Malo je književničkih karijera koje bi se po uspješnosti mogle usporediti s karijerom Stefana Zweiga. Veliki austrijski pisac, čija se djela i danas rado čitaju, imao je karijeru koja nije poznavala drugu putanju osim uzlazne. Spoj blistavog talenta i sretnih okolnosti stvorio je autora koji će na svom vrhuncu, između 1920. i 1940., važiti za jednog od najpoznatijih, najprevođenijih i najčitanijih europskih pisaca.

Zweig je napustio Austriju 1934. godine, nakon Hitlerovog dolaska na vlast. Nakon toga preselio se u Englesku. Uslijed brzog napredovanja Hitlerovih trupa u Francuskoj i u čitavoj Zapadnoj Europi, Zweig je sa suprugom prešao Atlantik i otputovao u SAD, gdje su se 1940. godine mislili skrasiti u New Yorku, da bi se u ljeto iste godine ponovo odselili – u Petrópolis, planinski gradić 68 km sjeverno od Ria de Janeira.

Zweig je postajao sve depresivniji zbog porasta netolerancije i uspona autoritarnosti i nacizma. Izgubivši nadu u budućnost čovječanstva, napisao je između ostalog i ovo: „Smatram da je bolje u pravo vreme i dostojanstveno okončati život u kojem je intelektualni napor predstavljao vrhunsko zadovoljstvo, a sloboda pojedinca najviše zemaljsko dobro”.

Stefan Zweig i Lotte Altman izvršili su samoubojstvo trovanjem u Petrópolisu, 22. veljače 1942. godine. Supruga i on su umrli zajedno s rukom u ruci.