Dobro poznata situacija s epidemijom koronavirusa u jedno nedjeljno jutro bila je kratko stavljena u drugi plan jer je u 6:24 Zagreb zatresao potres jačine 5,5 po Richteru. Bio je to potres kakav Zagreb ne pamti 140 godina. Dočekao ga je nespreman, a to se vidi i na posljedicama. Najviše je stradao centar grada jer su njegove zgrade stare i rijetko obnavljane. Među zgradama i kućama našle su se i crkve, muzeji, spomenici kulture, zagrebačka katedrala te škole i fakulteti.

Temeljem poziva predsjednice Hrvatske komore inženjera građevinarstva svim stručnjacima statičarima iz područja zidanih i betonskih konstrukcija da dođu u Ured za upravljanje hitnim situacijama u Zagrebu volonterski su se prijavili kolege iz Instituta IGH. Oni sudjeluju u pregledima objekata u užem centru grada prema hitnosti, primjerice objekt u Kačićevoj ulici, dvije zgrade na Medveščaku iz 1920. i Ekonomski fakultet u Zagrebu. Zgrada Hrvatskih cesta, zgrada IGH-a, Sportski centar u Markuševcu, privatni objekt u Markuševcu također su u njihovoj nadležnosti. Volonteri su preglede obavljali prema službenoj dužnosti, a neke i na zamolbu uplašenih stanara.

Nakon pet dana zabilježeno je preko 20.000 prijava. Veliki broj prijava nastao je i zbog toga što je došlo do dupliciranja te je točna brojka često varirala. U tjedan dana rada volonteri su, više od 500 stručnjaka, uspjeli procijeniti više od 5000 objekata. Prvotno su bile odrađene zgrade bitne za funkcioniranje sustava i većina kritičnih stambenih zgrada. Kako su dani odmicali, broj prijava se povećao na oko 25.000 objekata, ali volonteri neumorno rade pa je stanje pregledanih građevina nakon 10-ak dana oko 7000.

Otvorena je službena stranica, Hrvatski centar za potresno inženjerstvo ( www.hcpi.hr ) za sve građane pogođene potresom, a na stranici je postavljena statistika pregledanih zgrada. Statistika se svakodnevno ažurira što omogućuje građanima da prate broj pregledanih zgrada i koju su oznaku dobile (crvenu, žutu ili zelenu ). Oštećenja su jako raznolika od objekta do objekta i u većini slučajeva ljudi su jako uplašeni jer ne znaju što znači koja pukotina. Neki ljudi sumnjaju, iako oštećenja nisu znatna i iako su dobili zeleno svjetlo za povratak, u sigurnost njihovih objekata. Boje se da bi se mogao pojaviti jači potres i da bi došlo do puno većih oštećenja nego što je to bilo sada.

Drugo najčešće pitanje je problem dimnjaka. Kod dosta objekata plinara je zatvorila plin. Traži se izjava statičara i dozvola dimnjačara. Statičari su tu u teškoj poziciji jer trebaju dati izjavu za nešto što ne znaju i ne mogu znati sa sigurnošću jer trebaju dati izjavu da je dimnjak u redu na temelju vizualnog pregleda, što nije moguće.

Osobni doživljaj tijekom obilaska objekata koji su stradali u potresu su dosta raznoliki.

Stanari su svaki put bili iznimno pristupačni s punom voljom da pomognu i vrlo zahvalni što su u kratkom vremenu kolege došli pregledati objekt. Uplašene stanare najviše zanima na koji način svoje prostore renovirati i ponovo „staviti u funkciju“ da budu sigurni.

Dakako, puno je tu pitanja „Što biste vi uradili na našim mjestima?“, govore volonteri. Tada teorija stečena iskustvom i znanjem tijekom školovanja ili radnog iskustva puno ne pomažu, već se trudiš staviti u njihovu kožu i dati im ispravan savjet.

Obim oštećenja objekta ovisi o konstruktivnom sustavu zgrade, je li ona građena modernijim materijalom ili tradicionalnim, geometriji objekta i ostalim faktorima. Uglavnom je problem kod “starijih” objekata to što se u njihovom vremenu gradnje nisu koristili horizontalni i vertikalni serklaži, nije bilo sustava kontrole kvalitete materijala te su takvi objekti više stradali. U manje od mjesec dana nakon potresa statičari su pregledala više od 11.000 objekata, a u petak, 17. travnja 2020., sigurno je prizemljen vrh sjevernog zvonika katedrale na zagrebačkom Kaptolu.

Brzo je utvrđeno da se radi o velikom oštećenju i da bi se cijeli dio sjevernog tornja od 71. do 85. reda mogao urušiti. Dio zvonika kojem je prijetilo urušavanje težak je oko 36 tona i visok 13,47 metara s križem. Uz pomoć Hrvatske vojske, policije, specijalne policije, alpinista, inženjera i mnogih drugih stručnjaka radovi su uspješno okončani unatoč kratkom požaru koji je nakratko izbio tijekom radova. Član stručne komisije za obnovu katedrale bio je i naš kolega Krunoslav Mavar.

Uklanjanje vrha zvonika teklo je u nekoliko faza, a nakon detonacije toranj je uspješno spušten na zemlju. Vjerujemo da je ovo bio potres za buđenje struke i da se čuje glas stručnjaka. Uložiti sav potencijal koji imamo sada je od velike važnosti. Skupiti snage, sredstva i sanirati štetu na najkvalitetniji način te za sigurnost budućeg vremena reagirati već danas.