Srđan Čaldarović, osnivač Međunarodnog pijanističkog festivala Piano3
Međunarodni pijanistički festival Piano3 održat će se ove godine šesti put, do 26. studenoga, pod umjetničkim vodstvom profesora i pijanista Srđana Čaldarovića, koji ga je i utemeljio kao međunarodnu platformu za prezentaciju, promociju i njegovanje pijanističke glazbene umjetnosti. U Koncertnoj dvorani Blagoja Berse zagrebačke Muzičke akademije u toj prigodi nastupit će Dora Petković, Vyacheslav Gryaznov, Tianshu Wang i Bruno Vlahek. Čaldarović je intervjuom najavio festival.
NACIONAL: Međunarodni pijanistički festival Piano3 održat će se već šesti put, zašto ste ga uopće odlučili pokrenuti?
Glazba u Hrvatskoj ima veliku i dugu tradiciju, a klavirski odsjek bio je među prvima koji su se otvorili na Muzičkoj akademiji davne 1921. Nedavno je Akademija proslavila sto godina, a s njom i hrvatski pijanizam. To je započeo klaviristički pedagog Svetislav Stančić, nastavili su njegovi studenti, a potom generacije koje su oni odgojili. U današnje vrijeme nivo mladih pijanista u Hrvatskoj izuzetno je visok te je od iznimne važnosti da se oni mogu kreativno izraziti u Hrvatskoj i inozemstvu. Prije dvadesetak godina imali smo izvrstan pijanistički ciklus Piano fortissimo kojeg već dugo nema, smatrao sam da moramo nešto učiniti po tom pitanju i zbog toga sam osnovao ciklus Piano III. Glazba mora živjeti, a ona najbolje živi na koncertnom podiju.
NACIONAL: Nastupaju interesantni glazbenici. Kako ste ih birali, koji je im je „zajednički nazivnik“?
Iako se ciklus koncerata zove Piano 3, što bi upućivalo na tri koncerta, zapravo se radi o četiri pijanistička recitala. Kako ih biram? Uglavnom kombiniram dva domaća i dva strana pijanista. Pritom pazim da budu zastupljeni pijanisti različitih generacija iako uglavnom dajem prednost mlađima jer smatram da zaslužuju priliku. Trudim se odabrati kvalitetne izvođače sa zanimljivim programima. Rekao bih i da posebnu pažnju pridajem raznolikosti pri odabiru umjetnika, mislim da i uspijevam u tome.
NACIONAL: Dora Petković svirala je prvi put u Zagrebu, važno je predstavljati hrvatske glazbenike.
Upravo tako, kao što sam i rekao, to je jedan od primarnih ciljeva ciklusa. Koncert u ciklusu Piano3 bio je Dorin prvi profesionalni nastup u Zagrebu nakon diplome. Dora svira izuzetno zanimljiv i zahtjevan program u kojem se nalazi i prva sonata Sergeja Rahmanjinova, kompleksno djelo koje pijanisti rijetko sviraju.
NACIONAL: Vyacheslav Gryaznov svirat će s orkestrom, ali bez orkestra, možete li to pojasniti? Koliko su te moderne verzije koncerata potrebne?
Gryaznov je iznimno zanimljiv i svestran glazbenik, kao i aranžer, kompozitor, pijanist. Uz sve to očito je i izvrstan kompjutorski programer, jer upravo je on osmislio i napravio kompjutorski program koji simulira orkestarske pratnje pa na koncertima izvodi koncerte s orkestrom, a bez pravog orkestra. Iskreno, ovo je prvi put da ću na koncertu doživjeti koncert s orkestrom bez orkestra. I mene zanima kako će to izgledati i zvučati.
NACIONAL: Tianshu Wang je prvi put u Zagrebu, a interesantno je da izvodi ciklus Les Nuits Berislava Šipuša i dvije premijerne izvedbe kineskih skladatelja. Kako je došlo do toga da svira Šipuša?
Zaista interesantna priča. Spomenuo sam jednom prilikom Tianshu kako bi bilo zgodno da na svoj program uvrsti i jednog hrvatskog skladatelja, a ona je oduševljeno pristala na moj prijedlog. Nakon toga sam joj poslao nekoliko varijanti, po vlastitom izboru, između ostalog kompilaciju skladbi Dore Pejačević, Borisa Papandopula te nekoliko stavaka Šipuševih Les Nuits. Među ponuđenim, svidjela joj se ideja da svira skladbu živućeg kompozitora i odlučila je naučiti cijeli ciklus. Naravno da je i Šipuš oduševljen time. Pritom je zanimljivo da će nam uz tu skladbu prezentirati i nekoliko skladbi kineskih autora koji su kod nas prava rijetkost, a to će biti i njihovo premijerno izvođenje. I tome se veselim, a vjerujem i publika koja uvijek s radoznalošću i simpatijama dočekuje umjetnike iz svijeta koje nema priliku često slušati, osobito uživo.
NACIONAL: Bruno Vlahek svira vlastite aranžmane i kompozicije, što to donosi zagrebačkoj publici?
Bruno ima poneke sličnosti s Gryaznovom osim što je, barem po mome sudu, primarno pijanist, a uz to je i orguljaš, kompozitor, aranžer. Svestran je i neustrašiv glazbenik s izuzetno bogatim opusom vlastitih skladbi i aranžmana. Drago mi je što on zatvara ciklus, i to popularnom skladbom Modesta Petroviča Musorgskog „Slike s izložbe“. Monumentalna kompozicija za kraj ciklusa!
NACIONAL: Kakva je situacija s pijanistima u Hrvatskoj, kakva je scena, koliko su aktivni, rade li svi profesionalno? Kakva je situacija sa studentima?
Situacija kod nas s pijanistima je sjajna. Naime, imamo sve više odličnih mladih pijanista. Imam osjećaj da iz generacije u generaciju postaju sve sposobniji, organiziraniji, motiviraniji. Naravno, ne svi, piramida uvijek ostaje sličnih proporcija.
Što se scene tiče, malo smo osakaćeni manjkom dvorana nakon potresa, primjerice, HGZ je u obnovi, svi jedva čekamo kada će to završiti. Osim dvorana, smatram da nedostaje ciklusa, i to ne samo pijanističkih, već i komornih, manjih projekata koji su itekako važni. Ne može se kulturna ponuda glazbe reducirati samo na glamurozne operne produkcije, filharmonijske koncerte ili subote u Lisinskom.
NACIONAL: Kakvi su vam planovi s festivalom?
Planovi su da nastavimo „po planu“. Šalim se, plan je da se ciklus razvija, što u broju koncerata što u mogućoj suradnji s drugim sredinama u Hrvatskoj. Za kraj, reći ću ono što uvijek govorim: „Glazbu treba slušati uživo jer je to jedinstven doživljaj koji ni jedan uređaj za slušanje glazbe ne može nadomjestiti.“
Komentari