Nakon knjižarskih hitova “Planet Nika” hrvatske zvijezde YouTubea Nike Ilčić i “Ima li života prije smrti?” Roberta Torrea, roman “Zvijezde među nama” 31-godišnje Zagrepčanke Sanje Srdić Jungić najnoviji je projekt Media Bara, izdavačke kuće Nevena Kepeskog. Ljubavni je to roman s relativno čestom tematikom za taj književni žanr – ‘’obična’’ djevojka Nora zaljubi se u Lucasa Wintera, veliku holivudsku filmsku zvijezdu koju upozna u Dubrovniku, na setu jednog filma na kojem je Nora statirala. Ono što je neobično u tom romanu jest činjenica da je autorica to iskustvo statiranja na velikom holivudskom projektu zaista imala pa su opisi u knjizi “Zvijezde među nama” autentični i proživljeni.

Sanja Srdić Jungić u dva je navrata bila statistica u seriji “Igra prijestolja”, jednoj od najvećih i najpopularnijih produkcija svih vremena. Dijelovi serije koja je imala izvanredan uspjeh u svijetu tri su se sezone, od osam, snimali u Dubrovniku, u kojem je ona boravila pet dana 2012. i deset dana 2015. godine. Čak je, kaže, kao velika obožavateljica serije i knjiga po kojoj je serija snimljena, za statiranje morala tražiti produljenje godišnjeg odmora jer nije željela propustiti to iskustvo.

‘’Igra prijestolja’’, u originalu ‘’Game of Thrones’’, američka je znanstveno-fantastična televizijska serija autora Davida Benioffa i D. B. Weissa. Radi se o adaptaciji književnog serijala “Pjesma leda i vatre” – objavljeno je pet romana – autora Georgea R. R. Martina. Radnjom smještena na izmišljene kontinente Westerosa i Essosa, ‘’Igra prijestolja’’ prati nekoliko zapleta, a tri priče smatraju se glavnima. Prva se fokusira na željezno prijestolje sedam kraljevina Westerosa i prati isprepletenu mrežu savezništava i suparništava plemenitih obitelji koje se bore kako bi zasjele na prijestolje ili kako bi osigurale nezavisnost. Središte druge priče fokusirano je na posljednjeg potomka velike dinastije, prognanog u djetinjstvu koji se sada skriva i nastoji svojoj dinastiji vratiti prijestolje. Dugogodišnje bratstvo kojem je povjerena obrana prijestolja protiv drevnog neprijatelja i legendarnih stvorenja koja žive daleko na sjeveru te nadolazeća zima koja prijeti stanovnicima obaju kontinenata su okosnica treće priče serije. George R.R. Martin inspiraciju je crpio iz stvarne povijesti. Primjerice, priča o Ratu pet kraljeva utemeljena je na Ratovima dviju ruža koji su vođeni između 1455. i 1485. godine, a radi se o građanskom ratu koji se vodio oko engleskog prijestolja između članova kuće Lancastera i kuće York.

‘’Igra prijestolja’’ postala je najgledaniji televizijski program HBO-a u povijesti te televizijske mreže, a privukla je široku i iznimno aktivnu bazu obožavatelja diljem svijeta. Također je ‘’pobrala’’ hvalospjeve televizijskih kritičara, premda je učestala upotreba golotinje i nasilja, pogotovo seksualnog, bila kritizirana. ‘’Igra prijestolja’’ osvojila je rekordnih 38 prestižnih nagrada Emmy, uključujući i nagradu za najbolju seriju dvije godine za redom – 2015. i 2016. godine. Snimanje radnje tijekom druge sezone premješteno je iz Malte u Hrvatsku, u Dubrovnik i njegovu okolicu koji su poslužili za scene eksterijera. Stari grad u Dubrovniku i tvrđava Lovrijenac korišteni su za scene u Kraljevu grudobranu i Crvenoj utvrdi. Otok Lokrum, samostan svetog Dominika u Trogiru te Knežev dvor u Dubrovniku kao i kamenolom Dubac nekoliko kilometara istočno, bili su lokacije za seriju, a u Dubrovniku su se nastavile snimati i treća, četvrta i šesta sezona od njih osam.

Procjenjuje se da je HBO tijekom 33 dana snimanja 2014. u Hrvatskoj potrošio oko 43 milijuna kuna. Svaka epizoda serije košta više od deset milijuna dolara, dok primjerice ‘’prosječna’’ epizoda visokobudžetne serije košta oko dva i pol milijuna. Iako se podaci o zaradi serijala drže tajnom, procjenjuje se da je samo HBO od osam sezona ‘’Igre prijestolja’’ zaradio čak 2,3 milijarde dolara, ili oko 285 milijuna po sezoni, što tu seriju smješta u najuspješnije svih vremena.

‘Snimanja su trajala po dvanaest sati, skroz se uživiš, zaboraviš na svoj život. Opisi sa seta koji su u knjizi slični su onome što sam doživjela: buđenja u cik zore, šminkanja, pripreme’

Sanja Srdić Jungić kaže:

“Velika sam obožavateljica ‘Igre prijestolja’, i knjige i serije, i uvijek sam sanjala da će snimati upravo kod nas. Kad sam načula glasine da će se to zaista i dogoditi, odmah sam odlučila prijaviti se za statiste pa sam se upoznala s tri djevojke koje dijele moj entuzijazam i otišle smo na kasting. Iako sam prije toga već bila statirala u nekim hrvatskim serijama, ovo mi je bilo iznimno iskustvo. To je bilo nešto skroz drugačije, neusporedivo s hrvatskom produkcijom, kao da si došao u drugi svijet. Snimanja su trajala dvanaest sati, uživiš se u cijelu tematiku, zaboraviš na svoj život i uživaš. Kad sam nakon tog iskustva odlučila pisati knjigu, u ljeto 2017., željela sam prenijeti dio tog nezaboravnog iskustva. Opisi sa seta koji su u knjizi slični su ili jednaki onome što sam doživjela i proživjela, buđenja u cik zore, šminkanja, pripreme i sve ostalo, ali sve drugo u knjizi je potpuna fikcija. Ideja za knjigu javila se kad sam otišla na godišnji odmor, mijenjala sam posao u isto vrijeme, svašta se događalo, a posebno me mučila situacija s knjigama i knjižarskim sektorom koji sam oduvijek voljela. Ponijela sam jako puno knjiga na more, a među njima se našao i ljubavni roman, jako uspješan i prema njemu je snimljen i holivudski film. Međutim, kad sam ga završila bila sam jako razočarana i pomislila kako netko može napisati nešto tako loše, a da se snimi dobar film. Nakon toga sama sebi sam rekla’ti bi mogla bolje’. I sjetila sam se da sam nekoliko godina ranije počela pisati roman koji je ostao nedovršen. Imala sam taj materijal sačuvan i pročitala sve to. Svidjelo mi se i ‘bacila’ sam se na pisanje. Napisala sam 70 posto romana i vratila se u Zagreb te završila roman uz novi posao koji sam počela raditi. Nije ništa bilo planski, već se to sve jednostavno dogodilo. Pisci, inače, ne bi smjeli čekati inspiraciju, nego bi trebali svaki dan pisati. Ali tad je to bila moja inspiracija koja je završila na najbolji način.

U tom rukopisu osnovni zaplet je postojao i prije – ‘obična’ djevojka upozna slavnoga glumca. Međutim, morala sam ih dovesti u neku situaciju u kojoj se ta ljubav razvije pa se moje iskustvo sa statiranjem savršeno uklopilo u priču”.

Autorica je objasnila i kakvo je njezino iskustvo s glumcima iz serije koje se, kaže, jako razlikuje od prvog do drugog statiranja. Tijekom snimanja druge sezone, kad je prvi put statirala, serija nije još bila toliko uspješna i glumci su se mogli neopterećeno šetati i uživati u Dubrovniku, bili su otvoreni za druženje i fotografiranje, sve je bilo manje strogo pa je imala priliku upoznati dosta njih, popričati s njima. Drugi put, kad se vratila na set tri godine poslije, vidjela se velika razlika. Glumci su imali tjelohranitelje, nije se moglo fotografirati i slično. Ali unatoč tome statiranje u seriji ‘’Igra prijestolja’’ smatra iznimnim iskustvom.

Pojasnila je i zašto se zaljubila u seriju:

“Fan sam fantasy žanra, obožavam ‘Harryja Pottera’, ‘Gospodare prstenova’, sve takve priče, tako da me je radnja privukla odmah. Druga stvar je Martinovo pisanje, koje te veže za likove. Kad pratiš neki lik, jednostavno ne možeš a da se ne vežeš za njega ili nju. Sviđa mi se i to što u njegovu pisanju nema crno-bijelog lika: netko tko je u prvoj sezoni ili knjizi loš, može na kraju postati pozitivan. Dobro je opisan ljudski karakter, ljudska narav, a ne kao u nekim knjigama u kojima je junak oličenje dobrote”.

Budući da Sanja Srdić Jungić radi u knjižarskom lancu Hoću knjigu koji ima osam knjižara, dobro poznaje situaciju na hrvatskom tržištu knjiga. Kako kaže, istraživanja koja se rade svake godine tijekom manifestacije Noći knjige pokazuju crne brojke u Hrvatskoj, a to je da polovica hrvatskih građana pročita samo jednu knjigu godišnje. S druge strane, u Hoću knjigu imaju drugačiji dojam:

“Mi radimo puno događanja koji su prekrasno posjećena i primljena. Imamo konstantan rast prodaje pa mislim da puno više ljudi čita od onoga što se misli. Da ne spominjem knjižnice u kojima su redovi za pojedine naslove. Osim čitanosti koja je ipak sve bolja, postoje neki drugi objektivni problemi kad su knjige u pitanju. Prijevodi stižu jako kasno, male su naklade, cijene su možda previsoke u odnosu na okolne zemlje. U Srbiji su naklade oko 70 ili 80 tisuća primjeraka, u Hrvatskoj je to tisuću i pol, a to je, priznat ćete, nešto što se ne da ni uspoređivati. Primijetila sam i da ljudi u Hrvatskoj jako ‘kulturno’ doživljavaju knjigu, ne znam kako bih drugačije to opisala. Neki žanrovi ne doživljavaju se u dobrom svjetlu, uključujući ovaj koji pišem ja – ljubavni roman. Taj način gledanja i komentiranja sprječava neke da više čitaju jer se osjećaju loše ako čitaju ljubavni roman ili krimić smatrajući ih manje vrijednim, što je potpuna besmislica”.

‘Statiranjem sam stekla uvid u neke neobične situacije. Primjerice, na setu je postojao čovjek koji je bio zadužen samo za nanošenje snijega. Ili za stvaranje dima’, kaže Sanja Srdić Jungić

Knjiga “Zvijezde među nama” jako dobro se prodaje. Vjerojatno je jedan od razloga činjenica da se u njoj opisuje statiranje glavne junakinje na snimanju ‘’Igre prijestolja’’. Sanja Srdić Jungić glavni razlog dobre prodaje svoje knjige smatra to da nema puno domaćih autorica koje pišu urbani chick lit:

“Donijela sam svježinu na tržište knjiga u Hrvatskoj i čitatelji su to prepoznali. Druga stvar je činjenica da hrvatski autori ne pišu po žanrovima, teško je kategorizirati knjige domaćih autora. Neki od njih još se uvijek ograničavaju na teške teme, ima dosta spominjanja rata i konflikata, u ljubavnim romanima često se spominju prijevare i rastave, a ja mislim da ljudima ponekad treba i ‘samo’ lijepa priča jer doma ionako imaju dovoljno problema da ne moraju još i čitati o njima. Moj je roman postigao upravo to – dobro se osjećaš kad ga pročitaš. Neopterećen je svakodnevnim zbivanjima i teškim životnim situacijama. Moja ljubavna priča, iako pomalo luda, nije nemoguća, nije neostvariva, lako je u nju povjerovati. Holivudski glumci, neki od njih, ponekad završe s ‘običnim’ ljudima. Možda će se hrvatski autori naljutiti, ali moram reći da većina njih ne piše razgovornim stilom, što im ja kao čitateljica zamjeram. Mislim da smatraju da neće – ako ne pišu književnim govorom – ispasti dovoljno ‘kulturni’. Ja sam pisala razgovornim stilom, ima dosta psovki, dosta dijaloga za koje sam dobila pohvale. Željela sam postići lakoću stila”.

Osim inspiracije za prvi roman, iskustvo statiranja autoricu je naučilo mnogim situacijama o kojima prije nije razmišljala. Iskustvo snimanja smatra neprocjenjivim:

“Počinje se snimati čim se razdani, oko šest ili sedam. U Dubrovniku je bila specifična situacija jer se tijekom snimanja morao zatvoriti dobar dio grada, pa se trebalo početi što ranije da se ranije i završi. Buđenje je bilo oko dva, tri ujutro pa slijedi šminkanje. Gotov si u pet i čekaš snimanje. Statiranjem sam stekla uvid u neke situacije o kojima i ne razmišljaš kad gledaš neku seriju ili film. Primjerice, na setu je postojao čovjek koji je bio zadužen samo za nanošenje umjetnog snijega! To su neke stvari koje je teško razumjeti. On je osam godina na setu hodao s vrećom snijega i nanosio ga tamo gdje je potrebno. Nije li to ludo? Isto tako, postojao je čovjek zadužen samo za puštanje dima, primjerice u kućicama u kojima se kuha. Kad vidiš takve pozadinske situacije, shvatiš što je produkcija i javio se u meni interes za to pa sam kasnije radila u produkciji nekih hrvatskih projekata. Nakon mog iskustva mogu više cijeniti sve što se događa u nekoj seriji ili filmu. Primjerice, bilo je dosta kritika na račun posljednje sezone – nisam ni ja najzadovoljnija – ali ići tako daleko da se otkazuje pretplata je ludo. Treba se cijeniti to što je produkcija napravila, na seriji je radilo tisuću ljudi, stvorila su se radna mjesta. S druge strane, dok to ne iskusiš i vidiš kako je serija nastala, ne možeš to shvatiti. Naučila sam cijeniti tu perspektivu”.

Osim činjenice da glavna junakinja opisuje iskustvo sa snimanja ‘Igre prijestolja’, razlog dobre prodaje romana je i taj što nema mnogo domaćih autorica koje pišu urbani ‘chick lit’

Nakon uspjeha romana prvijenca, Sanja Srdić Jungić planira drugi roman, ohrabrena pozitivnim reakcijama koje se ne stišavaju. No svijet knjiga u kojem radi je dinamičan i svašta se u njemu događa, pa joj je teško uz sve obveze nastaviti s pisanjem. Dok nije počela raditi u knjižarstvu, rekla je da nije ni znala koliko ima hrvatskih autora. Njih treba ispromovirati i tu vidi svoju ulogu. Željela bi da se hrvatski autori prepoznaju, posebno mladi, da se rade događanja s njima jer bi se time potaknulo više ljudi da čitaju:

“Domaći autori su najmanje čitani jer uvijek za sebe vjerujemo da smo lošiji, da je uvijek netko izvana bolji. To će biti slučaj i s mojom knjigom, vjerujem. Ali moramo raditi na tome da se taj trend preokrene i da se domaći autori stavljaju u fokus. Mi, primjerice, ulažemo jako puno truda u oživljavanju tržišta knjiga, ponajviše radimo na događanjima u knjižarama kao što je Noć knjige. Najviše je interesa pobudilo spavanje u knjižari koje smo prošle godine radili prvi put i ove godine ponovili. Pronađemo deset entuzijasta, zaljubljenika u knjigu koji spavaju u knjižari u vrećama za spavanje. Uglavnom se priča o knjigama, neki se povuku u kut i uz lampicu čitaju sve što žele jer su im na raspolaganju svi naslovi. Organizirali smo i Noć Harryja Pottera, što je isto bilo jako popularno. Bilo je jako puno klinaca, tisuće zainteresiranih, pa mi je to posebno zadovoljstvo. Uz sve tehnologije kojima su okruženi, može se djecu zainteresirati za knjigu i mora se to raditi”.

Uz nastavak pisanja koje joj je novootkrivena strast, Sanja Srdić Jungić još uvijek ima strast i ljubav za serijom. Kaže da je čula da će se snimati prequel ‘’Igre prijestolja’’ i da producenti razgledavaju lokacije na Korčuli. Ako se to desi, ponovno će se prijaviti za statiranje jer to ne želi propustiti.