Objavljeno u Nacionalu br. 1033, 07. veljače 2018.
Uprava tvrtke Uljanik u prvoj polovici 2017. godine, kada su problemi u poslovanju pulskog brodogradilišta već bili uvelike vidljivi, isplatila si je bonuse i nagrade u visini od 2,4 milijuna kuna u trenutku kada se kooperantima kasnilo s plaćanjem dva mjeseca
Nacional je u posjedu dokumenta iz kojega je vidljivo da je Uprava tvrtke Uljanik d.d. u prvoj polovici 2017. godine, kada su problemi u poslovanju pulskog brodogradilišta već bili uvelike vidljivi, menadžerima isplatila bonuse i nagrade u visini od 2,4 milijuna kuna. Bonusi su isplaćeni u trenutku kada je tvrtka već dva mjeseca kasnila s plaćanjem kooperanata. U dokumentu koji je službena bilješka uz financijske izvještaje o poslovanju Uljanika za razdoblje od 1. siječnja do 31. srpnja prošle godine, vidljiva je stavka pod nazivom “naknade zaposlenima” iza koje se kriju isplaćeni bonusi od 2.338.000 kuna. U istom razdoblju 2016. godine menadžerima su također bili isplaćeni bonusi, i to pod istom stavkom “naknada zaposlenima” i u visini od 2.015.000 kuna. Treba ovdje podsjetiti na to da je Vlada na sjednici 11. siječnja ove godine, uz suglasnost Europske komisije donijela odluku o davanju državnog jamstva za kreditno zaduženje Uljanika u visini od 96 milijuna eura radi provedbe procesa sanacije i financijske konsolidacije tvrtke pa je jednostavno zaključiti da je državnim jamstvima, između ostaloga, pokrivena i isplata bonusa menadžerima kao nagrada za upravljanje tvrtkom koja je dovedena na rub propasti.
Najnovija državna garancija za još jedno zaduženje Uljanik Grupe samo je nastavak impresivnog niza državnih potpora koje su novcem poreznih obveznika upumpane u Grupu koja gomila gubitke. U studenome prošle godine u Saboru se moglo čuti da Uljanik od ranije ima više od 960 milijuna američkih dolara državnih garancija za kredite. Mostova zastupnica Ines Strenja Linić tada je postavila pitanje ministrici gospodarstva Martini Dalić troši li se novac poreznih obveznika koji Vlada uplaćuje Uljaniku na ime subvencija namjenski ili ne. Dalić je tada kazala da je početkom 2017. godine u Uljanik poslan porezni nadzor koji je trebao dati odgovor na to pitanje. No niti 10 mjeseci nakon toga rezultati poreznog nadzora, prema tvrdnjama ministrice Dalić, nisu bili poznati pa zastupnica Strenja Linić nije dobila precizan odgovor. Javnosti je tada ostalo nepoznato je li porezni nadzor utvrdio nepravilnosti u raspodjeli državnog novca u Uljaniku i jesu li porezni inspektori, između ostaloga, otkrili i što se krije iza neodređene stavke “naknada zaposlenima” i utroška 2,5 milijuna kuna državnog novca.
A kako je od zatraženog poreznog nadzora o kojem je govorila ministrica Dalić prošla već godina dana, zanimalo nas je je li Ministarstvo gospodarstva bilo upoznato s navodnim isplatama izdašnih bonusa Uljanikovim menadžerima i jesu li porezni inspektori uočili pravu prirodu sporne stavke ili im je ona promaknula, no u Ministarstvu su nas uputili da informaciju o tome potražimo u samom Uljaniku. “Iako Republika Hrvatska ima, posredno putem CERP-a, manji dio vlasništva u Društvu Uljanik d.d., ona nema svog predstavnika u Nadzornom odboru te nema osnova po kojima bi raspolagala traženim podacima. Vlasničku strukturu Društva čine, između ostalih, mali dioničari s više od 50 posto vlasništva, PBZ s 3,97 posto te Adris (s Croatia osiguranjem) s gotovo 13 posto vlasništva, koji imaju svoje predstavnike u Nadzornom odboru Društva. No smatramo da upravljačke strukture moraju biti svjesne situacije u kojoj se Društvo trenutno nalazi i prilagoditi se istoj u svim područjima. Kao što je vidljivo iz Odluke Vlade RH, prilikom izdavanja jamstva zatražen je niz kontrolnih mehanizama kako bi se dobivena sredstva trošila racionalno i strogo namjenski. Isto tako, prije usvajanja Odluke Vlade RH o davanju jamstva, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta zatražilo je od Nadzornog odbora donošenje Odluke kojom se, između ostaloga, traži kadrovsko jačanje menadžmenta Društva na svim razinama. Također, Ministarstvo je tražilo od Nadzornog odbora donošenje Odluke o sazivanju Izvanredne skupštine Društva na kojoj će se postojeći vlasnici Društva upoznati sa stanjem u Društvu i poduzetim aktivnostima vezanim za ishođenje Jamstva za sanacijski kredit, obvezu izrade održivog programa restrukturiranja te ulazak strateškog partnera u Društvo.”
Rezultati poreznog nadzora u Uljaniku još uvijek nisu poznati, pa se ne zna ni jesu li poreznici otkrili što se krije iza neodređene stavke ‘naknada zaposlenima’ i utroška 2,5 milijuna kuna državnog novca
Kontaktirali smo potom i Upravu Uljanika i zatražili komentar informacije o isplaćenim bonusima, no niti nakon višekratnih poziva i obećanja njihove glasnogovornice Nine Bašić da će odgovor stići, nismo ga dobili. Uprava tvrtke Uljanik d.d. odlučila je šutjeti. A u Upravi je i dalje, unatoč zahtjevu kojim je Ministarstvo od Nadzornog odbora zatražilo “kadrovsko jačanje menadžmenta tvrtke na svim razinama”, na čelu dosadašnji predsjednik Gianni Rossanda, a na svojim su pozicijama ostali i članovi Uprave Marinko Brgić i Veljko Grbac, dok je promjena izvršena tek na mjestu direktora Uljanik Brodogradilišta. Za novog direktora izabran je Denis Rabar umjesto Silvana Kranjca.
Prema službenim revidiranim izvješćima o poslovanju, Uljanik d.d. je u prvom polugodištu prošle godine, odnosno u isto vrijeme kada je Uprava menadžerima tvrtke isplatila unosne bonuse i nagrade u visini od 2,4 milijuna kuna, poslovao s neto gubitkom od 113,3 milijuna kuna. Do kraja rujna prošle godine taj je gubitak narastao na 197,7 milijuna kuna. Za usporedbu, u prvih devet mjeseci 2016. godine Uljanikov je gubitak bio 86,8 milijuna kuna. Problemi u Uljaniku nisu novijeg datuma, no sve do pred kraj prošle godine nekako su izmicali očima javnosti. A onda je u studenome prošle godine postalo jasno da pulski škver, unatoč golemim potporama države, polako ali sigurno tone. Neisplata plaća radnicima koja je u siječnju ove godine kulminirala najavama štrajka, nepodmirena dugovanja kooperantima i neplaćeni računi dobavljačima za isporučene materijale, već mjesecima opterećuju poslovanje pulskog brodogradilišta, a povrh svega zbog kašnjenja s isporukom ranije ugovorenih brodova Uprava plaća visoke penale, što nikako nije dobra preporuka za nove poslove.
Doduše, Uljanik u ovom času ima popunjenu knjigu narudžbi i ugovorene poslove vrijedne 1,2 milijarde eura, no s obzirom na aktualne poteškoće veliko je pitanje može li ugovorene brodove isporučiti na vrijeme. A budući da država, u nastojanju da Uljanik konačno osovi na vlastite noge i odmakne ga od državne sise, aktivno traži strateškog partnera koji bi kroz dokapitalizaciju pokušao učiniti ono što Vlada subvencijama i državnim garancijama nije uspjela – natjerati škver da proizvodi dobit umjesto gubitaka – veliko je pitanje hoće li ga uspjeti naći u ovim okolnostima. Ipak, ako je vjerovati pisanju nekih medija, Uljanik je navodno već dobio dvije ponude za dokapitalizaciju. Jedna je od tvrtke Kermas energija hrvatskog poduzetnika Danka Končara, a druga talijanskog brodogradilišta Palumbo Group S.p.A.
Zanimljivo je pritom da je predsjednik Uprave Uljanika Gianni Rossanda, koji je unatoč lošim poslovnim rezultatima početkom veljače uspio preživjeti kadrovske promjene u tvrtki koje je naložilo Ministarstvo gospodarstva kao jedan od uvjeta za novo državno jamstvo od 96 milijuna eura, još prije tri mjeseca priznao da tvrtka ima goleme dugove, ali se on osobno izjavama u medijima branio da nije izdavao mjenice bez pokrića niti je, kako tvrdi, nenamjenski trošio državne subvencije. No 2,4 milijuna kuna isplaćenih bonusa pritom je prešutio. U međuvremenu je Uljanik dobio i novog direktora Denisa Rabara, koji je zamijenio Silvana Kranjca, a pred novom/starom Upravom bit će i težak i nezahvalan zadatak uvjeravanja poslovnih partnera da Uljanik, bez obzira na aktualne financijske probleme, može ispuniti preuzete obveze.
Komentari