Šira javnost još uvijek nije dovoljno upoznata s obnovljivim izvorima energije pa tako ni s upotrebom vodika. U javnosti se još uvijek nije razvila svjesnost o važnosti postupnog prijelaza s energije temeljene na fosilnim gorivima na onu iz obnovljivih izvora”, rekao je u razgovoru za Megawatt dr. sc. Srečko Herceg, profesor na zagrebačkom Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije. On je početkom listopada bio jedan od predavača na skupu koji je pod egidom „Energetska tranzicija: sadašnjost i budućnost vodika“ održan na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Cilj skupa bio je približiti ulogu vodika široj javnosti, odgovoriti na ključna pitanja o njegovoj budućnosti, ojačati suradnju među vodećim hrvatskim istraživačkim institucijama te prenijeti istraživačka znanja u industriju i poslovni svijet, a ujedno odgovoriti na pitanje: je li vodik mit ili hit? Na tom je skupu Srečko Herceg održao predavanje u kojem se osvrnuo na teme kao što su razina tehnološkog razvoja, troškovi i cijene vodika te trenutak u kojem će vodik preuzeti svoju ulogu u dekarboniziranom energetskom sektoru. Uz to, analizirao je i tranziciju prema vodikovoj energetici i primjene vodika u različitim industrijama. O vodiku kao energentu budućnosti, kao i o problemima u njegovoj primjeni, Srečko Herceg govorio je i u razgovoru za Megawatt.

MEGAWATT: Nedavno je na FER-u održan skup „Energetska tranzicija: Sadašnjost i budućnost vodika“, kakvi su vaši dojmovi nakon tog skupa i koji su neki od najvažnijih zaključaka?

Prije svega želim zahvaliti Fakultetu elektrotehnike i računarstva, dekanu prof. dr. sc. Vedranu Bilasu i prodekanu izv. prof. dr. sc. Tomislavu Capuderu na pozivu na skup te upućujem čestitke na organizaciji. Smatram da bi kratkih tematskih skupova s temama vrlo važnim za društvo u cjelini trebalo biti što više i u ostalim znanstvenim ustanovama i drugim organizacijama. Skup je bio prilično posjećen. Bili su tu dekani s četiriju fakulteta, kao i osobe iz industrijskog sektora. Na skupu je naglašeno da je prelazak na obnovljive izvore energije neminovan, a svakako je vodik jedan od tih izvora. Uz mnogobrojne prednosti vodika kao energenta riječi je bilo i o izazovima s kojima se stručnjaci susreću prilikom razvoja i primjene vodikovih tehnologija.

MEGAWATT: Koliko je uopće javnost upoznata s prednostima korištenja vodika u energetskoj tranziciji?

Smatram da šira javnost još uvijek nije dovoljno upoznata s obnovljivim izvorima energije pa tako ni s upotrebom vodika. U javnosti se još uvijek nije razvila svjesnost o važnosti postupnog prijelaza s energije temeljene na fosilnim gorivima na onu iz obnovljivih izvora. Dok je, primjerice, pojam automobila na struju relativno jasan, o automobilu na vodik i o tome kako on funkcionira javnost veoma malo zna. Da ne govorim onda o prednostima primjene vodika u drugim oblicima transporta, industriji itd. Upravo zato su ovakvi skupovi važni, odnosno, da se zaključci s takvih skupova putem medija prezentiraju javnosti, što je u ovom slučaju zaista i bilo.

Srečko Herceg s kolegicom i kolegama znanstvenicima na nedavnom skupu ‘Energetska tranzicija: sadašnjost i budućnost vodika’, nedavno održanom na zagrebačkom FER-u. FOTO: FER

MEGAWATT: Zašto je važno razvijati vodik kao izvor energije?

Vodik je najčešći element u svemiru, dio je vode i nalazi se gotovo u svim organskim spojevima pa tako i u svim živim bićima. Međutim, važno je zapitati se kako vodik izdvojiti kao element odnosno molekulu, tj. kako ga proizvesti. Postoji nekoliko načina dobivanja vodika od kojih se neki koriste desetljećima. Prema načinima dobivanja vodika razlikuju se, i u zadnje vrijeme često spominju, „boje“ vodika. Prema tome, ako je vodik dobiven, na primjer, tradicionalnim procesom reformiranja vodenom parom iz prirodnog plina, onda za takav vodik kažemo da je „sivi“ vodik jer je dobiven iz ugljikovodika, odnosno, iz fosilnog goriva itd. Danas je važno razvijati tzv. zeleni vodik kao izvor energije. To znači da takav vodik nema doticaja s fosilnim gorivima. Proizvodi se postupcima u kojima se energija dobiva iz obnovljivih izvora. Poznata tehnologija je elektroliza vode. Kod takvih postupaka ne stvara se ugljični dioksid, odnosno, nema ugljičnog otiska što je itekako poželjno.

MEGAWATT: Iskorištava li Hrvatska dovoljno energetske potencijale vodika i koje bi ključne stvari trebalo učiniti da se ti potencijali počinu bolje koristiti?

Općenito se u Europi i svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, energetski potencijal vodika trenutačno nedovoljno iskorištava. Glavni problem je još uvijek nedostatno financiranje istraživačkih i stručnih projekata na temu razvoja i poboljšanja tehnologije, zatim premala ulaganja u infrastrukturu za proizvodnju, skladištenje i transport vodika. Zbog skupe infrastrukture malo se i gradi u tom smislu. Zbog toga je cijena proizvedenog vodika visoka, znatno viša u odnosu na široko dostupne energente. Za gradnju proizvodnih postrojenja u Hrvatskoj nedostaju i odgovarajući stručni propisi i norme. Nedostaje i stručnjaka iz tog područja. Navedeni problemi mogu se postepeno riješiti povećavanjem ulaganja u vodikove tehnologije.

MEGAWATT: Je li ispravan dojam da se tehnologije povezane s korištenjem vodika nekako slabije razvijaju u odnosu na druge obnovljive izvore i ako je to točno, zašto je tako?

To je točno. Dio odgovora zašto je tomu tako leži u prethodno spomenutom – u sigurnosti. Naime, vodik, odnosno, molekula vodika najmanja je molekula koja prolazi kroz gotovo sve konvencionalne materijale. Mogu se pritom stvoriti određene koncentracije vodika u zraku, a on je zapaljiviji i eksplozivniji od ugljikovodika. Da bi se to izbjeglo, vodik je potrebno skladištiti u spremnike od odgovarajućih kompozitnih materijala. Uz to, vodik se prilikom skladištenja tlači na visoke tlakove i do 700 bara. Automobil na vodikov pogon ima spremnik vodika pod tlakom od 700 bara!

MEGAWATT: Puno se govori o zelenom vodiku, možete li malo pojasniti o čemu je riječ i po čemu se zeleni vodik razlikuje od „običnog“ vodika?

Već sam spomenuo kako „zeleni“ vodik mora biti proizveden iz energije koja nije povezana s fosilnim gorivima. Postoje mnoge industrije koje koriste vodik kao energent ili sirovinu. Takav vodik rijetko je „zelen“. Međutim, ako slijedimo strategije za vodik i općenito strategiju dekarbonizacije, valjalo bi postupno sve više koristiti „zeleni“ vodik.

MEGAWATT: Koliko su projekti poput Doline vodika koji se provodi na području Hrvatske, Slovenije i Italije važni za razvoj energetske iskoristivosti vodika i što taj projekt konkretno znači za Hrvatsku?

Radi se o velikom istraživačkom i infrastrukturnom projektu u kojem sudjeluju istaknuti stručnjaci, znanstvene organizacije i tvrtke koje bi trebale pridonijeti razvoju vodikovih tehnologija. Primjer je to projekta u kojem je Europska unija uložila značajna sredstva. Za Hrvatsku to znači da je uključeno nekoliko znanstvenih organizacija i tvrtki što doprinosi jačanju potencijala naših stručnjaka, istražuje se i gradi infrastruktura te se, općenito, stvara nova vrijednost. Hrvatska se u tom smislu pozicionira na karti južne i jugoistočne Europe kao zemlja u kojoj se istražuju nove tehnologije i gradi infrastruktura. Treba, uostalom, težiti i tome da nas se počine prepoznavati kao državu koja ulaže u obnovljive izvore energije i energetiku u cjelini.

MEGAWATT: Mogu li projekti poput tog koji ste naveli i ostali projekti povezani s vodikom uravnotežiti proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, odnosno, mogu li omogućiti njihovu veću učinkovitost?

Dakako. Prednost energetskog potencijala vodika i jest u tome da se, za razliku od energije vjetra ili sunca, može skladištiti i upotrijebiti na zahtjev. Da pojasnim – električna energija proizvedena uz pomoć sunca ili vjetra treba se usporedno trošiti ili pohranjivati, a sav višak potrebno je vratiti u elektroenergetsku mrežu. U određenim razdobljima godine ili dijelovima dana kada je proizvodnja energije iz takvih izvora potencijalno velika, u mreži se mogu pojaviti viškovi koji izazivaju neravnotežu i, shodno tome, probleme. Dakle, uz vodik koji se može skladištiti, ostale obnovljive izvore energije, vodikove gorivne članke i baterijsku pohranu električne energije, dobiva se zaokruženi sustav. Uz pravilno upravljanje takvim sustavom održava se stabilnost cijele elektroenergetske mreže. Prema tome, jasno je koliko je spomenuti projekt vrijedan i da su projekti poput toga potrebni.

MEGAWATT: Možete li reći nešto više o projektima povezanima s vodikom na kojima radite na svom fakultetu?

Na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije trenutačno je u tijeku više projekata vezanih za obnovljive izvore i pohranu energije. Projekt povezan s proizvodnjom zelenog vodika upotrebom suvremenih tehnologija predstavili smo ukratko na nedavnom skupu na FER-u. Radi se o izradi laboratorijskog postrojenja, usudim se reći, manjeg pilot postrojenja na kojem ćemo inovativnim metodama i tehnikama nastojati povećati učinkovitost elektrolize temeljene na anionsko-propusnoj membrani (engl. anion-exchange membrane – AEM). Nakon što smo izradili projektnu dokumentaciju, u tijeku je izrada procesne opreme, zatim nam slijedi montaža, odnosno, sastavljanje aparature nakon čega ćemo prionuti testiranju. Svakako do kraja ove godine očekujemo prve rezultate istraživanja.

MEGAWATT: U Hrvatskoj je usvojena Strategija za vodik do 2050., koji su glavni ciljevi te strategije i koliko je realno da se ti ciljevi ostvare?

Hrvatska strategija za vodik do 2050. ima nekoliko strateških ciljeva: povećanje proizvodnje „zelenog“ vodika, iskorištavanja potencijala obnovljivih izvora energije za proizvodnju vodika, povećanje upotrebe vodika te poticanje razvoja znanosti i istraživanja vodikovih tehnologija. Već smo se kroz ovaj razgovor dotaknuli toga što je svakako potrebno da se ti ciljevi ostvare. Još ću jednom naglasiti da trebamo težiti da nas se počine prepoznavati kao državu u kojoj se ulaže u obnovljive izvore energije i energetiku u cjelini. To je vrlo važno. Mislim da se trenutno stvara dobar put kojim je potrebno nastaviti. Uvijek je dobro postavljati visoke ciljeve, ponekad i malo više nego što se s trenutačne točke gledišta može dostići. Strateškim pristupom i dobrim planiranjem sigurno je da se ciljevima moguće primaknuti. Tako je i s ciljevima vezanima za vodikove tehnologije u Hrvatskoj. Svi su ostvarivi.