Ministar unutarnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin fotografirao se nedavno zagrljen s bivšim vođom navijačke grupe United Force beogradskog nogometnog kluba Rad Vladimirom Kovačevićem, osuđenim zbog nošenja automatskog pištolja „Škorpion“ i evidentiranim da je od 2004. godine bio izvršitelj još 17 krivičnih djela, kao što su teška krađa, izazivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje, teška tjelesna povreda, napad na službenu osobu i sprječavanje u obavljanju dužnosti, izazivanje opće opasnosti, nasilničko ponašanje…

Na Kovačevića je prošle jeseni, usred dana, nešto poslije 12 sati, na ulici ispaljeno sedam metaka dok je bio u dvosatnoj šetnji, na koju je imao pravo tijekom izdržavanja kazne kućnog pritvora, izrečene zbog nošenja „Škorpiona“.

Vulin je i tada bio ministar policije, ali je o zagrljaju s Kovačevićem izjavio da ne zna tko je s njim na slici.

„Fotografija mene i meni nepoznatog čovjeka nastala je na koncertu Riblje čorbe. Sada ću provjeriti tko je u pitanju i objavit ću sve što saznam… Ne dozvoljavam osiguranju da od mene sklanja ljude. Svako mi može prići, porazgovarati, pa se i fotografirati“, naveo je Vulin 22. kolovoza.

Ni osam dana kasnije Vulin nije ništa objavio o za njega misterioznoj osobi. Vjerojatno je i dalje „provjeravao tko je u pitanju“.

U međuvremenu se pojavila videosnimka iz jeseni 2019. godine, na kojoj se Kovačević u nekom ugostiteljskom objektu, pred ponoć, pozdravlja i razgovara s tadašnjim ministrom policije Nebojšom Stefanovićem i predsjednikom Fudbalskog saveza Srbije (FSS) Slavišom Kokezom, istaknutim članovima Srpske napredne stranke (SNS) i ljudima bliskim njenom lideru i šefu države Aleksandru Vučiću.

Početkom ove godine Stefanović i Kokeza pali su u nemilost. Stefanović je promijenio resor, postao ministar obrane i ubrzo se u suočio s optužbama iz prodržavnih medija da je povezan s bandom vođe navijača beogradskog Partizana Veljka Belivuka, čiji su članovi osumnjičeni za niz ubojstava i trgovinu drogom. Rezultat optužbi bila je Stefanovićeva ostavka na funkciju predsjednika beogradskog odbora SNS-a, ali je ostao ministar i potpredsjednik vlade. Istovremeno je i Kokeza, u istim vladinim medijima, optužen da je bio „istaknuti član“ Belivukova klana i da je sudjelovao u planiranju Vučićeva ubojstva, kao i da je, kao „šef carinske mafije“, organizirao šverc nafte, cigareta, duhana, garderobe i automobila, zahvaljujući čemu je opljačkao 640 milijuna eura. Kokeza je saslušan u policiji, odbio je ispitivanje na poligrafu, podnio je ostavku na funkciju predsjednika FSS-a i… To je bilo to. Pet mjeseci kasnije, nitko ga u Vučićevim medijima više ne spominje.

Prije nego što je postao „navijač“ Partizana, Belivuk je bio član grupe United Force, čiji je vođa Kovačević, osoba zagrljena s Vulinom na koncertu Riblje čorbe. Uz aktivnosti Belivukove bande vezuje se nestanak 15 ljudi, među kojima je pronađeno samo tijelo 27-godišnjeg Aleksandra Halabrina. Njegova majka Mara tvrdi kako joj je u policiji rečeno da se, neposredno prije nego što je nestao, vidio s Kovačevićem.

Na pitanja o Halabrinu Kovačević je svojevremeno odbio odgovarati istražiteljima, ali je sada odjurio u policiju kako bi dao izjavu o fotografiji s Vulinom i objasnio kako je na koncertu primijetio da pored njega prolazi ministar i zamolio ga je da se fotografiraju. Što je Vulin, naravno, prihvatio, jer „ne dozvoljava osiguranju da od njega sklanja ljude“, pa „svako može prići, porazgovarati, pa se i fotografirati“.

Što nije u skladu s događajem iz studenoga, kada je, u danu kada je u Srbiji zabilježeno skoro 2500 novih slučajeva koronavirusa, Vulin snimljen u centru Beograda kako bez zaštitne maske izlazi s osiguranjem iz frizerskog salona. Fotografija se pojavila na društvenim mrežama iako je policija to pokušala spriječiti, opkolivši zgradu u Ulici Stojana Protića iz koje je student David Vujatović s prozora snimio Vulina, nakon što je primijetio više skupih automobila prekoputa. Policajci su išli od vrata do vrata i kada su stigli do Vujatovićeva stana, obavijestili su ga da je Vulin „štićena osoba“, zbog čega ga se ne smije snimati. Zatražili su od Vujatovića da obriše snimku, što je on i učinio, ali prethodno ju je poslao prijateljima pa se pojavila na društvenim mrežama.

Iz policije je u povodu tog incidenta stiglo objašnjenje da se svako neovlašteno snimanje štićene osobe provjerava, u skladu sa standardnom procedurom zaštite.

Vulin je prije šest godina, kada je bio ministar za rad i zapošljavanje, posjetio poljoprivredno gazdinstvo Jovanjica, u blizini Beograda, gdje je sudjelovao u branju povrća i ocijenio da, i pored velike potrebe, ne postoji dovoljan interes ljudi za sezonske poljoprivredne poslove. Nakon što je pozirao s vlasnikom Jovanjice Predragom Koluvijom i njegovim suradnikom Stevanom Holićem, Vulin je poručio: „Ovo je naš način da skrenemo pažnju javnosti na poslove za koje je mala zainteresiranost.“

Pažnja javnosti skrenuta je na Jovanjicu četiri godine kasnije, kada je Koluvija uhapšen u Audiju 8 s policijskim rotacijskim svjetlima i falsificiranom ispravom Ministarstva unutarnjih poslova, a na njegovu imanju otkrivena je ogromna farma marihuane. U plastenicima je zaplijenjeno skoro 1,7 tona marihuane, uz gotovo 66.000 stabljika kanabisa na 12 hektara.

Pored Koluvije, za proizvodnju marihuane je optužen i Holić, s kojim se Vulin svojevremeno fotografirao, kao i pripadnik Vojnoobavještajne agencije Saša Vujisić, policajci Radovan Bojović, Milan Kendija i Zoran Baštovanović i pripadnici Sigurnosno-informativne agencije Aleksandar Tošić i Branislav Radosavljević. Zbog čega srpska opozicija tvrdi da je farma Jovanjica, kao najveća plantaža marihuane u Europi, bila državni projekt i da je otkrivena isključivo zbog sukoba unutar srpskih vlasti.

Toj aferi je, inače, početkom 2017. prethodilo hapšenje, zbog trgovine drogom, Marka Jablanovića. On je lišen slobode u službenom automobilu Ministarstva za rad i zapošljavanje, čiji je državni sekretar bio njegov brat Aleksandar. U to vrijeme je ministar za rad i zapošljavanje bio Vulin.

Policijski pretres vikendice Veljka Belivuka, poznatijeg kao Velja Nevolja, u Beogradu, 22. travnja 2021.. PHOTO: M.M./ATAImages/PIXSELL

Čije su ime, kao i Vučićevo, u iskazima tužiocu poslije hapšenja spominjali Belivuk i njegova desna ruka Marko Miljković, tvrdeći da su se sastajali sa šefom države i njegovim najvjernijim ministrom jer su bili navijačka, a ne organizirana kriminalna grupa, i da su ispunjavali ono što je od njih tražio „sam vrh države“ – da dolaze na mitinge SNS-a kako bi bili masovniji, onemogućavaju uvredljivo skandiranje s nogometnih tribina, sprječavaju napade huligana na beogradski Gay Pride.

Te izjave je Vulin odbacio, uz ocjenu da je njihov cilj politička eliminacija Vučića.

U tom političkom kontekstu plasiranih laži smetaju samo dva čovjeka – predsjednik Srbije i ministar policije, koje treba eliminirati, ako ne može fizički, onda prvo politički, naveo je Vulin, uz pitanje: „Kako možete usporediti ubojice sa mnom ili Vučićem, kakvo to značenje ima njihova riječ?“

Naravno da se izjavama kriminalaca kakvi su Belivuk i Miljković ne može slijepo vjerovati, ali dugogodišnje iskustvo je pokazalo da ono što tvrdi Vulin treba, po pravilu, prihvatiti s povelikim grumenom soli.

Na primjer, da je stan u centru Beograda kupio jer je 205.000 eura dobio iz Kanade, od tetke svoje supruge. Kako je u Srbiju moguće unijeti više od 10.000 eura samo uz prijavljivanje te sume carini, o čemu u Vulinovom slučaju nema nikakvog traga, ministar je rekao da je novac unio iz više puta, po 9.000 u svakom navratu. Što bi značilo da je morao 22 puta putovati u Kanadu!

U kolovozu 2012. Vulin je imenovan za direktora Kancelarije Vlade Srbije za Kosovo i Metohiju (KiM). Obavljajući tu funkciju počeo se na sjeveru Kosova, gdje većinu stanovništva čine Srbi, pojavljivati u crnoj odjeći nalik uniformi, sa srpskom trobojkom na jednom rukavu i natpisom „Kancelarija za KiM“ na drugom. Identičan modni stil je zadržao i kao ministar za rad i zapošljavanje. Za funkciju ministra vojske sebi je skrojio sličnu uniformu – i dalje crnu, ali s grbom Ministarstva obrane na sredini grudi. Što je pratila priča da se 1999. godine, tijekom zračnih udara NATO-a na Srbiju, prijavio kao dobrovoljac za obranu domovine, ali ga vojska nije primila.

„Kada je počelo bombardiranje, prijavio sam se u dobrovoljce, ali nas je bilo previše. Pogotovo moje vojno-evidencijske specijalnosti (VES) – tražili su protuavionce, a ne pješadiju“, izgovorio je Vulin u kameru državne televizije prije nekoliko godina, bez objašnjenja što ga je spriječilo da se, nakon što ga je vojska odbila, pridruži nekoj od brojnih paravojnih jedinica, kako bi se, ipak, mogao boriti protiv neprijatelja.

Ta izjava je postala aktualna poslije njegova izbora za ministra obrane, jer se pokazalo da Vulin 1999. nije mogao imati pješadijski VES – ni bilo kakav drugi – jer nikada nije bio u vojsci. Vulin je dao objašnjenje da vojsku nije služio zbog velike dioptrije.

Rođen 1972. godine, Vulin je bio dužan vojni rok, u trajanju od 12 mjeseci, služiti u periodu između 1990. i 1999. godine, kada su se vodili ratovi na području bivše Jugoslavije. Bila su to vremena kada u Srbiji nije bila velika sramota izbjeći vojsku ili mobilizaciju. Ali to nije nešto čime bi se ponosila osoba poput Vulina, sklona huškanju na rat.

U to doba nije bilo lako ni biti trajno oslobođen služenja vojnog roka. Za to je bilo potrebno utvrditi ozbiljno fizičko ili psihičko oboljenje, ali su na odluku liječničke komisije, vjerojatno, mogli utjecati umirovljeni generali JNA, kojima je mladi Vulin bio partijski drug u stranci Savez komunista – Pokret za Jugoslaviju.

Bivši predsjednik FSS-a Slaviša Kokeza osumnjičen je za planiranje atentat na Vučića. PHOTO: Antonio Ahel/ATAImages/PIXSELL

Nakon što je postao ministar obrane, Vulin je rekao da je jedno od najvećih razočaranja kao mlad čovjek doživio kada ga je komisija zbog zdravstvenih razloga proglasila nesposobnim za služenje vojnog roka. „Za mladog čovjeka je teško kada shvati da nešto ne može, a u godinama je kad misli da može sve. Imao sam dioptriju više od sedam, na jednom oku dva cilindra, a na drugom jedan… Ništa u životu nisam više želio nego služiti državi u uniformi s oružjem i žao mi je što nisam, ali to ne znači da svoju državu ne volim. Nikada ne bih izbjegao ijednu obavezu koju otadžbina traži od mene“, izjavio je Vulin.

Ali ono što nije mogao učiniti kao mlad čovjek, Vulin je učinio kao 46-godišnjak. U ožujku 2019., u sklopu kampanje za ponovno uvođenje obaveze odlaska u vojsku, uputio se na vojnu obuku dugu 15 dana, uz poruku: „Svi koji nismo služili vojsku sada to imamo priliku učiniti. Ako mogu ja dati 15 dana života, zašto ne bi netko drugi, tu nema opravdanja.“

Ljubav prema uniformama Vulin je okrunio time što je, kao ministar unutarnjih poslova, sam sebi dodijelio čin pukovnika policije, iako za tako nešto nema odgovarajuće obrazovanje, radni staž, položeni stručni ispit ni obuku.

Usprkos tome što priče o 44 avionska leta preko Atlantika radi kupovine stana i o prisilnom zdravstvenom onemogućavanju borbe protiv mrskog neprijatelja zvuče neuvjerljivo, izjava o grljenju ministra policije s nepoznatim čovjekom na koncertu, u jeku borbe protiv nikada opasnijeg organiziranog kriminala, još je nevjerojatnija.

S tim da nije neuobičajena, već je samo još jedan prilog albumu na čijim su stranicama zabilježena druženja ljudi iz vrha srpske države i njima bliskih osoba s likovima s potjernica.

Pored ministara policije i obrane Vulina i Stefanovića, s kriminalcima je kontakte imao i ministar zdravlja Srbije Zlatibor Lončar. On se kao liječnik fotografirao u zagrljaju sa sada pokojnim vođom kriminalnog Zemunskog klana Dušanom Spasojevićem, odgovornim za ubojstvo srpskog premijera Zorana Đinđića, izvršeno 2003. godine.

Vučićev mlađi brat Andrej ovjekovječen je u društvu Zvonka Veselinovića, koji uživa reputaciju jednog od najutjecajnijih kriminalaca na sjeveru Kosova, dok se sin šefa srpske države Danilo na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji družio Belivukovim suradnicima Aleksandrom Vidojevićem i Borisom Karapandžićem. Pojavila se i fotografija Danila Vučića u zagrljaju člana navijačke grupe Alkatraz Damjana Šobića. Karapandžić je uhapšen kao član Belivukove grupe, a Šobić nekoliko dana kasnije.

Ali ministar unutarnjih poslova Vulin, ističući da je njegova policija raskrinkala Belivuka i njegove suradnike i da nastavlja borbu protiv organiziranog kriminala, i dalje ne zna identitet muškarca s kojim se fotografirao zagrljen.

Iako je taj čovjek bio u istoj navijačkoj grupi kao Belivuk, hapšen je 18 puta, osuđen zbog nošenja „Škorpiona“, bio je meta oružanog napada, poznaje Vulinova prethodnika na mjestu ministra policije, a sada ministra obrane Stefanovića, optuženog u vladinim medijima da je surađivao s Belivukovim klanom.