Darijo Srna (42), bivši kapetan hrvatske nogometne reprezetnacije, a danas sportski direktor Šahtara, dao je veliki intervju za Transfermarkt, u kojem je govorio o problemima u klubu, putovanjima, navijačima te stalnog mijenjanja stadiona. 

Sportski direktori diljem svijeta za sebe vole reći da imaju najteži posao. Nekoliko krivih poteza, loših odluka i nema vas. No nitko od njih nema ni približno toliko težak posao kao Darijo Srna, sportski direktor Šahtara, momčadi koja je već 10 godina prisiljena igrati 1000 kilometara izvan svog doma i navijača. Od ruske invazije na Ukrajinu Šahtar se seli sa stadiona na stadion, od Lavova, Harkova, Kijeva.

ZVIŽDALO SE ĆIRI I ŠUKERU Sudbinu Perišića najbolje je osjetio Darijo Srna: ‘Rekao sam da ću im je.. majku’

– Ne igrati na svom stadionu 10 godina je izuzetno bolno. Od početka rata i 2014. godine naši navijači su raštrkani po cijelom svijetu i susrećemo ih gdje svugdje. Svaki stanovnik Donjecka, svaki navijač Šahtara ima samo jedan san – opet se vratiti na Donbas Arenu. Stoga činimo sve kako bi zadržali ukrajinski duh. Šahtar će uvijek biti lider Ukrajine i nastojimo prezentirati Ukrajinu na najbolji način – rekao je Darijo Srna u intervjuu za Trasnfermarkt.

Obzirom na sve probleme, Srnin svaki dan je ogroman izazov. Jer, opstati u situaciji kad igrate 1000 kilometara od svog doma, nije lako. 

– Nije lako, ali ima jako puno ljudi u Ukrajini koji su u težoj situaciji. Da, teško je planirati, teško je igrati, ali znamo za koga i zašto to radimo – za svakog Ukrajinca, za svakog vojnika koji voli nogomet, koji voli Ukrajinu. Pokušavamo poslati dobre pozitivne emocije kada igramo u Europi i želimo navijače učiniti ponosnim.

Šahtar ima ogroman problem s Fifom. Zbog rata u Ukrajini Fifa je odlučila da svaki igrač može napustiti klub bez odštete. To je strahovito veliki udarac za klub jer probajte zamisliti situaciju u kojoj kupujete, ulažete u igrače, a onda odlaze bez naknade. 

–  Teško mogu to objasniti, jedino ljudi iz Fife mogu svijetu objasniti kakva je to odluka i o čemu se radi. Uloga Fife je da štiti klubove, ali oni su odlučiti stvari riješavati na svoj način. Fifa nije ništa dobro donijela ukrajinskom nogometu, za razliku od Uefe, koja se od prvog dana trudi pomoći. Fifa nije napravilo ništa, baš bišta. Ali, Šahtar će izdržati, preživjet ćemo.

Kako je ta odluka Fife utjecala na vaš rad?

– Osnažila me! Daje mi snagu i vjeru da smo na pravom putu. Ako Fifa misli da nam može krasti igrače, gadno su se prevarili. Mi smo Ukrajinci!

Naravno, osim igračkih i infrastrukturalnih, Šahtar se našao i u financijskim problemima. 

– U našoj krvi je da se uvijek borimo, da se ne predajemo. Ako govorimo o financijama, hvala Bogu da postoji osoba kao naš predsjednik, koji obožava Šahtar, Ukrajinu, Donjeck, Donbas i respektira sve navijače Šahtara. Pomaže cijelo vrijeme, a mi se trudimo igrati u Ligi prvaka, kako bismo održali financijski balans.

Unatoč svim problemima Šahtar još ima dvostruko skuplju momčad od Dinamo Kijeva. 

– Naša strategija dovođenja igrača je ista godinama, ništa se ne mijenja. Imamo bolje igrače od kijevskog Dinama jer posljednje tri godine igramo u Ligi prvaka. Ali, opet, zbog konstantnih putovanja, mijenjanja rasporeda, silnih uzbuna i ratnog stanja, teško je zadržati klub na visokom nivou, na kakvom smo navikli.

Šahtar je u 2000.-im godinama bio poznat kao klub u kojem su igrali izuzetno kvalitetni Brazilci. Primjerice, tamo su prve europske korake napravili Brandao, Jadson, Fernandinho, William…

– U posljednjih 15 godina se sve promijenilo. Danas klubovi poput Manchester Cityja i Chelseaja kupuju igrače već s 15 godina. Tržište se promijenilo, ali i dalje gledamo na brazilsko tržište i ako se pojavi neki dobar, mladi igrač, reagirat ćemo. Brazilci jako dobro znaju Šahtar, znaju koliko je vrhunskih brazilskih igrača prošlo kroz naš klub. Mislim da su klubovi kao Šahtar, Porto, Benfica ili Ajax sjajna odskočna daska za mnoge mlade Brazilce. Mi ćemo i dalje zadržati tu strategiju.