela odraziti situacije u svijetu. Radio sam tako već djela koja sam nazvao “Planet Apokalipsa” , “Planet Fire”, pa izložba u KIC-u “Misterij zla”. Početkom godine sam napravio i djelo posvećeno Ukrajini, “Izbjeglice” i “Slava Ukrajini”. Dosta su to teška i tmurna djela pa sam u zadnje vrijeme ipak odlučio okrenuti na vedrije teme. Primarno na žensko i muško tijelo. Svima nam treba malo više optimizma.“

Zanimljivo je da su gotovo sve njegove izložbe zadnjih godina humanitarnog karaktera. Tako je i novac koji će biti sakupljen od prodaje djela izloženih u predvorju KB-u Dubrava namijenjen kupovini aparata za pomoć djeci specifičnih oboljenja. „To sam odlučio jer sam shvatio da je potrebno davati, a ne samo uzimati. I ako dobivaš tu Božju energiju, onda moraš nešto dati. Nema ničega bez davanja. Umjetnicu su previše sebični i egocentrični. Zato sve propada zbog ljudi koji su egocentrični. Ljudi žele ići živjeti na Mars, a još nisu riješili glad i žeđ u Africi. Vrijeme je da se saberemo. Sve su to prazne priče, a jako se malo radi u vezi toga. Pohlepa je jako štetna. Prije 15 godina sam stoga i napravio jedno od svojih djela koje sam nazvao ‘Power, Grid & Control’. To su pravi razlozi našeg uništenja.“ Paralelno s realizacijom brojnih izložbi širom Hrvatske, Lupino je od nedavno počeo predavati u jednoj strukovnoj školi u Sisku obradu drveta, po smo ga pitali kako se osjeća kao nastavnik. „Jako se dobro osjećam. Dođem k njima pa im objasnim neke stvari oko obrade drveta. Onda im dam zadatak i dođem provjeriti što su napravili mjesec dana kasnije. Osjećam se ispunjeno dok to radim. Kao i dok radim one bolne fotografije djece koje sam radio.“

Lupino je još devedesetih ciklus “Moji anđeli” posvetio teško bolesnoj djeci kao metafori umiranja, tuge i nestajanja, a 2018. godine je organizirao seriju izložbi “Lupinizam za autizam” kako bi približio svijet djece s autizmom široj javnosti. Ali kako nam je istaknuo u razgovoru, nije ostao imun na svoj rad s tom djecom. „Tek nedavno sam uvidio da imam PTSP zbog snimanja tih fotografija. Sve mi se to nakupilo i sada kada sam počeo raditi za udrugu roditelja za djecu s najtežim tjelesnim invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju ‘Sve pod istim krovom’, prvih pola sata sam plakao. Povukao sam se u stranu i plakao. Nakon što sam se sabrao, počeo sam raditi. I svaki dan mi je došlo da plačem kada sam vidio tu djecu.“ Fotografije koje je snimio pojavit će se na kalendaru za 2023. godinu pred Božić ove godine. No Lupino ne miruje. U Vinkovcima će u sklopu Noći muzeja otvoriti još jednu svoju izložbu, već je dogovorio i izložbe na otocima na kojima još nije bio, nazivajući ih u šali “Lupino na škoju”, a godina 2023. još nije ni počela.