Energetski konzultant Srećko Leustek govori o tome hoće li Hrvatska imati dovoljno naftnih derivata u budućnosti te kako će se neizvjesna situacija izazvana ruskom agresijom na Ukrajinu odraziti na hrvatsko gospodarstvo

Ruska agresija na Ukrajinu i energetska nestabilnost u zemljama EU-a kao direktna posljedica ratnih operacija na istoku Europe postigle su gotovo nezamislivo – političko jedinstvo zemalja članica Unije. No to političko jedinstvo nije se pretočilo i u energetski sektor jer dio članica Unije zaziva apsolutno odustajanje od kupovine ruske nafte, dok se druge tome žestoko opiru, štiteći interese vlastitih ekonomija. U trenutku dok čelnici zemalja članica EU-a pregovaraju i dok potpuna obustava uvoza ruske nafte u zemlje EU-a i dalje visi u zraku, a energetski stručnjaci pažljivo prate znakove na tržištu i nastoje procijeniti hoće li prije stići odluka EU-a da zabrani uvoz nafte iz Rusije ili će ipak Moskva biti brža i prva zatvoriti ventile na naftovodima prema zapadnim zemljama, cijene sirove nafte na svjetskom tržištu divljaju. Posljedice takvog divljanja cijena već su primjetne u gotovo svim ekonomskim područjima, gospodarstva europskih zemalja trpe, a standard običnih građana iz dana u dan sve je niži. S energetskim konzultantom Srećkom Leustekom porazgovarali smo stoga o tome što nas čeka u narednim mjesecima, kakva je energetska budućnost pred nama, hoćemo li imati dovoljno naftnih derivata u godinama koje dolaze i kako će se ova neizvjesna situacija odraziti na krhko hrvatsko gospodarstvo.

MEGAWATT: Europska unija je podijeljena oko stava treba li u okviru sankcija Rusiji u potpunosti zabraniti uvoz ruske nafte ili ne jer se dio članica boji reperkusija takve odluke na vlastite ekonomije. Možete li opisati kakve bi se posljedice doista mogle očekivati prestane li ruska nafta teći u Europu? Odnosno, je li strah EU-a od teških posljedica doista opravdan?

EU je do sada bila poprilično razjedinjena oko mnogo manje važnih pitanja nego što je energetika pa pomalo i čudi ovo današnje jedinstvo, iako ne i još uvijek unisono. No to je u potpunosti razumljivo jer i ovisnost o uvoznoj nafti, u ovom slučaju ruskoj, varira od vrlo malog postotka u pojedinim članicama Unije do gotovo potpune ovisnosti. Razumljivo je stoga da će pojedinci, recimo zemlje koje imaju svoju proizvodnju iz Sjevernog mora, poput Norveške, sve to puno lakše podnijeti nego zemlje centralne Europe, uključujući i Njemačku, koje imaju minornu proizvodnju svoje nafte ili je uopće nemaju. Takve će se zemlje i najdulje opirati uvođenju energetskih sankcija Rusiji jer to stvara znatne probleme njihovoj ekonomiji. Što se tiče Rusije, oni dotok prema Europi neće zaustaviti. Jedina izvjesna varijanta je da si sama Europa uskrati tu naftu. Međutim, preveliki je strah od nekih težih posljedica. Za razliku od prirodnog plina, koji bi bilo gotovo nemoguće supstituirati u bližoj budućnosti, nafte na svjetskom tržištu ima dovoljno. Možda će je trebati platiti 15 ili 20 posto više, ali to se može izdržati u nastojanju da se prevelikoj ovisnosti o ruskoj nafti stane na kraj. Jednom kad to sve mine, a ne bi trebalo biti dugog vijeka, cijene će znatno pasti.

‘Pretpostavljam da će se cijene nafte ustabiliti, a cijene plina pasti. Rusi će na kraju ispasti veliki gubitnici i mislim da će malo pričekati s povratkom među normalne demokratske države’, rekao je Srećko Leustek. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

MEGAWATT: EU posljednjih nekoliko tjedana ubrzano traži zamjenu za rusku naftu. Postoji li takva zamjena i iz kojih izvora može doći?

I dalje će se igrati po pravilima trgovine naftom na svjetskim burzama, ali će se nalaziti i mnoga alternativna rješenja. Svjetski poredak se mijenja, mijenjat će se i pravila i zakoni. Vrijeme ustaljenih formi i reda prolazi. Bit će važno prvo namiriti sebe, a tek onda razmišljati o solidarnosti s drugima. Brojni tankeri natovareni naftom plutaju morima, bit će sve vise špekulanata u potrazi za dobrom zaradom. Ako imate dovoljno financijskih sredstava, preusmjerit ćete takve terete prema svojim lukama u trenutku kada vam to zatreba. Članice OPEC-a proizvode, nečlanice proizvode također. Nafte ima dosta, a cijena će se kretati u okviru već viđenog, ispod povijesnih maksimuma, no više nikad tako jeftina. Realno je da se vrati na razine od 70 do 80 američkih dolara za barel.

MEGAWATT: Zemlje OPEC-a već su negativno odgovorile na zahtjev Europske komisije da povećaju dnevnu proizvodnju nafte na svojim poljima. Kako tumačite tu odluku OPEC-a i koji se interes krije iza takve odluke?

Ovdje se radi o jednoj licemjernoj i privremenoj solidarnosti s Rusijom koja neće predugo trajati. Njihov odgovor je zapravo vrlo logičan. Ako pogledate tko su članice OPEC-a, sve je istog momenta jasno. To su zemlje koje su izazivale ratove, vodile ratove, unutarnje se sukobljavale u obračunima frakcija, religiozno se sukobljavale, provodile genocide i koje žive samo od nafte. Nema tamo nekakve druge prosperitetne grane privrede ili napretka. Oduzmite im to „bogom dano“ blago i one propadaju. Većina tih zemalja je, čak i uz to prirodno bogatstvo, još uvijek siromašna. Mnoge su bile i pod sankcijama, kao sada Rusija. Mnoge se boje da bi se to moglo ubuduće dogoditi i njima. U tom slučaju očekuju solidarnost drugih proizvođača trećeg svijeta, normalno i Rusije, kako ne bi ostale same. No takva solidarnost neće biti predugog vijeka jer je poznato da je OPEC nebrojeno puta smanjivao i povećavao proizvodnju, ovisno o dnevnim događanjima.

‘Manjak ruske nafte, uz adekvatan pristup problemu, ne bi nam u Hrvatskoj trebao posebno zagorčati život. Neka i Vlada odustane od nekih parazitskih nameta’

MEGAWATT: Je li ova odluka OPEC-a suprotna logičnom financijskom interesu da se uz povećanu potražnju iz EU-a veće količine nafte s Bliskog istoka mogu prodati po prilično visokim cijenama?

Nema tu prevelikog dodatnog financijskog interesa. Čak i države koje su inače sklone jednostranim odlukama shvaćaju da ne mogu ucjenjivati svoje kupce znatnim dizanjem cijena na račun smanjene proizvodnje u svijetu zato što je jedan veliki proizvođač, u ovom slučaju Rusija, ispao iz igre. Dakle, neko vrijeme stanje će ostati ovakvo, s dnevnom proizvodnjom kao da je sve normalno. Ne vjerujem u znatne skokove cijena, a povećanja dnevne proizvodnje bit će u okvirima OPEC-ovih procjena kako to izbalansirano napraviti.

MEGAWATT: Može li EU računati na naftu iz Južne Amerike? Ili je transport iz toliko udaljenog kraja svijeta komercijalno neisplativ za europske zemlje?

U ovim novim konstelacijama, nafta neće imati ime i prezime. Ako natovareni tanker pluta morima, jedino što kupca zanima je cijena i kvaliteta te nafte. U tom slučaju uz naftu iz Južne Amerike moći ćete naći i naftu iz Rusije. Nije ovo Drugi svjetski rat pa da se bombardiraju brodski konvoji. Normalno je isto tako da se transport neće obavljati ruskim tankerima pa se lako može dogoditi da vam neki, recimo, panamski tanker prekrca naftu bez imena i prezimena.

‘Ina ima vrijednost samo za Mađare jer je potpuno umrežena u sustav MOL-a, a za nas nikakvu. Uprave i nadzorni odbori skrivaju se po hodnicima i šute jer ih MOL izdašno plaća’, kaže Leustek. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

MEGAWATT: Kako bi se eventualna zabrana ruske nafte odrazila na hrvatsku ekonomiju? Kakve bismo posljedice mogli očekivati?

Naša ekonomija ionako je podložna svemu i svačemu. Znatno bi nas više pogodile sankcije na plin iako se i to može podnijeti uz znatna odricanja. No sve to ne bi trebalo predugo trajati, nadam se ne više od godinu dana. Manjak ruske nafte, uz adekvatan pristup problemu, ne bi nam trebao posebno zagorčati život. Neka i vlada odustane od nekih parazitskih nameta pa će se sve svesti na umjerenu naftnu krizu kojih smo se u ne tako davnoj povijesti već dosta nagledali.

MEGAWATT: Hrvatska na godinu proizvede između 500.000 i 600.000 tona vlastite nafte vrlo visoke kvalitete, no ta se nafta izvozi u Mađarsku po nepoznatim cijenama, dok riječka rafinerija radi smanjenim kapacitetom ili ne radi nikako, iako tehnički preduvjeti za transport domaće nafte Janafovim naftovodom u Rijeku postoje. Kako gledate na takvo gospodarenje naftnim resursom od strane države?

Gospodarenje naftnim resursom od strane države umrlo je onog dana kad su potpredsjednik Račanove vlade i njegov ministar gospodarstva na krajnje amaterski način prodali prvih 25 posto Ine. Nikad nadležne institucije ove države nisu ispitale zašto ta prva prodaja nije zaustavljena i ponovno evaluirana u svjetlu istovremenog velikog naftnog otkrića u Siriji. Priče o tome da je EU zahtijevala privatizaciju su totalna besmislica. Nitko te ne može prisiliti da prodaš svoju naftnu industriju. Da je i bilo tako, prodaju je trebalo odgoditi dok se ne odredi vrijednost sirijskog otkrića, a onda i povisiti cijenu. Sve je nakon toga, sve do danas, diletantizam ogromnih razmjera: hrpa uzaludnih ministara gospodarstva koji nisu znali zaustaviti mađarsko divljanje u Ini, uprave i nadzorni odbori koji se skrivaju po hodnicima i šute jer ih izdašno plaća MOL. Jednom riječju, ako izbjegnemo definiciju „nacionalna izdaja“, onda treba reći da je to sve sluganstvo Mađarima, svih hrvatskih vlada kroz stoljeća. I nema Hrvatska 500-600 tisuća tona vlastite nafte. To je ugarska nafta od koje Hrvatska dobije dio u novcima. Doduše, moglo se odrediti obavezu prerade u našim rafinerijama, ali to nesposobnim vladama nikad nije palo na pamet. Sad je kasno.

‘Državno gospodarenje naftnim resursom umrlo je kad su potpredsjednik Račanove vlade i njegov ministar gospodarstva na krajnje amaterski način prodali prvih 25 posto Ine’

MEGAWATT: Mislite li da bi Vlada trebala donijeti odluku o zabrani izvoza domaće nafte i narediti njezinu preradu u Rijeci, za što postoje zakonski temelji?

Tko god to tvrdi, u krivu je. Ne postoje nikakvi zakonski temelji da se to i sprovede u djelo. Postoje jasna pravila Europske unije, koja bi u tom slučaju stala na stranu Orbana. Samo su dva scenarija po kojima se to može riješiti. Prvi je da ova lakejska vlada otkupi Inu. No to je u potpunosti besmisleno. Onoga tko bi sada potrošio naše novce na nešto takvo trebalo bi istog trenutka uhapsiti i osuditi na dugogodišnju robiju. Ina ima vrijednost samo za Mađare jer je potpuno umrežena u sustav MOL-a, a za nas nikakvu. Temeljna djelatnost, a to je istraživanje i proizvodnja ugljikovodika, na prirodnom je izdisaju, a to je jedino što bismo mi s Inom znali. Drugi scenarij je uklanjanje u potpunosti loga Ine i njezinog imena iz svega što to ime nosi i zamjena znakovljem MOL-a. Jasno stavljanje na znanje da to nije hrvatska kompanija, uz obavezno korištenje imena MOL i nove uspostave odnosa države prema stranoj kompaniji sa svim aparatima države u zaštiti nacionalnih interesa. Na službenoj stranici Ine ionako stoji da je Ina srednje velika europska kompanija. Nigdje se ne spominje Hrvatska.

MEGAWATT: I na kraju, kakve događaje i promjene očekujete na tržištu nafte u svijetu u narednim mjesecima i kako bi se i u kojim vremenskim rokovima, po Vašem mišljenju, ova nestabilna situacija na naftnom tržištu izazvana ruskom agresijom na Ukrajinu mogla razriješiti?

Ništa što već nije prije viđeno, no ovaj put će svi malo više osluškivati i iščekivati. Ako se sukob u Ukrajini odulji, ostatak svijeta će se relativno brzo vraćati u svoje normalne i uobičajene tokove. Globalna zajednica si, jednostavno rečeno, ne može dopustiti da jedan lokalni rat izazove totalnu pomutnju. Dalekosežno gledano, doći će do novog prestrojavanja i odmicanja od ovisnosti o Rusiji. Rusi će na kraju ispasti veliki gubitnici i mislim da će malo pričekati s povratkom među normalne demokratske države. Trgovina će se i dalje odvijati, doduše sa smanjenim intenzitetom, ali nafte i plina neće nedostajati. Pretpostavljam da će se cijene nafte ustabiliti, a cijene plina pasti. Kad jednom shvate da više nisu nezamjenjivi, i Rusi će prestati s ucjenama i cjenovno se prilagoditi.