Silvija Negro Rogić, predstavnica stanara Ilice 139, govori o nedorečenosti Zakona o obnovi i preprekama koje nastaju prilikom samostalne obnove zgrade

Stanari Ilice 139 kažu da se godinama kvalitetno brinu o svojoj zgradi koja je izgrađena 1897. godine. No koliko god dizali kredite putem pričuve – što im je omogućilo da podrum izgleda bolje od nekih zagrebačkih stanova – ništa nije moglo stanare i njihovu zgradu pripremiti na potres koji je pogodio Zagreb 2021. godine. Nastavljajući s marljivom brigom za svoju zgradu i uvidjevši kako će organizirana obnova Zagreba sporo napredovati, odlučili su se za samostalnu obnovu zgrade. Cijeli projekt obnove stanari u tom slučaju sami organiziraju i koordiniraju je s Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine koje im zauzvrat sufinancira samostalnu obnovu. U početku sve je išlo po planu, a onda su stanari Ilice 139 otkrili skrivene zavrzlame Zakona o obnovi koje odgovorno ministarstvo nabacuje građanima.

Silvija Negro Rogić predstavnica je stanara Ilice 139 od 2007.godine. Odmah nakon potresa započela je, u suradnji sa susjedima u zgradi, samostalnu obnovu. Angažirali su statičara i sve potrebne projektante. Iako su tada pokrenuli taj projekt zbog sporog napredovanja organizirane obnove, u dvije godine koje su potrošili na projekte i papirologiju uvidjeli su kako ona sada dobiva na zamahu. Primjerice, dozvoljeno je da se na starim zgradama mijenja vodovod, kanalizacija i ožičenje.

„Mi smo se već tada na to odlučili. Jednostavno je i logično. Stari vodovod ima cijevi malog promjera, više je stanara i zgrada mora to sve trpjeti. Iščitavajući zakon i slušajući medije nigdje nismo iščitali da postoji razlika između organizirane i samostalne obnove prema Zakonu o obnovi u smislu financiranja. U njemu je sve propisano u tablicama koje se vode cijenom po kvadratu. Međutim, nakon što smo od operativnog koordinatora iz Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine dobili rješenje o obnovi, ono što smo dobili su sredstva koja nisu dostatna za financiranje obnove. Sve je poskupjelo, inflacija raste. Ali prepreka je lokacija. Zgrada je na Ilici bez kolnog pristupa i javni promet okružuje zgradu. Vrlo je teško organizirati gradilište i zbog toga su nam radovi skuplji“, rekla je za Zagreb News predstavnica stanara.

Tvrdi da je nelogično da se kuća izvan centra tretira cjenovno jednako poput stana u centru Zagreba unutar Zakona o obnovi. Nakon što je uputila upit Ministarstvu o izvantroškovničkim ulaganjima, stanarima je rečeno – „dobili ste to što ste dobili i to je to, da ste išli organizirano, dobili biste sve“, parafrazirala je njihove riječi. Nigdje unutar zakona, tvrdi predstavnica stanara, ne može se iščitati razlika u pristupu, ni razlikovanje samostalne i organizirane obnove. Stanari se osjećaju kažnjeno zbog samostalnog i dobronamjernog postupanja.

„Da, dobili smo novac za vođenje obnove, ali mi smo ugovor o građenju koji nam je pisao odvjetnik kako bismo bili zaštićeni platili 18.000 eura. U organiziranoj obnovi sve je pokriveno. Zar nije logično da država osigura pravnike, a ima ih sigurno u Ministarstvu, koji bi svim sudionicima u obnovi osigurali pravne usluge i pomoć. Isto tako, vrlo teško je pronaći nadzor po cijeni koju je Ministarstvo predvidjelo i ima još hrpa sličnih stvari koje nisu adekvatno pokrivene. Sve u svemu, u odnosu na svotu novca koju nam je Ministarstvo osiguralo, stanari Ilice 139 su u minusu 200.000 eura“, tvrdi predstavnica stanara Ilice 139.

Zbog nelogičnosti u pristupu također je poslala upit svojem operativnom koordinatoru u Ministarstvu. To je osoba koja je stanarima dodijeljena nakon dobivenog Rješenja o obnovi kojem se šalje dokumentacija o projektu obnove. On služi kao spona između Ministarstva i voditelja samostalne obnove. Svi računi njemu se dostavljaju, tako da on vodi brigu o potrošnji dodijeljenih sredstava. Što se tiče upita, Silvija Negro Rogić i dalje nije dobila odgovor.

„Želim znati detalje. Slična zgrada sa sličnom kvadraturom, ali u organiziranoj obnovi. Koliko je potrošeno novca i je li stvarno sve pokrilo Ministarstvo? Bez odgovora ispada kao da nas se kažnjava. Ljudi o ovome nisu do sada bili dovoljno informirani. Znamo da organizirana obnova ide jako sporo. Logično je da se ide u samostalnu obnovu i da je u konačnici krajnji cilj da se sve što lakše i brže riješi građanskom inicijativom. Imam jednu prijateljicu koja živi u Ilici 161. Oni su u istoj situaciji i još čekaju rješenje o obnovi. Statičar kojeg su angažirali je napravio projekt kojim je zaključio da je zgrada na žutoj razini tri, ali Ministarstvo je putem komisije odlučilo da će napraviti uvid je li to tako jer smatraju kako je to razina dva. Netko se miješa u statički izračun koji je zbilja opsežan. Svega ima“, zaključila je Silvija Negro Rogić.