Gnjusne laži i manipulacije s ciljem povijesnog revizionizma i relativizacije ustaških zločina u logoru Jasenovac, mjesecima objavljivane u Glasu Koncila, kardinal Josip Bozanić najvjerojatnije doživljava kao „valjano sredstvo nadahnuća za međuljudske, obiteljske i društvene odnose”.

To se može zaključiti prema onome što je Bozanić izjavio kada je tijekom prošloga vikenda dao opsežan intervju za Glas Koncila. On je u tom svom javnom istupu praktički nastupio potpuno apologetski prema groznoj relativizaciji i iskrivljavanju povijesnih činjenica koje je taj tjednik mjesecima činio objavljujući manipulativni feljton o zbivanjima u ustaškom logoru Jasenovac.

Bozanić je u tom intervjuu izjavio sljedeće:

‘’Želio bih da Glas Koncila svojim čitateljima ostane i bude valjano sredstvo nadahnuća za međuljudske, obiteljske i društvene odnose kao poziv za njihovo poslanje u Crkvi i društvu. Osim informiranja, formiranja i promicanja koncilskoga dijaloga sa svim sastavnicama hrvatskoga društva, uloga je tog našeg katoličkog tjednika da produbljuje shvaćanje uzvišenosti čovjekova poziva, nepovredivosti ispravno formirane savjesti, važnosti obitelji, nezamjenjivo promicanje nastojanja da zaživi opće dobro. Sve to treba biti utemeljeno na istinitim činjenicama. To je kontinuitet koji priželjkujem Glasu Koncila.’’

Dio te Bozanićeve izjave, posebice onaj u kojem ulogu Glasa Koncila vidi u „nezamjenjivom promicanju nastojanja da zaživi opće dobro“ i produbljivanju ispravno formirane savjesti temeljenom na „istinitim činjenicama“, u teškom je proturječju s onim što je Glas Koncila ustrajno promicao spornim feljtonom čije je objavljivanje okončano svega nekoliko dana prije no što se Bozanić prigodno uoči božićnih blagdana odlučio obratiti njihovim čitateljima.

Radi se o sramotnom serijalu tekstova koji moguće predstavlja vrhunac duge povijesti negacije ustaških zločina u Glasu Koncila, s posebnim naglaskom na one počinjene u Jasenovcu, Glini i Jadovnom. Feljton je priredio Tomislav Vuković, a objavljivan je kroz puna 34 tjedna pod naslovom „Jasenovački logor u bespućima povijesnog revizionizma“. Prvi dio tog serijala objavljen je još 16. ožujka i u njemu se autor obračunava s Ivom Goldsteinom, i to zbog objave njegove knjige „Jasenovac“, od čega je u trenutku kada se Vuković time počeo baviti prošlo više od godinu i pol dana. Vuković o Goldsteinu piše krajnje negativno, kao i o gotovo svim prisutnima na promociji njegove knjige. U feljtonu, između ostalog, piše:

„Uz očekivane hvalospjeve da je riječ o ‘najopsežnijem istraživačkom projektu’, u više su navrata u krajnje negativnom kontekstu spomenuti ‘povijesni revizionisti’ zbog iznošenja potpuno novih povijesnih činjenica o jasenovačkom logoru, koje su desetljećima bile skrivene od javnosti, dovodeći tako pod upitnik neke zaključke o kojima se jednostavno ni danas, čini se, ne bi smjelo raspravljati. Revizionistima se proglašavaju svi koji razložno postave upitnik o ‘nedodirljivim’ tvrdnjama, kao npr. o upitnom službenom broju jasenovačkih žrtava u poimeničnom popisu Javne ustanove Spomen područja Jasenovac, koji se uporno, gotovo fanatično i pod svaku cijenu želi prikazati najvjerodostojnijim, a što, među ostalim, sustavno i argumentirano već dulje raskrinkavaju dvojica doktora znanosti, dr. Nikola Banić i dr. Mladen Kojić.“

Citirani pasus uvod je u temeljite zamjene teza i objave sustavnih neistina i relativizacija o Jasenovcu koje su mjesecima privlačile pozornost javnosti. Razinu prizemnih manipulacija koje su objavljivane u tom serijalu, ponajbolje ilustriraju naslovi pojedinih njegovih dijelova. Evo nekih:

„Zatočeni rabin vodi sprovod preminuloga Židova“, „Po dolasku nisu oduzimali novac i dokumente“, „Postupak prilično dobar i hrana je bila dobra“, „Zatočenici Židovi i Srbi u upravi logora“, „Logorske vlasti vraćaju novac židovskoj općini“, „Strijeljani ustaše jer su pljačkali zatočenike“, „Logoraši svjedočili da su liječeni na Rebru“, „Logorske su vlasti podržavale osobnu higijenu zatvorenika“, „Posjetio sam logorsku dječju školu“ i slično.

Iako nipošto nije jedini takav objavljen u Glasu Koncila, sadržaj tog feljtona svakako je nagrdio i osramotio lice Crkve, pridružujući se godinama objavljivanoj niski neprimjerenosti usmjerenih prema svakome tko nije Hrvat i katolik po mjeri uskogrudnih nacionalista i šovinista.

A onda se nakratko učinilo da bi se to moglo početi mijenjati. I to sredinom godine, kada je Nacional prvi u Hrvatskoj najavio da se sprema smjena Ivana Miklenića, dugogodišnjeg urednika Glasa Koncila. Koncem svibnja Nacional je objavio kako unutar Kaptola sve više jača struja koja smatra da Ivan Miklenić treba biti smijenjen s funkcije koju obnaša. Tada je takvo raspoloženje eskaliralo jer je Miklenić tijekom svibnja napisao kolumnu po kojoj se moglo zaključivati kako Kaptol smatra da će HDZ izgubiti nadolazeće parlamentarne izbore te kako je Kaptol počeo dramatično mijenjati svoju retoriku prema toj stranci već na samom početku predizborne kampanje. Miklenić je u toj kolumni, kao i uoči unutarstranačkih izbora u HDZ-u, ponovo zloupotrijebio funkciju koju obnaša. Ali Miklenićeva kolumna razotkrila je i podjelu unutar Kaptola uoči parlamentarnih izbora te je imala namjeru stvoriti dojam da je Kaptol počeo posredno agitirati za tvrdu desnicu utjelovljenu u Domovinskom pokretu Miroslava Škore. Sve to pokazivalo je da raslojavanja na desnoj političkoj sceni predstavljaju popriličan izazov i za Kaptol, ali i samog kardinala Josipa Bozanića.

Pa je Bozanić odlučio reagirati i tijekom lipnja dotadašnjeg Miklenićeva zamjenika, vjernika laika Branimira Stanića, iako nije teolog, imenovati novim glavnim urednikom Glasa Koncila i vršiteljem dužnosti direktora te medijske kuće. Odluka je stupila na snagu 31. kolovoza, ali je Miklenić već i ranije razvlašten. Kako se Miklenića ne bi javno ponižavalo, ali i da se taj skandal ne bi širio, objavljeno je da je Miklenić “razriješen na vlastitu molbu”.

Nacionalov kolumnist Drago Pilsel ovako je odmah u lipnju opisao Stanića: „Stanića sam upoznao i vedar je i simpatičan, nije zadrta i nevesela osoba kao što je Miklenić (kojeg sam izravno gledao u akciji dok sam početkom devedesetih honorarčio na Kaptolu 8), ali novi glavni urednik ne jamči sreću. Da bi se promjene desile, on bi trebao: a) biti autoritet u teološkim temama, što nije i b) morao bi moći uvesti snažne promjene u uredništvu, što nije realno očekivati. A moje su nade u to da Glas Koncila zaista postane ono što si tepa u impresumu, “novo lice Crkve”, mršave.“

Pokazalo se da je Pilsel bio u pravu, i to ne samo zato što Stanić nije pokazao urednički autoritet dostatan da obustavi objavljivanje tog prizemno-manipulativnog feljtona o Jasenovcu. Pa je to nastavljeno sve do prošloga tjedna. Glas Koncila na svom putu prema „novom licu Crkve“ nedavno je tek promijenio način grafičkog oblikovanja svojih tema. Povećane su fotografije, a tekstovi ponešto skraćeni. Ali se ključne sadržajne razlike ne uočavaju. U tom kontekstu Bozanić je izjavio kako takav Glas Koncila doživljava kao „valjano sredstvo nadahnuća za međuljudske, obiteljske i društvene odnose“. Očito mu se u takvu percepciju uklapaju i gnjusne laži koje su mjesecima u Glasu Koncila objavljivane s ciljem relativizacije ustaških zločina u Jasenovcu, pa i nakon smjene Ivana Miklenića.