Provostupanjska presuda za ubojice Lovašana, 28 godina kasnije, preživjelima ne znači puno. Pravda stiže prekasno i kazna nije dovoljno visoka, pričaju oni koji su izgubili sinove, očeve, piše N1.

“Ma mogli su im dati godinu dana, kad njih već nema tolike godine”, kazuje Marija Turkalj iz Lovasa.

Ivan Mađarević dodaje: Pravda ne može biti zadovoljena i da je došla 15 godina prije. To su sve igre. Moj otac je isto ubijen, u kući, bez ikakvog razloga.

Neke od osuđenih mještani Lovasa osobno su poznavali, bili su njihovi susjedi. Ubijeno je 7 posto stanovnika tog sela.

Srpske paravojne i snage JNA u Lovas su ušle 10. listopada 1991. Uslijedilo je bacanje bombi u dvorišta, kuće, zlostavljanja, silovanja. Najtezi zločin dogodio se osam dana nakon ulaska u selo.

Skupina od 50 muškaraca odvedena je u minsko polje. Ivan Mujkić je jedan od 14 preživjelih. Rekli su im da idu u berbu grožđa. Poslali su ih u polje, a na sredini su ih čekale mine.

“Primili smo se za ruke cijelom širinom i išli prema gore. Kad smo došli do polovice vidjeli smo mine, a oni su nas držali na nišanu. Jedan četnik je skočio na prvog i mine su eksplodirale u nizu, čuli su se rafali i pucali su nam u leđa.

Nije ih bilo strah, vec se razvio inat, objašnjava Ivan. “Što da vam kažem. Vidio sam da nas vode u smrt. Sam u sebi sam se oprostio od obitelji. Mislio sam – Bože, tko će tu preživjeti. To je jednostavno bio pakao na zemlji”, prisjeća se Ivan Mujkić.