Ako ste gladni priznanja, pohrlite do bivše telefonske govornice u Švicarskoj gdje vam nova ideja možda pruža poticaj. Ono što je počelo kao marketinški trik za privlačenje posjetitelja u malu zajednicu zapravo je prilično korisno, kažu psiholozi.

U mirnomi švicarskom selu Mettauertal blizu njemačke granice pronaći ćete ono što je gotovo sigurno prvi svjetski digitalni stroj za tapšanje po leđima.

Ideja je potekla od predsjednika općine Petera Webera, koji je u selu poznat po riječima: “Dobro si obavio posao, zašto četvrt sata ne stojiš ispod stroja za tapšanje po leđima?”.

Nakon kampanje prikupljanja novaca i petljanja po starim telefonskim govornicama nekada metaforički stroj sada doslovno stoji pored autobusne stanice nasuprot seoske crkve.

Uređaj je neprimjetan, skriven u bivšoj telefonskoj govornici.

Svatko tko zamišlja mehaničku napravu čija ruka fizički tapša po leđima – bit će, međutim, jako razočaran. Tapšanje po leđima događa se u figurativnom, digitalnom smislu.

Gdje je prije bio telefon, sada je ekran osjetljiv na dodir na kojemu žedni hvalospjeva mogu upisati djelo za koje misle da zaslužuju priznanje. Neće biti isključeni čak ni oni sa zrncem skromnosti koji ne mogu odmah smisliti ništa hvalevrijedno.

Stroj korisnicima daje priliku da snime svoju fotografiju, a čak nudi i da odmah objave pohvalu na Facebooku.

Nakon što se obave formalnosti, pohvala, koja vam tako nedostaje, pojavljuje se u obliku videa na kojemu ljudi navijaju, zvižde i plješću uz pratnju glazbe. Kao da to nije dovoljno, poklon bon za lokalnu tvrtku također će biti poslan u digitalni pretinac osobe kojoj je bilo uskraćeno priznanje za dobra djela.

“Premalo je pohvala”, kaže Weber nakon što je predstavio stroj. “Ljudi vole kritizirati, ali koliko rijetko ljudi hvale?”

Astrid Schuetz, profesorica psihologije na Sveučilištu u Bambergu u Njemačkoj, također vjeruje da je priznanje bitno za osobnu dobrobit. “Vrlo je važno da ljudi dobiju priznanje”, kaže ona. To također ima evolucijski smisao, “jer drži naše društvo na okupu i osigurava da se pridržavamo normi.”

Općenito, kada hvalimo ljude trebamo hvaliti konkretna postignuća, a ne općenite kvalitete, kaže Schütz.