Objavljeno u Nacionalu br. 808, 2011-05-10

Francuski mediji razotkrili su snimku sramotnog sastanka Francuskog nogometnog saveza na kojem je izbornik reprezentacije Laurent Blanc zagovarao ograničenje pristupa programu razvoja talenata nogometašima tamne boje kože

Francuski nogomet potresa ogromna afera koja može imati krupne političke i sociološke posljedice, a tiče se jednog od najosjetljivijih francuskih nacionalnih problema, pitanja imigracije i međuetničkih odnosa. Francuski nogomet je posljednjih desetljeća imao ogromnih uspjeha, 1998. Francuzi su bili svjetski prvaci, 2000. europski prvaci, a na Svjetskom prvenstvu 2006. u Njemačkoj bili su drugi, izgubivši u finalu od Italije. Francuzi su mahom s pravom ponosni na svoju nogometnu reprezentaciju i svoje vrhunske nogometaše. No ne osjećaju svi Francuzi tako.

STANOVITI BROJ francuskih desničara tvrdi da francuska nogometna reprezentacija uopće nije francuska, jer u njoj ima malo Francuza koji su porijeklom iz Francuske. Većinu igrača francuske nogometne reprezentacije čine tamnoputi igrači iz bivših francuskih kolonija, te mladići podrijetlom iz sjeverne Afrike. Francuskim desničarima i nacionalistima smeta što je među njima tako malo “pravih” Francuza bijele boje kože.

O TOME SE POSEBNO mnogo govorilo tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj 2006., gdje je francuska reprezentacija igrala odlično, te na kraju bila druga. Posebno je odjeknula njena pobjeda 1. srpnja 2006. u Frankfurtu u četvrtfinalu protiv Brazila. Zadovoljan nije bio jedino Jean- Marie Le Pen, vođa francuske desnice, predsjednički kandidat na izborima 2002., koji je dva dana prije utakmice napravio veliki rasistički ispad obznanivši da, po njegovu mišljenju, ta reprezentacija ne predstavlja Francusku na pravi način. Le Pen je komentirao da su od 23 nogometaša, koji su bili prijavljeni kao članovi francuske nacionalne momčadi na tadašnjem svjetskom prvenstvu, 16-orica bili crnci, a tu je bio i Zinédine Zidane iz imigrantske obitelji iz sjeverne Afrike, pa ispada, po Le Penovoj računici, da su samo šestorica bili “pravi Francuzi”. Le Pen je tih dana dao intervju Reutersu u kojem je rekao da se “francuski narod ne može u potpunosti identificirati s francuskom nacionalnom reprezentacijom jer u njoj ima previše obojenih igrača”. Na utakmici s Brazilom na teren su u početnoj postavi ušla – po Le Penovu mišljenju – samo trojica “pravih Francuza”, a to su bili vratar Fabien Barthez, branič Willy Sagnol i napadač Franck Ribéry, koji je zamijenjen prije kraja utakmice, a za kojeg se zapravo i nije znalo je li uopće po Le Penovu ukusu “pravi Francuz” budući da je muslimanske vjere, a supruga mu je Marokanka. Na klupi su bila još trojica bijelaca, preostala dva golmana Mickaël Landreau i Grégory Coupet, te branič Gaël Givet. U toj povijesnoj utakmici osim spomenute trojice “čistih Francuza” za Francusku su igrali još Zinédine Zidane, te crni igrači Eric Abidal, koji je porijeklom s karipskog otoka Martinika, Patrick Vieira, koji je iz Senegala, William Gallas s karipskog otočja Gvadalupe, Claude Makélélé, koji je rođen u Kinshasi u Demokratskoj Republici Kongo, Florent Malouda iz Francuske Gvajane, Lilian Thuram također s Gvadalupe, te tadašnja najveća zvijezda i strijelac pobjedonosnog gola Thierry Henry, rođen u Parizu od oca imigranta s Gvadalupe i majke imigrantice s otoka Martinika. No Le Pen nije bio zadovoljan ni onom trojicom bijelih igrača iz prve momčadi, jer bi on zbog nepatriotizma izbacio i Bartheza. Rekao je kako je pažljivo promatrao igrače prije početka utakmice dok su se svirale himne, te napomenuo: “Među njima sam primijetio jednog koji nije pjevao ‘Marseljezu’, a to je bio gospodin Barthez. Svi ostali su pjevali. Gospodin Barthez, on je Francuz, a ne zna pjevati ‘Marseljezu’. Šokiran sam. Njega treba izbaciti iz tima ako neće pjevati himnu.”

LE PENOVE RIJEČI IZAZVALE su tada ogromno ogorčenje, a mnogi su se Francuzi sjetili da je  već bio napravio sličan ispad 1998., kada se Svjetsko prvenstvo održavalo u Francuskoj. I tada mu je smetalo što u momčadi ima mnogo igrača koji nisu bili etnički Francuzi, jer je i tada bilo dosta igrača tamne boje kože, a igrali su i neki igrači bijele boje kože koji nisu bili etnički Francuzi: Kabilac Zinédine Zidane, Kalmik Youri Djorkaeff, Armenac Alain Boghossian i Baskijac Bixente Lizarazu, a i neki drugi. I tada se zbog svojih primjedbi Le Pen našao na udaru kritika. Upravo je Francuska s tom multietničkom reprezentacijom bila pobijedila na tom prvenstvu. Te 2006. bio mu je odgovorio jedan od najboljih francuskih nogometaša posljednjih godina Lilian Thuram, tada 34-godišnji srednji branič tadašnjeg talijanskog šampiona Juventusa, koji je tamne boje kože, rodom s Gvadalupe, koji je bio u pobjedničkoj momčadi i na Svjetskom prvenstvu 1998. On je Le Penu odgovorio: “Očito je da on nije svjestan da postoje Francuzi koji su crne, bijele i smeđe boje kože. On očito ne zna ništa o francuskoj povijesti i francuskom društvu. To je prilično ozbiljna stvar. Želim Le Penu poručiti samo jednu stvar. Svi smo mi članovi francuskog tima jako ponosni što smo Francuzi. Ako on s tim u vezi ima neki problem, to je samo njegov problem. Stoga Vive La France, ali prava Francuska, a ne ona kakvu on želi.” Thuramove riječi dobile su veliki publicitet u francuskom tisku. Uspješan nastup francuske reprezentacije snažno djeluje i na osjećaje imigrantske populacije u Francuskoj, a to je sve otvorilo još jednu zanimljivu temu, zašto se danas u Francuskoj mladići iz imigrantskih sredina mnogo više odlučuju baviti nogometom od djece starosjedilaca. Možda je razlog u tome što mnogi od njih upravo kroz sport vide najpovoljniji put za društvenu afirmaciju, jer su zakinuti kada je u Francuskoj riječ o općoj mogućnosti društvenog napredovanja. Mnogi od njih osjećaju da im francusko društvo ne daje mogućnosti za napredovanje, osim kroz nogomet, u kojem danas u Francuskoj dominiraju, čemu je upravo dokaz ovakav etnički sastav francuske nogometne reprezentacije. Nakon te polemike iz 2006. mislilo se da je cijelo to pitanje zaboravljeno, da tu temu još ponegdje samo raspiruju desničari i nacionalisti. No sada je utjecajni francuski informativni i istraživački web site Mediapart otkrio da to ni danas nisu samo tlapnje nacionalista i desničara, nego da je takav rasistički stav zauzeo potajno i Francuski nogometni savez, te je čak donio i neke mjere kako bi ograničio broj reprezentativaca koji su crnci ili Arapi. Izbio je stoga ovih dana ogroman skandal zbog kojeg bi položaje mogli izgubiti neki od vodećih francuskih nogometnih funkcionara, čak i sadašnji selektor francuske reprezentacije Laurent Blanc, nekada slavni obrambeni igrač francuske reprezentacije. Ima najava da bi mogao biti čak i poveden kazneni postupak protiv onih koji su donijeli te mjere.

ZANIMLJIVO JE DA TE mjere ne dotiču sadašnju reprezentaciju, nego bi trebale imati utjecaja na formiranje buduće francuske reprezentacije. Nije, naravno, moguće da sada Blanc provodi diskriminacijsku politiku izbora reprezentativaca prema boji kože ili prema porijeklu, jer bi to izazvalo još i veći skandal. Mjere koje su donesene zamišljene su da otežaju napredovanje mladih nogometaša crne boje kože ili arapskog porijekla, a povećaju mogućnost napredovanja mladih igrača bijelaca. Francuska ima iznimno dobro razrađen sustav školovanja nogometaša, većina klubova ima pionirske i omladinske nogometne škole, a postoji sustav nacionalne selekcije najtalentiranijih mladih nogometaša, i to u najranijoj dobi. Već s 12-13 godina mladi talentirani igrači pozivaju se u regionalne centre za edukaciju nogometaša, pa se među njima izabiru najbolji, koji će nakon dvije-tri godine dobiti izvanrednu šansu da postanu vrhunski nogometaši, besplatnu mogućnost za vrhunsko nogometno usavršavanje. U mjestu Clairefontaine-En-Yvelines nedaleko od Pariza nalazi se moderni nacionalni centar za edukaciju nogometaša u najboljim uvjetima, s najboljim trenerima u internatskim uvjetima. Tamo se najveći francuski nogometni talenti pretvaraju u vrhunske nogometaše, buduće zvijezde svjetskog nogometa, s perspektivom fantastične zarade. Od sadašnjih vrhunskih nogometnih zvijezda u tom centru su stasali Thierry Henry, William Gallas, Louis Saha, Nicolas Anelka, Sébastien Bassong i Abou Diaby, sve igrači crne boje kože.

U STUDENOME OVE GODINE održana je sjednica vrha francuskog nogometnog saveza na kojoj je donesena tajna odluka da se ograniči prijem u takve centre mladih nogometaša crnačkog i sjevernoafričkog etniciteta na 30 posto, dok 70 posto primljenih moraju biti “pravi” Francuzi. Ta tajna sjednica je snimljena, a jedan od sudionika je snimku dao Mediapartu. Na sjednici se svojim ekstremističkim stavovima isticao Blanc, koji je bijelac, a koji je bio kapetan francuske reprezentacije 1998., kada su njene zvijezde bili Zinédine Zidane, Lilian Thuram, Thierry Henry, Marcel Desailly i David Trezeguet. On je najžešće tražio da se uvedu te kvote, na rasistički način na sjednici je opisivao kako izgledaju i kako se ponašaju igrači crne boje kože.

KADA JE TO OBJAVLJENO, nastala je konsternacija, pokrenute su dvije istrage, jednu je pokrenuo sam nogometni savez, drugu državni organi. Suspendiran je jedan visoki funkcionar koji je odgovoran za selekciju mladih nogometaša. Blanc je tvrdio da nije izgovorio to što mu se pripisuje. No javili su se neki sudionici sastanka koji su potvrdili da je on to stvarno izgovorio. Da bi spasili sebe, te umanjili skandal, neki vodeći ljudi nogometnog saveza počeli su tvrditi da je cijela stvar pogrešno shvaćena. Priznali su da se razgovaralo o kvotama, ali ne na temelju boje kože ili porijekla, nego na temelju državljanstva. Oni tvrde da se željelo samo ograničiti na 30 posto ulazak u te centre za osposobljavanje onim mladim nogometašima koji imaju dvojno državljanstvo. O tome se razgovaralo jer oni zloupotrebljavaju sustav, i to tako što prvo kao francuski državljani dobiju mogućnost vrhunske edukacije u tim centrima, a potom okrenu leđa Francuskoj, te igraju za reprezentaciju druge zemlje čije državljanstvo imaju. To se tom mjerom, tvrde u nogometnom savezu, željelo ograničiti. No kada se čuje što se na tom sastanku govorilo, malo tko tom objašnjenju vjeruje.