Srpski ministar obrane i visoki dužnosnik vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) Nebojša Stefanović na korak je do isključenja iz stranke i smjene sa svih dužnosti, nakon što to već nekoliko dana traže deseci općinskih i gradskih odbora naprednjaka.

Takav dojam ostavljaju izvješća u srbijanskim medijima koji iz dana u dan objavljuju zaključke i poruke lokalnih odbora vladajućeg SNS-a da Stefanoviću više nema mjesta u stranci, a ni na drugim dužnostima koje obnaša.

Stefanović trenutačno vodi resor obrane u srpskoj vladi, tajnik je Vijeća za nacionalnu sigurnost, a time automatski i šef ureda za koordiniranje sigurnosnih službi. U vladajućoj stranci je predsjednik Gradskog odbora SNS-a u srpskoj prijestolnici te član Predsjedništva SNS.

Donedavni ministar unutarnjih poslova i čovjek od povjerenja srbijanskog predsjednika i vođe SNS-a Aleksandra Vučića mogao bi tako postati prvom političkom žrtvom nekoliko afera u srpskoj javnosti, a ponajprije “afere prisluškivanja”, koja je početkom 2021. dospjela u javnost. Afera, koja se zbila u vrijeme Stefanovićeva mandata, pripisuje se skupini vezanoj uz nekadašnju državnu tajnicu MUP-a Dijanu Hrkalović, a sumnja se i u povezanost s kriminalnim klanovima.

Po službenim tvrdnjama u MUP-u, kojeg sada vodi bivši ministar obrane Aleksandar Vulin, meta afere bio je sam šef države, a krajnji cilj – državni udar. Vulin je pred zastupnicima u parlamentu rekao da su Vučić te članovi njegove obitelji, brat Andrej, otac Anđelko i sin Danilo, prisluškivani ukupno 1.882 puta i to kroz razgovore s 26 osoba koje su bile „pod operativnim obradama“. U tim razgovorima, čiji su transkripti predani pojedinim dužnosnicima unutar MUP-a, „nije bilo niti jednog elementa prekršajnog ili kaznenog djela“ koje bi se moglo pripisati Vučiću i bilo kome iz njegove obitelji, ustvrdio je Vulin.

Stranačke kolege Stefanovićevu glavu službeno traže upravo zato što je u vrijeme prisluškivanja, o kojem se u javnosti više nagađa nego li pouzdano zna, vodio resor unutarnjih poslova. Tvrde da izostanak njegove reakcije na prisluškivanje govori „ili o njegovoj nesposobnosti ili o izravnoj namjeri da naškodi sigurnosti predsjednika države“.

Vučić zasad bez izravnih zahtjeva za smjenom

Unatoč valu osuda s lokalnih razina, politolog Boban Stojanović ukazuje na činjenicu da je Stefanović tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost i istodobno šef ureda za koordiniranje službi sigurnosti, te da tajnika imenuje i razrješava predsjednik Republike, koji ga može i smijeniti, ali on to ne čini.

Vučić do sada nijednom izjavom nije kategorički doveo u vezu Stefanovića s „aferom prisluškivanje“ niti se s njim upustio u izravan sukob, prepuštajući visokog državnog dužnosnika lokalnim odborima stranke. „To bi bio zločin bez presedana da prijateljima radite takvu protuzakonitu stvar, to je de facto državni udar“, rekao je Vučić, koji je Stefanovića u brojnim prigodama nazivao jednim od najbližih prijatelja i suradnika.

Na prozivke i osude reagirao je i Stefanović u pisanoj izjavi agenciji Tanjug, objavljenoj i na službenoj internetskoj stranici SNS-a, u kojoj ne brani sebe već optužuje oporbene čelnike da Vučiću radi o glavi. Deklarirajući se kao Vučićev prijatelj, on navodi da mu „želi bar malo pomoći u nošenju teškog bremena“ te „da neće mirno gledati da mu netko radi o glavi“ i izmišlja prljave poslove koji ne postoje. Po pisanju medija, Stefanović je Vučiću već nudio ostavku na mjesto prvog čovjeka beogradskog odbora SNS-a.

O svemu će se 29. svibnja izjasniti Središnji odbor SNS-a, koji će istoga dana odlučivati i o priključenju Srpskog patriotskog saveza (SPAS) bivšeg vaterpolskog reprezentativca Aleksandra Šapića Vučićevom SNS-u. Neki analitičari upravo u toj već dogovorenoj koaliciji Šapić-Vučić vide dodatnu priliku za preustroj na čelu najvećeg odbora SNS u zemlji i namjeru Vučića da u Beogradu osnaži stranku, poljuljanu brojnim aferama te pritiscima javnosti i civilnog društva.

Politički suborac iz ‘mladih dana’ 

Stefanović politički prati Vučića još otkako su obojica bili članovi Srpske radikalne stranke (SRS) haškog osuđenika Vojislava Šešelja, te potom od otcjepljenja od radikala i nastanka SNS-a.

Poslije pobjede naprednjaka na parlamentarnim izborima 2012. izabran je za predsjednika parlamenta. Vučićevim dolaskom na mjesto premijera 2014. imenovan je ministrom unutarnjih poslova, što ostaje i nakon izbora u travnju 2016., postavši i potpredsjednikom vlade.

U međuvremenu, u javnosti se iznosio niz razloga za preispitivanje odgovornosti Nebojše Stefanovića kao tadašnjeg ministra policije. Oni idu od protuzakonitog rušenja privatnih objekata 2016. u gradskoj četvrti koju je država ustupila arapskim investitorima za projekt „Beograd na vodi“, do saznanja da je Stefanovićev otac Branko posredovao u prodaji oružja između tvornice vojne opreme „Krušik“, tvrtke GIM i kupaca iz Saudijske Arabije.

Kad je ta informacija procurila u javnost, zviždač Aleksandar Obradović uhićen zbog navodnog odavanja tajnih podataka. Agencija za borbu protiv korupcije priopćila je, međutim, ubrzo kako niz provjera pokazuje da kupnja „Krušikovog“ oružja posredstvom tvrtke GIM ne predstavlja sukob interesa ministra Nebojše Stefanovića, niti može utjecati „na nepristrano i neovisno obnašanje javne dužnosti ministra“.

Stefanović je u međuvremenu, promjenama u vladi, zamijenio mjesto s ministrom Aleksandrom Vulinom i preuzeo resor obrane, a Vulin policije.

Vezano uz aferu prisluškivanja i pitanja o njegovoj ulozi, Stefanović je odgovorio da je Vučić njegov prijatelj, „čovjek s kojim dijeli svoju sudbinu“ više od 20 godina, “državnik od kojeg je naučio sve o politici“ i kojeg od početaka bezrezervno prati.

Više je puta bio u središtu pažnje srbijanske javnosti, među ostalim i zbog sumnji u njegovo akademsko obrazovanje, koje idu od školovanja u instituciji upitnih akreditiva za visoko obrazovanje, falsificiranja i nostrificiranja fakultetske diplome na privatnom sveučilištu Megatrend do spornog doktorata.

Kako god završi aktualna afera, slučaj Stefanović može postati presedan u dosadašnjoj monolitnosti Vučićeve Srpske napredne stranke.