Dugo Selo idealna je destinacija za gurmane koji žele kušati tradicionalna jela poput žganaca s lukom i špekom koji se tope u ustima i hrskavog šarana na rašljama ili kremasti grah iz zemljanog ćupa, sve uz čašu nagrađivanih vina udruge Terra Sancti Martini

Onaj tko prošlog vikenda nije bio u Dugom Selu, a smatra se gurmanom – pogriješio je. Fino se jelo. Baš fino. Ako ste ikad i pomislili da ste godinama unatrag kušali ono najbolje što nudi gastro manifestacija „Stara jela z Dugog Sela“, sa svakim novim zalogajem shvatite da ste bili u krivu. Ovi vam se žganci s lukom i špekom čine kao da se još više tope u ustima, šaran na rašljama je hrskav, kotlovina „žešća“. Je li otvoreni plamen bio jači, ali grah iz zemljanog ćupa koji su skuhali gosti iz Baranje kremastiji je nego lani. Da, pravi je to gastronomski užitak, koji je grijeh propustiti. Pa sve to lijepo zalijete čašom vina nagrađivanih vinara udruge Terra Sancti Martini i pomislite da je život lijep. Već zbog tog se osjećaja u drugoj polovici rujna isplati potegnuti do Dugog Sela. Iako, kad kažemo „potegnuti“, zvuči kao da je neki duži put u pitanju, a do grada nadomak Zagrebu, ne idete li autom nego vlakom, stigne se za manje od pola sata. Izbjeći nerviranje zbog gužve na cestama, dobra je ideja za ne pokvariti si dan. Ali putovanje vlakom na svoju manifestaciju, u Dugom Selu potiču iz još jednog razloga, važnijeg od gubljenja živaca – ekološki je prihvatljivije, a upravo u tom se smjeru razvija dugoselski turizam, zelenom i održivom. I oni plehnati, bakini emajlirani tanjurići iz kojih ste jeli – ako ste bili, a trebali ste, rekosmo, biti – nisu ondje samo jer su, takvi retro, danas opet moderni, nego zbog brige za okoliš. Ni lani nije bilo jednokratne plastike niti će je ubuduće ikada biti. Inače, bakin je tanjurić pravi turistički hit, suvenir dugoselske povijesti.

„Nekadašnja Tvornica emajliranog posuđa Gorica, osnovana 1928. u Zagrebu, svoju je proizvodnju ‘74. preselila u Dugo Selo. Sinonim tvrtke bili su proizvodi od emajliranog ili pocinčanog željeznog ili čeličnog lima i predmeta nastalih njihovim poliranjem. Tako se radilo posuđe, pribor za jelo, ali i za higijenu. Lani smo imali izložbu ‘Gdje je nestao slonić?’ jer svi oni malo stariji sjetit će se da je slonić bio zaštitni znak tvornice“, rekao nam je gradonačelnik Dugog Sela Nenad Panian. Voli gradonačelnik pričati priče, ali i kuhati, pa mu je malo žao što se ovogodišnja manifestacija odrekla natjecanja u pečenju guske, na kojemu je lani osvojio treće mjesto. Zaista, zašto nije bilo guske, zaštitnog znaka Dugog Sela?

Slogan ‘Tu ste kao doma’ najbolje pokazuje da je uspjeh Dugog Sela u tome što više nije grad kroz koji se samo prolazi, već u koji se dolazi. FOTO: TZ Dugo Selo

„Jednostavno, pripremati guske u rujnu je prerano. Nisu dovoljno tuste, čuvamo ih za Martinje“, objasnila je Karmela Vukov-Colić, direktorica dugoselske Turističke zajednice. Nije bilo guske, ali je bilo slasnih krpica sa zeljem. Krpice su, još četiri dana uoči manifestacije, zamijesili vatrogasci DVD-a Leprovica. Važna je stvar koju nismo spomenuli da je sve na tanjurima besplatno. „Ljude zovemo na ručak, što znači da su naši gosti“, poručuje Karmela.

Spomenar

Nekad popularna televizijska voditeljica odlično se snašla u ulozi prve žene dugoselskog turizma. Prva je osoba profesionalno na toj funkciji i nisu pogriješili kad su je odabrali. Njezin je doprinos konkretan i što se gastronomije tiče. Karmela jako voli kuhati, Dugo Selo ima dugovječnu gastro manifestaciju pa je sjela za stol i napisala prvu od knjiga koje namjerava posvetiti gradskoj gastronomiji „Slastice“.

„U suradnji s KUD-om Preporod pokrenuli smo biblioteku Dugoselski spomenar, projekt očuvanja nematerijalne baštine Dugog Sela. Prošle godine smo već imali razne radionice, radili smo kraluša, sirili sir na starinski način, razvlačili tijesto za savijače, tkali smo, oslikavali keramiku, imali radionice tradicijskog plesa… da bismo ove godine pokrenuli biblioteku. Obično šećer ide na kraju, ali mi njime i „Slasticama“ započinjemo. Uz tradicionalne, sakupljat ćemo i moderne recepte svojih Dugoselaca. Zašto moderne? Zato što je slogan manifestacije Stara jela z Dugog Sela „Gdje tradicija dotiče suvremenost“, kaže direktorica. Budući da je Turistička zajednica u promociju grada uključila i građane, oni će u dvojezičnim kuharicama biblioteke sudjelovati sa svojim obiteljskim receptima i kroz svoje priče pričati o gradu.

Šmarn s jagodama poslužen u emajliranom posuđu koje je bilo sinonim nekadašnje Tvornice emajliranog posuđa Gorica, koja je osnovana 1928. u Zagrebu, ali se 1974. preselila u Dugo Selo. FOTO: TZ Dugo Selo

Kad u Dugom Selu kažu „tradicionalna kuhinja“, ne misle samo na onu prigorsku. Prigrlili su i tradicije svih svojih građana pa je tako na manifestaciji kuhala i bošnjačka udruga Rodna gruda, pripremili su sočne baklave. Baptistička crkva, ukrajinska, skuhala je boršč… Grad već godinama ima pravu ekspanziju novih stanovnika – ne samo iz obližnjeg Zagreba, čiji građani sve češće daju prednost smirenosti manjih gradova ispred kaotične užurbanosti glavnog grada, nego i iz drugih zemalja – pa se u Dugom Selu vode idejom da tradicije svakoga od njih postaju – dugoselske tradicije. Ili kako je to jednostavno pojasnila direktorica gradske Turističke zajednice Karmela Vukov-Colić: „To je manifestacija svih građana Dugog Sela, jer i ljudi koji nisu iz Dugog Sela, a danas u njemu žive, predstavljaju identitet grada.“

Kraljevina

Ne možemo odoljeti da ne spomenemo još jela koja su krijepila duh i tijelo na dugoselskom festivalu gastronomije. Dakle, bilo je grah-salate, zlevanke, knedla sa šljivama, poderanih gaća, piceka s mlincima, odojka, paprikaša, gulaša… Kotlovinu su spremali natjecatelji, ali uvjet za natjecanje bio je da nemate pojma o pripremi kotlovine. Smisao je dati poticaj što više ljudi da nauče spremiti tradicionalnu sajamsku kotlovinu kakva se nekad pripremala. S istim se ciljem održava i dugi niz radionica pa se, primjerice, uči siriti sir, cifrati medenjake…

Jasno da bez vina ne može, ali ono koje se pije na ovoj manifestaciji je jedinstveno. Dugo Selo, naime, jedini je grad u Hrvatskoj s vlastitim, gradskim vinogradom, i to u središtu grada, uz crkvu na Martin bregu. U gradskom je vinogradu i gradska klet s prešom starijom od stoljeća, a vinari udruge Terra Sancti Martini volonterski se brinu o njemu i proizvode gradsko vino.

Na gastro manifestaciji ‘Stara jela z Dugog Sela’, koja se tradicionalno održava u drugoj polovici rujna, može se kušati i zlevanku, poderane gaće, medenjake, gulaše… FOTO: TZ Dugo Selo

„Ove godine imali smo jubilarnu, 20. berbu. Vinograd smo kupili s ciljem očuvanja tradicije proizvodnje vina na Martin bregu s obzirom na to da se područje tijekom godina sve više urbaniziralo dok su nekad tu bili samo vinogradi. Jedan je imao i grof Drašković, koji je 1860. godine za svoje vino dobio i nagradu na prvoj izložbi vina u Zelini. Vinograd koji smo kupili je bio star pa smo ga iskrčili i posadili novih 500 čokota. Danas je to dio turističke ponude grada“, ponosan je Boris Mahač, vinar i bivši gradonačelnik Dugog Sela u dvama mandatima, za kojih je i kupljen gradski vinograd. Zadovoljan je što aktualna gradska vlasti i gradonačelnik Nenad Panian nastavljaju istim smjerom jer je, kaže, u međuvremenu Dugo Selo bilo turistički pasivan grad.

Martin breg

Iz gradskog vinograda dobije se 600-700 litara vina i koristi se isključivo za promociju grada. Sorte u njemu su kraljevina, rajnski rizling i graševina, no kraljevini se, kao prigorskoj autohtonoj sorti, posvećuje posebna pozornost. Dugo Selo ima i svoju izložbu vina na Martin bregu, ove godine održana je jubilarni 30. put, prije dvije godine kraljevina na njoj nagrađena je zlatom. U berbu vina u gradski vinograd pozvani su svi koji žele doći, sudjeluju i djeca iz dugoselskog vrtića. Uglavnom, tijekom cijele vinogradarske sezone, od Vincekova u siječnju do Martinja, ondje je, uz kip sv. Martina, vrlo živo.

„Borimo se za kvalitetu, ocjenjivači na izložbi su verificirani enolozi. Vinograda imamo malo, ali to što imamo, želimo održati i podići još višu razinu, da svojim vinima budemo konkurentni onima iz ostatka Hrvatske“, zaključio je Boris Mahač, koji je s vinima iz svog vinograda sudjelovao još 1975. godine na prvoj izložbi, osvojio zlato te do danas prikupio zavidan broj nagrada.

Prema svemu viđenome, isprobanom i doživljenom, zaključili smo da je Karmela Vukov-Colić u pravu kad kaže da je u turističkom smislu uspjeh Dugog Sela u tome što više nije grad kroz koji se prolazi, već je danas grad u koji se dolazi. Turistički je slogan „Tu ste kao doma“, imaju i novi suvenir – Dugoselski kišobran, jedinstvenu manifestaciju Ljetnog svetog Martina, kojom žele revitalizirati Martin breg, nekoć omiljeno izletište Zagrepčana. Kamo bi Karmela poslala jednodnevnog turista? „U Perivoj grofa Draškovića, gdje bi ga dočekala mlada grofica Drašković i ispričala mu obiteljsku povijest. Potom na kavu i Dugoselsku tortu, a onda te kalorije treba potrošiti, najbolje šetnjom po Martin bregu…“