Dvije prikazane epizode serije za mlade „Sram“, koja se emitira nedjeljom na HRT-u, pokazale su da se u Hrvatskoj može proizvesti vrhunski televizijski sadržaj, da mladi glumci mogu govoriti opušteno i kao da su među prijateljima, a ne ukočeno i preglumljeno, i ono što je najvažnije – serija je iznimno gledana. Prikazuje svakodnevni život srednjoškolaca te se bavi tipičnim problemima mladih poput ljubavi, prijateljstva, seksualnosti i mentalnog zdravlja. Prva epizoda ostvarila je na društvenim mrežama 2,5 milijuna pregleda i desetke tisuća interakcija. Jedan od razloga tako dobre gledanosti serije koja je izvorno nastala 2015. u Norveškoj, sigurno je i dvogodišnje istraživanje koje je upravo za potrebe scenarija provela psihologinja Miranda Novak sa zagrebačkog Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, jer su prema rezultatima istraživanja rađene adaptacije scenarija za Hrvatsku pa sve djeluje uvjerljivije i prirodnije. Prvi put se u Hrvatskoj, također, serija uz linearno prikazivanje – nedjeljom u 21.10 – prikazuje i nelinearnim kanalima, odnosno, na društvenim mrežama, i to njih više od 20. Zato sve djeluje kao da se događa u stvarnom vremenu s obzirom na to da se na društvenim mrežama konstantno komentiraju sadržaji serije, a svaki od likova postavlja ih na društvene mreže.

Budući da je glumcima, prema originalnoj norveškoj licenci čija je prava za Hrvatsku kupila producentska kuća CBM Films, zabranjen ikakav izlazak u medije prije završetka emitiranja, Nacional je o seriji „Sram“ razgovarao s producentom Brunom Mustićem, psihologinjom Mirandom Novak i redateljicom Jelenom Gavrilović.

Kako kaže Mustić, to nije TV serija u klasičnom smislu gdje se snima samo igrani televizijski sadržaj:

„Ovaj format zahtijeva i paralelnu produkciju digitalnog sadržaja za društvene mreže. Serija upravo tamo sada ‘živi’ pa imamo više od dvadeset profila na različitim društvenim mrežama, što zahtijeva cijeli tim ljudi koji svakodnevno upravljaju tim kanalima i objavljuju sadržaj – i tako sve do mjesec dana nakon emitiranja posljednje, desete epizode. Također je tu bitno istaknuti i glazbu, koja je jedan od najvećih stupnjeva identifikacije tinejdžera. Kako bismo zadržali autentičnost, osim naslovne pjesme koju izvode Hiljson Mendela i Miach, jedni od najpoznatijih izvođača te ciljane skupine, imamo i više od 40 glazbenih brojeva nekih od trenutačno najpopularnijih pjesama. Nama kao produkcijskoj kući zaista je bitno proizvoditi sadržaj visoke produkcijske vrijednosti. I mislim da smo s ovom serijom u tome i uspjeli.“

Miranda Novak, profesorica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. FOTO: Palma Poljaković i Ive Trojanović

Mustić već ima iskustva u sličnim međunarodnim projektima. Osam godina živi i radi u Londonu gdje je, nakon završene filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, upisao magisterij na University of Exeter i London Film School iz međunarodnog filmskog poslovanja. Nakon toga je šest godina radio u produkcijskoj kući koja se specijalizirala za razvoj filmskih i televizijskih projekata. Tu je imao prilike raditi s nekima od najcjenjenijih scenarista na svijetu, od dvostrukog dobitnika Oscara Christophera Hamptona, redatelja Johna Boormana do suvremenijih studijskih scenarista poput Adama Coopera. To ga je, kaže, zaista naučilo važnosti faze razvoja za projekt i koliko je bitno da osim što djelo treba imati svoju autorsku/umjetničku vrijednost, mora i komunicirati s publikom jer je njoj i namijenjeno. Mustić kaže:

„Ovo je kompleksan multiplatformski projekt kakav se do sada u audiovizualnoj industriji u Hrvatskoj nije radio. Bilo je jako bitno uskladiti prvo sadržaj za linear sa sadržajem za nelinear, a potom i sav sadržaj koji se događa na različitim nelinearnim platformama, od kojih imamo više od 20 kanala. Ovaj projekt je zanimljiv jer se već u fazi scenarija mora razmišljati o toj strukturi distribucije, gdje je potrebno svaku epizodu podijeliti na određeni broj klipova koji se događaju u određeni dan i sat. Pritom treba paziti da se klipovi objavljuju u realnom vremenu pa smo posebno još u fazi scenarija pazili na točne datume kada se ‘zapravo’ događa radnja, na točan sat, na dan ili noć – pazili smo kad je zalazak sunca da radnja ne bude nelogična u odnosu na stanje kakvo će u vrijeme gledanja biti. Pazili smo i datumski na školske praznike pa tako u drugoj epizodi za školske praznike idu na vikendicu. Tako da je već u fazi scenarija bilo bitno o tome promišljati.“

Kad je scenarij bio napisan, išlo se u razradu kanala za distribuciju s obzirom na to da svaki lik u seriji ima svoje društvene mreže. Mustić pojašnjava da su društvene mreže likova počeli „puniti“ mjesec dana prije emitiranja pa su likovi „živjeli“ i prije nego što je prvi klip objavljen, družili se, objavljivali zajedničke „storyje“:

„Trebalo je tu jasno definirati i kakvu bi društvenu mrežu imao koji lik, netko bi imao zaključanu – a netko otključanu, tko bi objavljivao više sebe, a tko prirodu. Mislim da se najbolja jačina nelinearnih platforma dogodila u zadnjoj sceni prve epizode, kada je većina likova na partyju. U tom trenutku imali smo više od 40 objava, svakog lika iz svoje perspektive tog istog partyja. Dodatni su sadržaj i ‘screenshotovi’ poruka među likovima tako da je ovo jedan zaista opsežan multiplatformski projekt, koji je u konačnici i bio uspješan zbog takve distribucije.“

Producent Bruno Mustić (prvi slijeva) i redateljica Jelena Gavrilović (druga zdesna) s mladim glumcima serije ‘Sram’. FOTO: Palma Poljaković i Ive Trojanović

Mustić je, kaže, iznimno sretan i ponosan na konačni proizvod, na sjajne komentare. Drago mu je što su i hrvatskoj publici mogli predstaviti jedan novi format i nada se da će to otvoriti put za još takvog sadržaja za mlade. Inače, HRT je krajem 2017. potpisao ugovor s Vladom prema kojem je dobio obvezu provođenja strateškog projekta za razvoj programa za djecu i mlade. Stoga je iznimno važno raditi dobre i kvalitetne sadržaje namijenjene upravo mladima.

Serija „Sram“ prikazuje upravo ono što današnji tinejdžeri u Hrvatskoj žive, kako se ponašaju, što slušaju, kamo izlaze, kakve su im navike. A sve to omogućili su rezultati istraživanja koje je proveo Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet na čelu s Mirandom Novak. Ona kaže da je jako ponosna što je sa znanstveno-stručne strane dala svoj obol uspjehu.

„Uvijek je jako teško sve znanstvene spoznaje i rezultate istraživanja, posebno u području mentalnog zdravlja i pozitivnog razvoja mladih, predstaviti javnosti, a da bude zanimljivo, svrhovito i pitko. A iznimno je važno da javnost to čuje i da se poruka prenese. U „Sramu“ su fino pogođeni jezik i senzibilitet generacije i ne znam što bih prije izdvojila, no prije svega bih istaknula casting. Odabrani su mladi ljudi koji zaista izgledaju kao mladi iz susjedstva ili iz nečije škole, televizični su, ali nisu previše estetizirani, djeluju prirodno. Mladi glumci koji portretiraju likove su izvrsni, posebno bih spomenula djevojku koja portretira Evu koja je vrlo prirodna i potpuno je ušla u lik. To je jako važno, da se s njima svatko može povezati jer kroz taj mehanizam poruka dopire do gotovo svih i šalje ključne poruke o odrastanju, nudi smjernice kako si pomoći i što je još važnije, normalizira procese – da mladi shvate da se to što prolaze događa svima“, ističe Miranda Novak.

Istraživanja je, kaže, provodila tijekom 2022. i 2023. na ciljnoj skupini između 15 i 18 godina. Zahtjev norveške televizijske kuće bio je da serija bude utemeljena na istraživanjima i znanstvenim spoznajama te prilagođena lokalnom kontekstu, a cilj je bio ispitati mlade o važnim područjima njihova života – svakodnevnim navikama, od načina provođenja vremena tijekom radnog, školskog dana, do vikenda, o tipičnim ponašanjima pri izlascima, ali i važnim temama poput prijateljstva, ljubavnih odnosa i odnosa s roditeljima.

„Pitali smo ih puno o glazbi, što vole gledati i što čitaju, sve s idejom da dobro upoznamo generaciju. Kada je bilo potvrđeno da serija kreće u produkciju, asistentica i ja provele smo niz dubinskih intervjua baš u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga, s posebnim naglaskom na dinamiku prijateljskih i romantičnih odnosa u generaciji Z, jer je to upravo vezano uz prvu sezonu serije. Iz moje perspektive istraživanje je bilo jedan od presudnih elemenata za autentični portret generacije. Mladi danas imaju dosta svojih specifičnosti – koriste neke izraze koji nam nisu poznati, dejtaju uz pomoć društvenih mreža, a online svijet im je jako uronjen u sve pore njihovih navika. Istraživanje je pomoglo da se neki od tih elemenata prilagode njihovom senzibilitetu, no što je još važnije, istaknulo je i kako pristupiti temama koje su bile važne i našoj ili nekim prijašnjim generacijama“, objasnila je Miranda Novak.

Kako kaže, rezultati istraživanja o hrvatskim tinejdžerima bili su zanimljivi, poneki i iznenađujući. U glazbenom i filmskom ukusu nije vidljiv neki specifičan trend te bi se najkraće moglo navesti da prate mainstream sadržaje:

„Iznenadio nas je šarolik glazbeni ukus ispitanih – mladi slušaju vrlo raznoliku glazbu te ista osoba istovremeno sluša balkanski trap, dance pop i heavy metal. Vrlo su bogati odgovori dobiveni vezano uz prijateljstva i bliske odnose s prijateljima – oni predstavljaju zaista ključnu domenu formiranja identiteta mladih. Opisuju druženje u manjim grupicama te uglavnom odvajaju bliska prijateljstva od druženja u školi, kao da su im bliži prijatelji izvan školskog konteksta. Zabrinulo nas je što gotovo 10 posto mladih izvještava da nemaju bliske prijatelje i osjećaju se usamljeno. Na pitanja o brigama i stresu naveli su da ih često muče škola i školske obveze, ali i neizvjesnost vezana uz budućnost, samoću, kao i bolest te smrt bliskih osoba.“

Urednici serije Maja Fišter i Tomislav Mršić između producenata Brune Mustića i Ivana Lovrečeka. FOTO: Palma Poljaković i Ive Trojanović

Zanimljivo je da produkcija nije imala mogućnost mijenjati samu radnju. Likovi i radnja su zadani i to je isto kao i u norveškom originalu, koji su prije Hrvatske radili i u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Belgiji, Nizozemskoj, Španjolskoj i SAD-u. Istraživanje je, tvrdi Miranda Novak, jako pomoglo u prilagodbi domaćem kontekstu:

„To se posebno vidi kroz glazbu koja je stalno u pozadini ili služi kao lajtmotiv, ali i u izboru lokacija. Svi ti elementi su presudni da bi serija zaista komunicirala sam sadržaj. Hrvatskoj treba i normalizacija različitih obitelji i različitih stilova življenja – portretiranje razvedenih roditelja, nesigurnosti glavne junakinje, potrebe da se uklopi i ima svoju ekipu, svađe roditelja, ekonomske nesigurnosti… Sve se to suptilno provlači kroz seriju i šalje poruku da nas sve muče iste stvari.“

A glavni likovi, koji su glumački posao odradili izvanredno, u velikoj su mjeri polaznici Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih, a neki od njih nemaju dosad iskustva na sceni. Iza njih je iznimno dug i detaljan proces castinga kroz koji je prošlo čak 600 mladih. Nakon toga su glumci koji su ušli u uži izbor, s redateljicom Jelenom Gavrilović prošli i glumačke radionice. Jelena Gavrilović kaže da ju je projektu privukla njegova progresivnost. Kad je režija u pitanju, fokusirala se na sve segmente:

„Nisam redateljica koja preferira isključivo rad na scenariju ili samo rad s glumcima ili samo vizualni aspekt – sve mi je podjednako važno. Ovo je zaista kompleksan i dug projekt, od prvih istraživanja pa na kraju do emitiranja. U samom startu scenarij sam doživjela kao najvažniji aspekt, u smislu adekvatnog prevođenja originalnog narativa na lokalne kontekste, s Hanom Jušić i Nikicom Zdunić. Ubrzo je casting postao ključan, a kada smo našli svoje glumce i kada sam se uvjerila kako je s njima inspirativno i lako raditi, počelo je detaljno osmišljavanje estetike serije. Željela sam stvoriti autentičan vizualni svijet i suvremeni pogled na originalni ‘Sram’, pa bih izdvojila suradnju s direktorom fotografije Franom Pamićem s kojim sam detaljno i s puno radosti pripremala svaki kadar serije. Mnogo je suradnika još tu igralo jako važnu ulogu što gledatelji i vide i hvale na mrežama – scenografija Viktorije Knezić, kostim Melite Šakić, šminka Luke Horvat i soundtrack Mihovila Šoštarića Lockrooma, a trenutačno sam vrlo fokusirana na rad s montažerom Tomislavom Stojanovićem jer se serija paralelno montira i emitira. I nikako ne smijem zaboraviti zvuk pa zahvaljujem i Ivici Slivariću i Ivanu Zeliću za sav trud da zvuk podari dodatnu vrijednost emociji serije.“

S casting direktoricom Dijanom Bolančom prošla je, kaže redateljica serije, težak, ali uzbudljiv proces odabira glumaca. Radionice su održane izvan Zagreba, pet dana su bili u izolaciji i zajedno čitali scenarije, komentirali ih, mijenjali dijaloge i scenama dodavali detalje.

„Tu smo svi postali grupa, razvili smo povjerenje, poštovanje i slobodu da budemo ono što jesmo. Na kraju dana bismo radili probe i tempo nam je bio dvije epizode dnevno. Sigurna sam da je dosta pomoglo prisustvo direktora fotografije Frana Pamića, koji je snimao probe pa je tako samo suočavanje s kamerom i setom bilo manje stresno. Bilo mi je važno da nauče prepoznati ‘falš’ i da svakoj sceni pristupaju iskreno i razigrano, bez straha od greške. To dostizanje dokumentarne istine u glumi i dijalogu je nešto s čim se i iskusniji glumci bore, ali imam dojam da je njima zbog vlastite otvorenosti bilo lakše svladati taj izazov. Najteže je pronaći balans između broja proba i zadržavanja svježine i otvorenosti na setu, time smo se dosta bavili i zajedno ga tražili“, kaže Jelena Gavrilović.

I ona smatra da je istraživanje bilo ključno za adaptaciju, posebno zato što je to projekt kojemu su dokumentarizam i uvjerljivost glavne odlike. Baš zato je sa scenaristicom Hanom Jušić sve razgovore o scenariju vodila tek nakon što su dobile prve podatke istraživanja na razini Hrvatske. S njima su radile „1 na 1“, temeljne i dubinske intervjue. Tu je bilo više prostora za razgovor i počele su razumijevati kakav je to osjećaj danas imati 16 godina.