Tko će zaštiti građane Srbije od policije? Sve je više razloga za postavljanje ovog pitanja u Srbiji. Najnoviji primjer je pokretanje disciplinskog postupka protiv šefa Službe za borbu protiv organiziranog kriminala (SBPOK) Gorana Papića i šefa Odsjeka za borbu protiv droga Tomislava Antonijevića. Razlog je premlaćivanje beogradskog ugostitelja Dejana Pejovića, čiji se restoran Jahorina nalazi u blizini kafića Milorada Papića, oca šefa SBPOK-a. Sve ukazuje na to da je neslužbena akcija dvojice istaknutih policijskih funkcionera bila motivirana željom da se eliminira neželjena ugostiteljska konkurencija.

Lideri srpske opozicije reagirali su zahtjevima za smjenom.

Predsjednik Stranke slobode i pravde i nekadašnji gradonačelnik Beograda Dragan Đilas ocijenio je da je protiv Papića i Antonijevića trebalo pokrenuti krivični, a ne disciplinski postupak jer nisu prekoračili ovlaštenja, već su “kao klasični batinaši masakrirali Pejovića”.

Đilas je naveo da su doktora znanosti i oca troje djece udarali šakama i nogama, i to u prisustvu njegove supruge, lisicama mu vezali ruke na leđa te ga posjeli na zadnje sjedište službene Škode, gdje ga je Papić udario više od 20 puta. Maltretiranje je prestalo tek po dolasku uniformirane patrole, tvrdi Đilas.

On je ocijenio da su se Papić i Antonijević ponašali kao klasični kriminalci pa ih tako treba i tretirati, vodeći računa o tome da činjenica da su na istaknutim funkcijama u policiji može biti samo otežavajuća okolnost.

Đilas se zapitao i kako je Papić od konobara sa završenim mesarskim zanatom stigao do mjesta zamjenika šefa SBPOK-a. Izrazio je očekivanje da će policija građanima pokazati diplomu fakulteta koji je Papić u prethodnih pet godina završio, a nužna mu je za sadašnju funkciju.

Lider pokreta Dveri Boško Obradović izjavio je da je policija uništila snimke sigurnosnih kamera, pokušala postići dogovor s Pejovićem i pokrenula disciplinski postupak tek nakon što pokušaj zataškavanja nije uspio.

Načelnik Uprave kriminalističke policije Dejan Kovačević optužbe opozicije okarakterizirao je kao pokušaj urušavanja ugleda policije. “To nije slučajnost jer je jasno da beskompromisna borba protiv organiziranog kriminala mnogima ne odgovara”, ocijenio je Kovačević, iako bi laik pomislio da bi ugled policije mnogo ozbiljnije moglo ugroziti ponašanje njenih istaknutih službenika.

Za izvoz srpskog oružja, u kojem sudjeluje Branko Stefanović, potrebno je osigurati pet dozvola. Jednu od njih daje Ministarstvo unutarnjih poslova, na čijem je čelu njegov sin Nebojša Stefanović

Đilasovo spominjanje Papićeve fakultetske diplome još jednom je podsjetilo na nedoumice vezane uz razinu obrazovanja ministra policije Nebojše Stefanovića, koji insistira na svojoj tituli doktora znanosti.

Stefanović je vrlo bitan dio režima Aleksandra Vučića i njegove Srpske napredne stranke (SNS), čiji je potpredsjednik. Prije dolaska na ministarsku funkciju Stefanović je bio predsjednik parlamenta i potpredsjednik vlade.

Ministarstvo na čijem je Stefanović čelu od Vučićeva dolaska na vlast bilo je suočeno s brojnim kontroverzama.

U proljeće 2016. u centru Beograda, u četvrti Savamala, deseci maskiranih muškaraca, uz pomoć bagera, usred noći srušili su niz zgrada kako bi omogućili nastavak radova na Vučićevu građevinskom projektu Beograda na vodi. Da bi to bilo moguće, gradske službe isključile su struju u tom dijelu grada, kao i ulično osvjetljenje. Iako je dolazak bagera morao biti zabilježen na desecima sigurnosnih kamera, nije utvrđeno tko stoji iza tog nedjela.

Stefanović je, pravdajući odsustvo bilo kakve reakcije policije, rekao da su tijekom rušenja bili pokidani kablovi za napajanje električnom energijom pa je postojala opasnost da čuvare reda u mrklom mraku udari struja.

Pola godine kasnije u šumi u blizini Vučićeve kuće u beogradskom predgrađu Jajinci, pronađeni su ručni bacač Zolja i četiri ručne bombe. Nagovještavajući da se radi o pokušaju atentata na najmoćnijeg čovjeka Srbije, Stefanović je izjavio da se na tom području, u promjeru od jednog kilometra, tijekom triju dana nalazilo „97 sigurnosno interesantnih lica visokog nivoa“. „Radi se o pucačima, kako se to kaže žargonski, odnosno ljudima koji su u kriminogenoj sredini poznati kao izvršitelji teških krivičnih djela ili osumnjičeni za izvršenje teških krivičnih djela“, precizirao je Stefanović.

Tri godine kasnije nitko ne zna o kome i čemu je Stefanović govorio.

Prije dvije i pol godine su, tijekom Vučićeve predsjedničke inauguracije, muškarci u civilu napali nekoliko novinara i, držeći ih za vratove, vukli po ulici pred uniformiranom policijom. Kad su izvjestitelji lista Danas, Radio Beograda te internetskih portala Insajder, Vice i Espresso, objavili da su bili ugroženi, odnosno da im je onemogućen rad tijekom Vučićeva polaganja zakletve, policija je odgovorila da im takvi napadi nisu prijavljeni. Slično se dogodilo i prije nekoliko tjedana, kada je Vučić gostovao na državnoj Radioteleviziji Srbije (RTS). Nakon što su studentski aktivisti najavili da će se rasporediti na sva tri ulaza u RTS, kako bi dobili priliku šefu države postaviti neka pitanja, a opozicija najavila protestno okupljanje, prilaze državnoj televiziji blokirali su deseci muškaraca karakterističnog izgleda – namrgođeni, u kratkim jaknama, kratko ošišani. Iako nisu imali neku službenu oznaku, bez objašnjenja nikome nisu dozvolili da priđe zgradi RTS-a ili pored nje prođe. Bilo je i nasilja, na koje prisutna uniformirana policija nije reagirala.

Kad su beogradski vozači taksija punih 12 dana na nekoliko sati blokirali promet u centru Beograda, policija se pravila mrtva. Razlog nezadovoljstva taksista bio je rad konkurentskog udruženja CarGo. Problem je, naravno, riješio Vučić. Poslije razgovora s njim vozači taksija izjavili su da Vlada Srbije planira u sljedeće tri do četiri godine isplatiti oko 50 milijuna eura za 12.000 do 13.000 taksista, odnosno svakome po 4000 eura, za kupovinu novih vozila.

U Srbiji ima više od 17.000 taksista. Tvrdi se da oni državi na temelju neplaćena poreza duguju više od 43 milijuna eura. Unatoč tome, država Srbija stala je na njihovu stranu. Sedam dana nakon okončanja prosvjeda taksista, prilikom zapljene jednog vozila CarGo s obrazloženjem da je sudjelovalo u nelegalnom taksi prijevozu, angažirani su u Beogradu ne samo komunalna i prometna policija, već i oko 200 pripadnika interventne policijske brigade, u punoj opremi za razbijanje demonstracija. Zbog te policijske akcije uhapšeno je i osmero sudionika prosvjeda.

Ali od toga što rade podređeni ministra Stefanovića, proteklih tjedana mnogo su interesantnije aktivnosti njegova oca Branka. Stariji Stefanović je penzioner, bivši radnik proizvođača namještaja Simpo i moćne državne kompanije Telekom. Izuzetni poslovni duh Branka Stefanovića počeo se buditi s rastom značaja njegova sina na srpskoj političkoj sceni.

Utvrđeno je da je Branko Stefanović boravio u tvornici oružja Krušik, u Valjevu, kao član delegacije privatne firme GIM, radi kontrole naručenog oružja namijenjena izvozu u Ujedinjene Arapske Emirate. Izvoznik GIM je u Krušiku kupovao po povlaštenoj cijeni, u odnosu na srpsku državnu kompaniju SDPR Jugoimport, za koju se donedavno smatralo da je nedodirljiva na tom tržištu. Ove godine je firma United BG, čiji je vlasnik Branko Stefanović, dobila dozvolu za proizvodnju oružja. Za takvu dozvolu neophodno je da zaposleni posjeduju sigurnosni certifikat o pravu pristupa tajnim podacima. Taj certifikat izdaje Vijeće za nacionalnu sigurnost Srbije, čiji je sekretar ministar Nebojša Stefanović, koji je time i šef Zavoda za koordinaciju rada službi sigurnosti. Za izvoz srpskog oružja, posla u kojem sudjeluje Branko Stefanović, potrebno je osigurati pet dozvola. Jednu od njih daje Ministarstvo unutarnjih poslova, na čijem je čelu Nebojša Stefanović, koji je istovremeno i tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost, šef Zavoda za koordinaciju rada službi sigurnosti i potpredsjednik vladajuće SNS. I sin Branka Stefanovića.

U povodu mogućnosti da u njegovu djelovanju postoji sukob interesa, mlađi Stefanović odgovorio je da MUP isključivo daje dozvolu za transport oružja kroz Srbiju. Vučić je svog dugogodišnjeg suradnika pokušao opravdati tvrdnjom da Branko Stefanović nije vlasnik ni direktor firme GIM, već “samo običan zaposlenik”. Nekoliko dana kasnije, međutim, ministar Stefanović je rekao: “Moj otac nije povezan s GIM-om ni na koji način, ja vam to decidirano kažem, to se lako može provjeriti.” Ponudio je da bude testiran i na poligrafu, i to u inozemstvu.

Vučićevi mediji optužili su izvjestitelje televizije N1 da su povezani s pogoršanjem Vučićeva zdravstvenog stanja zbog načina na koji su mu postavljali pitanja o aferi trgovine oružjem. Vučić je završio u bolnici

Suprotstavljene tvrdnje bliskih suradnika i dvojice najmoćnijih ljudi u Srbiji u petak su dovele Vučića u situaciju da o Branku Stefanoviću i trgovini oružjem daje nova objašnjenja, kao što su “otkud ja znam”, “što sam mu ja, tata i mama, pa da znam”, “uvijek vam pričaju o velikom kriminalu i kad ih istjerate na čistac da nemaju ništa, svaki put dođu do toga da kažu – ‘a je li to sukob interesa’”.

Nekoliko sati kasnije Vučić je primljen u Vojnomedicinsku akademiju u Beogradu. Saopćeno je da su razlog kardiovaskularni problemi i da mu je stanje stabilno. Ministar zdravlja Zlatibor Lončar u nedjelju je izjavio da je Vučić bio životno ugrožen, da su medicinski timovi proveli sve nužne mjere za saniranje tako ozbiljnog stanja i da je šef države dobro reagirao na terapiju. Vučić je najavio da će već od ponedjeljka biti “u punom radnom pogonu”.

Režimski mediji i Vučićevi suradnici proteklih godina su više puta tvrdili da mu prijeti smrtna opasnost. Ministar Stefanović je prije četiri godine, kada je na obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici Vučić zasut kišom kamenja, gruda zemlje, plastičnih flaša i cipela, ocijenio da je to bio “pokušaj ubojstva, i to na najmonstruozniji način – kamenovanjem“. Kasnije je govorio i o okupljanju, u neposrednoj Vučićevoj okolini, 97 pucača – “sigurnosno interesantnih lica visokog nivoa“. Prije dva tjedna navodilo se da opozicija sprema atentat na Vučića prilikom dolaska u RTS.

Tvrdilo se da Vučiću o glavi rade policijski sindikati, prethodni predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, članovi vlade, ljudi iz vrha SNS-a, opasna ekipa kriminalaca odgovornih za niz atentata i ubojstava, mafijaški centri moći, američka ambasada u Beogradu, čak i zagrebački Nacional.

Sad su tom šarolikom društvu priključeni i izvjestitelji televizije N1. Oni su povezani s pogoršanjem Vučićeva zdravstvenog stanja zbog načina na koji su mu postavljali pitanja o aferi trgovine oružjem.