Počelo je slučajno. Imao je, doduše, još kao klinac interes za stand up komedijom, ali je odrastao u Požegi, u Srbiji, maloj sredini u kojoj nije bilo prilike za takvo što. Onda je otišao u Ameriku, no, ni ondje nije skopčao što točno želi biti. Napabirčio je iskustva, bogatog i raznoraznog i tek je u Zagrebu, vidjevši plakate s kojih je pisalo “Želiš li biti stand up komičar”, sebi otvoreno rekao: Želim!

Priča mi to kroz smijeh Peđa Bajović, jedan od pokretača stand up scene u Hrvatskoj. U koroni, koja je umrtvila cijelu event industriju, Peđi se, nakon dugotrajnog i strpljivog rada, osmjehnula sreća.

Stvari, dakako, nisu tekle jednostavno. Od rođenja u Crnoj Gori i odrastanja u Požegi u Srbiji, živio je poslije u Mostaru, Sarajevu i Banjaluci, par godina u Beogradu, potom u Americi, a sada je preko 18 godina u Hrvatskoj. I sve je to – njegovo. Htio je, kako kaže, biti post-jugoslavenski komičar, ime koje će svuda biti domaće.

Oj, živote

“Odrastanje u Požegi? Prizivam sentiment blage monotonije, mali je to grad kod Užica. Moji su me roditelji nafurali da sam ja taj koji je oduvijek htio biti pilot. Što ja znam. Vidim na filmu Tom Cruise leti, zgodni komadi oko njega, povjerovao ja roditeljima, da je to baš ono što hoću. To me odvuklo potpuno na drugu stranu”, smije se Peđa.

Prisjeća se, kaže, ljeta 1986. godine, taman je završio sedmi razred osnovne i pravac omladinske radne akcije u Požarevcu. Mjesec dana kopali su neki kanal kojeg bi danas bager riješio u par sati, ali važno je bilo druženje.

“Jedne se večeri harmonikaš moje radne brigade napio i nije mogao nastupiti. Inače sam cijelo vrijeme slušao kasete sarajevskog glumca Josipa Pejakovića, na kojima su bile snimljene njegove monokomedije. Jedna se zvala „Oj, živote“, ja sam je upijao, to je bilo strahovito popularno, znao sam svaku riječ napamet.

I tako sam se te večeri okuražio, popeo na binu i umjesto harmonikaša i nemutiranim glasom odradio Pejakovićevu monokomediju. Sjećam se da je bilo jako dobro, a i spasio sam obraz svojoj brigadi”, smije se Peđa.

“Oj, živote”, monokomedija sarajevskog glumca Josipa Pejakovića na tadašnjoj kaseti. Photo: Facebook

Top Gun snovi

Radne akcije nisu baš bile lagane, morali su ući u polja kukuruza i skidati prašnike s vrha biljke.

“A ljeto, 30 stupnjeva, ti se penješ i čupaš s vrha te visoke stabljike, listovi oštri, izlaziš s posjekotinama po onoj vrućini”, prisjeća se Peđa, koji je još uvijek vjerovao da želi biti pilot.

“Ajde, dobro. Odradio sam pet godina za pilota, prvo Mostar, pa Zadar, pa krenuo rat puc-puc-ožeži, rekoh, nije to za mene. Brzo sam se razišao s Top Gun snovima. Prvo, smotan sam ko sajla, drugo vid je postajao sve veći problem, imam jednu vrst kokošjeg sljepila, sumrak i promjena svjetla, primjerice, u tunelu, meni je veliki problem. Samo mi se zasmeđi pred očima, ni naočale koje nosim tu ne pomažu. Uglavnom, ne možeš takav u pilote”, kaže Peđa.

S nezavršenom karijerom pilota i nezapočetom stand up komičara, jednog je dana otvorio novine. Na oglasu je pisalo: “Želite li magistrirati u Americi medijski menadžmet?”, bila je to inicijativa međunarodne zajednice.

“Rekoh, želim”.

U Banjoj Luci je već bio diplomirao sociologiju i filozofiju, poslao je papire završenog fakulteta i dobio uputu da ide u sveučilišni grad Athens, neveliko mjesto u kojemu je Ohio University, gdje inače film predaje naš poznati redatelj Rajko Grlić.

“Ali, to je film, a ja sam dobio odsjek za televiziju, menadžment televizijskog programa, tako da nisam vidio Grlića. Te godine ondje je bio Danilo Šerbedžija, s njim sam se svaki dan družio”, priča Peđa.

Magisterij je trajao dvije godine, živio je u stanu u Athensu, a praksu je imao na MTV i VH1 glazbenim programima u New Yorku.

Dođi, probaj, pogini

“Samo jednu stvar ni danas ne mogu razumjeti. Kako je moguće da tada, tijekom te dvije godine, nisam dovoljno rano, ni dovoljno snažno prepoznao u sebi taj stand up?! Nevjerojatno! Svake sam večeri pobožno pratio late night show, satirične večeri Jona Stewarta i pokušavam shvatiti samog sebe, zašto tada nisam probao nešto? Bilo gdje! Možda nekakve open night večeri, ima toga koliko hoćeš po Americi. Dođi, probaj, pogini nekoliko puta, ispeci zanat. Ali, nisam”, prisjeća se Peđa.

Engleski jezik ni u jednom trenutku nije mu bio problem, na engleskom i sanja, a govori i francuski. Služim se jako dobro njime, neću ostati gladan, ako se ondje zateknem, namignut će Peđa.

Nikada mu neće biti jasno zašto, za boravka na Ohio univerzitetu, nije otišao na praksu na Comedy Central, umjesto na MTV i VH1. Stipendija bi bila jednako pokrivena, štoviše, vlasnik spomenutih kanala ista je kuća, Viacom grupa.

Kako bilo, stand up-a tada nije bilo.

Na kanalu VH1 radio je programsko planiranje, a na MTV-iju međunarodne komunikacije. To je, kaže, bila koordinacija, distribucija i razmjena programa.

„Da sam se probudio i shvatio da je stand up komedija za mene život, mogao sam se tada razviti, možda i nametnuti neki svoj talent, bio bi insajder, koji bi se ovdje vratio s hrpom iskustva“, kaže Peđa.

Dolazak u Zagreb

Po povratku iz Amerike, javili su mu se Nizozemci koji su, kako kaže, natrčali na njegovo ime u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, a pokretali su News razmjenu između postojećih kanala.

“Tada je bio satelit, Internet se još nije bio razvio u tolikoj mjeri kao danas. Oni su otvorili agenciju Brokat Media Support sa sjedištem u Zagrebu i ja sam to vodio. Bio je u toj mreži pokojni CCN Croatian Commercial Network, B92 u Srbiji, Mreža Plus u BiH i TV IN u Podgorici”, kaže Peđa.

Radio je za Brokat agenciju do 2004. godine, kada je, šetajući Zagrebom, ugledao spomenute plakate. Naime, naši poznati glumci Slavica Knežević, Marko Torjanac i Željko Vukmirica krenuli su s radionicama u jesen 2004. godine.

“U Americi sam vidio dobar stand up i to mi je bio odgovor na sve, na sva moja pitanja. Volim taj moment jedan protiv svih. U stand upu si sve, i autor i izvođač i producent i promotor. Izađeš na scenu – i udri. Sam si, to je to”, kaže Peđa.

Odmah se prijavio na radionice.

Javilo se još tridesetak ljudi, mahom oni, koji su već imali svoje poslove. Radionice su, govori, bile sjajne, vrlo intenzivne, putem je odustalo osamnaest ljudi. Njih dvanaestero je izišlo na prvu javnu predstavu. Pokazna večer bila je na splavi Papillon, na Savi.

“Večer je bila fenomenalna, izgorjeli smo na sceni, sve je bilo puno smijeha”, kaže Peđa.

Kako je vrijeme odmicalo, od njih dvanaest, ostalo ih je petero, pa su oformili skupinu „Sve Pet“ i ubrzo osvojili zagrebački klub Boogaloo. Potom su uslijedile večeri u Tvornici.

“To je bilo jako dobro, počelo se moći živjeti od toga, a imali smo i druge projekte i prihode”, kaže Peđa.

Tijekom godina, počeli su se pojavljivati neki novi ljudi, koji su postajali jako dobri. U zagrebačkom Movie Pubu Peđa je pokrenuo projekt “Komedija s nogu”. Insistirao je da se ljudi u tome razviju, da vježbaju i da manje bude improvizacije.

“Htio sam napraviti produkciju u kojoj će biti manje tog kolektivnog momenta, a više solo večeri stand up komičara”, kaže Peđa.

Scena se počela širiti, nastao je klub “Studio smijeha”. Trenutno se kod nas tridesetak ljudi bavi stand up komedijom, od toga je, kaže Peđa, desetak profesionalaca.

Istovremeno, počeo je raditi i u regiji, format one-man-show dobro se primio, dovodio je kolege iz Beograda i Sarajeva i to je bio potpuni uspjeh. Večeri su bile i po tri dana rasprodane. Zanimao ga je korak dalje. Kako bi to sve izgledalo na ekranu?, pitao se. Već je imao iskustvo komičara, producenta i menadžera programa.

Nema ih na nacionalnim televizijama

Nevjerojatno je, kaže Peđa, koliko naše televizije nemaju sluha za stand up komediju.

“Stand up je u Hrvatskoj prisutan sad već 16 godina. Postoje profesionalci s regionalnim i svjetskim iskustvom, daju dobre predstave, rasprodaju prostore i vani, ma kakvi! Džabe sve to! Zašto? Što se HRT-a tiče, stand up komičar će nekoga spomenuti, taj netko će nekoga zvati i gotovo. Zvat će, da. Zvat će, što ja znam, premijera ili Bozanića ili potpredsjednika udruge branitelja iz Našica ili pokojnog gradonačelnika. Znači, nemamo mi zrelost za to i to je HRT. Ne usude se”, tumači Peđa.

Komercijalne, pak, televizije imaju komercijalne operacije.

“Ove kod nas čekaju upute iz svojih centrala. Znači, Nova TV i RTL čekaju upute centrala i dokle god centrala ne kaže da rade stand up, ovi tu neće mrdnuti. Jer, ako netko potegne neku svoju ideju i to propadne, gotov je. Ako, pak, centrala odluči, hajmo probati stand up i ne uspije, nikom ništa, nije odluka ovdašnjih direktora programa.

Ne znam da li vani ima pritisaka na stand up komičare. Možda netko i zove, ali njihovi su mediji suviše jaki i standardi su jasni. Problem je u medijima koji se postavljaju u stilu “ne bi se štel mešat”, kaže Peđa Bajović.

Stand up komičar Peđa Bajović. Photo: Privatan album

“Stand by” komedija

Stand up komičari ne dobivaju medijsku eksponiranost, pa će Peđa pomalo ironično reći da su vrlo “organic operacija”.

“Nije tajna da je kod nas humoristični format prilagođen teti Katici iz Hrastovca kod Garešnice. Za njih se pravi takav, mogli bismo reći, malo lakši humoristični program. S druge strane, stand up publika je dosta zahtjevnija. Znalo se dogoditi i u praksi da na stand up nastupe zaluta drugačija publika, ali i njih nasmijemo bez problema”, kaže Peđa.

U Americi ili Britaniji biti stand up komičarom je posao, ono, pravi posao.

“A meni ljudi dan danas kažu “stand by” komedija. Kad vidim u kakvoj smo trenutno situaciji, to u neku ruku i nije tako neispravno”, prasnuo je u smijeh.

Nakon Movie Puba u Zagrebu isprobao je različite formate. Put ga je vodio po Hrvatskoj, regiji i vani. Radio je turneje po Australiji, Sjevernoj Americi, dajući predstave na hrvatskom i engleskom jeziku.

“Ideš, radiš, boriš se. Nekad rasprodaš tri večeri zaredom, a nekad se gledate ti i konobar. Takav je poso”, uzdahnuo je. “Da. Takvi su kreativni poslovi”, ponovio je.

“Ali, kad je dobar, onda je najbolji”, uskliknuo je.

Cijelo vrijeme ga, kaže, grize, to što ih nema po našim nacionalnim televizijama.

“Mislim na profesionalne stand up komičare, ne na ljude koji se bave stand up komedijom, nego mislim na nas koji baš radimo i živimo stand up”, tumači Peđa.

Ameri vole “The Balkan Brain”

Prije dvije godine odlučio je sve što je dotad naučio usmjeriti u produkciju. Razmišljao je gdje i kako snimiti show na engleskom jeziku. Napisao je predstavu “The Balkan Brain”.

“Netko tko se zove Peđa Bajović i nastupa na engleskom, to nije za domaću publiku, to mora biti pred pravim strancima. Hoću li u Beč, hoću li u London, kako ću se sam financijski zatvoriti, što napraviti … I sine mi: Kosovo! Pa da, Kosovo! Pa to su naši stranci! Peđa Bajović koji nastupa na engleskom nije im nimalo čudan”, opisuje teatralno.

I bio je u pravu. Kontaktirao je Jazz Hamam bar, klub u Prištini, dogovorio nastup i ondje uživo snimio show “The Balkan Brain”. Kako razmišlja balkanski mozak, od južne strane Alpa do Sjeverne Makedonije, koje su naše navike i svakodnevica, kako nam funkcionira politika, a kako ljubavni život, dotaknuo je u toj predstavi.

“Večer je bila pun pogodak. Preko 120 ljudi se naguralo u klub i još toliko ih je ostalo pred vratima. Bio je to veliki uspjeh. Stand up se uvijek snima s publikom. Interakcija s publikom je esencijalna. Taj put je bila vrhunska atmosfera, ono kad sam sebi čestitaš”, kaže Peđa.

Snimao ga je kolega iz Skoplja, napravili su dobar proizvod, pilot-projekt. Slao ga je festivalima, a u međuvremenu je, kaže, njegovo ime postalo prepoznatljivo na medijskoj sceni, pogotovo u podcastovima za vrijeme korona lockdowna.

Prošle je godine završio snimanje stand up predstave u Sarajevu, u tri nastavka, na hrvatskom jeziku. O tom projektu trenutno pregovara s Netflix ekipom iz Pariza, rado bi da iz sarajevskog kluba nasmije publiku regije i dijaspore.

Vrhunac uspjeha, međutim, Peđa Bajović doživio je prošlog tjedna. Naime, distribucijskoj kući za komedije iz Los Angelesa Comedy Dynamics svidio se “The Balkan Brain” i Peđa Bajović s njima je potpisao ugovor. Comedy Dynamics plasirat će njegov show na Amazon, HBO i druge kanale i platforme.

“Sretan sam, u koroni iz Zagreba radim karijeru po Americi”, nasmijao se Peđa.