Viktorija Ćurić za Zagreb News govori kako su se stanari zgrade u Jurišićevoj ulici sami odlučili za obnovu nakon zagrebačkog potresa 2020.

Nakon zagrebačkog potresa suvlasnici zgrade u Jurišićevoj 8, unatoč zelenoj naljepnici i unatoč tomu što njihova zgrada nije pretrpjela oštećenja na nosivim konstrukcijama, odlučili su u obnovu svog životnog prostora uložiti 2,3 milijuna kuna. Svjesni opasnosti koje može prouzročiti novi potres i svjesni činjenice da je ova zgrada stara više od stotinu godina, u konstrukcijsku obnovu i obnovu pročelja krenuli su već u travnju 2020., mjesec dana nakon potresa.

Da bi se krenulo u ovakvu investiciju, prvi korak je dogovor i pristanak suvlasnika koji je, iako je prvotno bilo negodovanja, a i svađa, ipak vrlo brzo postignut. Suvlasnici su se unatoč protivljenju upravitelja zgrade, a to je Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, uspjeli izboriti da sami odaberu ovlaštenog projektanta, izvođača radova i osobu za stručni nadzor. Time su imali potpuni uvid i kontrolu nad sanacijom svoje zgrade.

Suradnja svih suvlasnika omogućila je brzu reakciju pa smo tijekom prošle godine zgradu dodatno ojačali prema tehničkim smjernicama gradnje — najkvalitetnijim materijalima sanirali smo i ojačali zabatne zidove, sanirani i ojačani dimnjake, postavili novi lim na krov, konstrukcijski smo ojačali stubište i stanove, ojačali smo temelje zgrade, ugradili visokotlačne pumpe u podrum radi sprječavanja poplava, obnovili dvorišnu fasadu a počeli su i radovi na uličnoj fasadi, govori za Zagreb News Viktorija Ćurić, jedna od suvlasnica.

Upravo zbog kvalitetno izvedenih radova, ova stambeno poslovna zgrada s petnaest suvlasnika nakon petrinjskih potresa ostala je čvrsta i sigurna. Da zgradu nismo sanirali, da nismo promptno reagirali na oštećenja koja je pretrpjela nakon zagrebačkog potresa i potencijalne opasnosti od novih potresa, pitanje je što bi s njom bilo danas, naglasila je Viktorija Ćurić.

Za veliku investiciju od 2,3 milijuna kuna suvlasnici su preko upravitelja zgrade podignuli kredit u iznosu od 1.142.000,00 kuna koji će se otplaćivati preko uvećane pričuve, a ostalo su namirili iz svojih džepova. Jedino je stubište sanirano iz novca koji je u pričuvi postojao prije potresa. Viktorija Ćurić je naglasila da, budući da je ova zgrada dio povijesne jezgre grada i zaštićeno kulturno dobro i njezini suvlasnici godinama plaćaju spomeničku rentu, bio bi red da Grad Zagreb snosi dio troškova sanacije, posebno onih koji se tiču uređenja njezina pročelja. Šira javnost nije upoznata da se spomenička renta prikuplja sa svrhom investiranja u obnovu kulturne baštine radi trajnog očuvanja i zaštite njezinih spomeničkih obilježja. Također, javnost nije upoznata s tim da je ulično pročelje koje je pod zaštitom u vlasništvu Grada Zagreba. Od nas se traži da se vrati pročelje u izvorno stanje kako je bilo prije sto i više godina, a mi nismo ni kunu dobili. Ne tražimo milostinju, već novac koji je naša zgrada godinama uplaćivala u vidu spomeničke rente. Za 2020. i 2021. nema javnog poziva za zgrade da se prijave za obnovu preko spomeničke rente. To je blokirano. Pitam se zašto? Mnogi griješe u percepciji jer stanovi u centru jesu privatno vlasništvo, ali pročelja su u vlasništvu Grada. Nama ne dopuštaju ni boju pročelja da sami izaberemo, a o nečem drugom je bespredmetno i govoriti. Mi sad obnavljamo za dobrobit Zagreba pročelje koje je ogledalo Grada i sve sami plaćamo u milijunskom iznosu.

Činjenica je da su pričuve u centru grada minimalne, da nakon što se plate tekući troškovi ne ostane ništa na računu, da su uglavnom i predstavnici stanara neupućeni u problematiku tehničkog održavanja zgrada, a posebice u građevinsku sanaciju potresom oštećenih zgrada, da su tu često prepušteni na milost i nemilost upravitelja zgrada. Također, tu je i šuma birokratskih zavrzlama, blokada, šetanja od jedne do druge institucije. Mnogi građani izloženi su manipulacijama i malverzacijama upravitelja i njihovih izvođača radova, krpača koji samo naoko prikriju oštećenja, a da o kvaliteti materijal koji pri tome koriste da i ne govorimo. Nije isto koristite li vreću morta po cijeni od 25 kuna ili onu od 130 kuna, upozorila je Viktorija Ćurić.

Građani su u ovakvom sustavu nemoćni jer se često dogodi da, iako ovlašteni projektant točno u troškovniku propiše potrebnu vrstu materijala, izvođač to ne poštuje i otme im novac. Snježana Žulj, ovlaštena arhitektica i osoba koja obavlja stručni  nadzor u Jurišićevoj 8, na to kaže: Prva instanca koja se mora naći na usluzi građana jer im je to posao i građani ih za to plaćaju su upravitelji zgrada. To kod nas, nažalost, ne funkcionira. Drugo, građani moraju sami naći ovlaštene osobe kojima mogu vjerovati.

To su arhitekti i statičari koji će dati pravu informaciju o potrebnoj dokumentaciji i njenoj izradi. Također, posebno apeliram na građane da sami izaberu nadzornog inženjera, potpuno neovisnog koji će štiti njihove interese jer se često događa da izvođači biraju, odnosno predlažu nadzorne inženjere s kojima su u talu, s kojima imaju zajedničke interese na štetu građana. Isto tako, želim upozoriti građane da ne vjeruju i da paze na građevinske tvrtke koje im se same nude, a pritom ih obmanjuju govoreći da im ne treba nikakva posebna dokumentacija, da su dovoljna dva-tri lista papira i koji se često hvale da su tako u centru već odradili bez problema barem tri-četiri zgrade. Ako poslušate takve savjete, bez obzira na to kolike vam uštede oni donosili, vi na kraju možete izgubiti puno više jer vam država bez projekta i bez izvješća nadzornog inženjera neće vratiti novac, nećete imati pravo na povrat novca za obnovu svojih oštećenih objekata.

Zgrada u Jurišićevoj 8 ima zelenu naljepnicu i njeni suvlasnici nemaju pravo na povrat sredstava iz Fonda za obnovu, već sanaciju financiraju isključivo sami s 2,3 milijuna kuna. Zakon o obnovi uvažava samo žute i crvene naljepnice kao predmet obnove – neovisno ide li konstrukcijska ili cjelovita obnova.