Objavljeno u Nacionalu br. 586, 2007-02-06

SLOVENSKA VLADA osporava Ininu eksploataciju plina u Jadranu kako bi osnažila svoje pretenzije na dio hrvatskog akvatorija

Čelni ljudi Ine za Nacional su kazali kako su ostali iznenađeni zahtjevima slovenske politike u vezi koncesija na sjevernome Jadranu. U slovenskoj noti objavljenoj prije desetak dana nigdje točno ne stoji koje područje je Slovencima sporno. Tako nejasno iskazivanje protesta ujedno znači kako službena Ljubljana ustvari cijeli Jadran uzima kao neriješeno pitanje koje čeka nekakvu novu sukcesiju između zemalja bivše Jugoslavije.

U Ini kažu da na području, za koje oni pretpostavljaju da može biti predmet slovenskog interesa, detaljnija istraživanja još nisu vršena pa se tako ne zna da li ima mogućnosti otkrića komercijalnih količina energenata. Istraživanja na tom području nisu trenutačno u prvom planu, kažu u Ini, ali geološke i ostale naznake govore kako bi se moglo pokazati da službena Ljubljana radi puno buke ni oko čega.

Nacionalovi sugovornici kažu kako Slovenci zasigurno ne mogu imati nikakva prava na već postojeće proizvodne koncesije, a niti istraživačke koje je Vlada produljila 5. siječnja ove godine. Želimir Šikonja, direktor tvrtke Inagip koju su 1996. godine osnovali Ina i talijanski Eni, a koja operativno provodi istraživanje i proizvodnju plina na sjevernom Jadranu kaže kako Slovenci tvrde da na tom području nema granice iako se zna da ona tamo postoji već dugo vremena i oko toga ne može biti spora. “S naše točke gledišta oni nemaju nikakve osnove da bi polagali ikakva prava na područje sjevernog Jadrana gdje imamo istraživačke i proizvodne koncesije. Iako Slovenci nisu to nigdje naveli, jedino što se nama čini da njima može biti eventualno sporno je ‘nos’ na samoj morskoj granici Hrvatske i Slovenije. Mi smatramo da je to već definirano i da spada u hrvatski dio Jadrana i zato ćemo s talijanskim Edison gasom i krenuti u istraživanje tog područja. To područje za koje pretpostavljamo da njih zanima još uvijek je ustvari istraživačka koncesija. Sada je još nemoguće reći ima li na tome području uopće komercijalnih količina plina. Uostalom, Vlada je i produljila istraživačku koncesiju kako bi se to točno utvrdilo”, kazao je Šikonja.

U noti koju je 25. siječnja slovensko ministarstvo vanjskih poslova uputilo hrvatskom pandanu nigdje se ne protestira što je područje istraživanja u blizini granice ili poradi eventualnog preklapanja hrvatskog zaštićenog ribolovno-ekološkog i slovenskog ekološkog pojasa već se se tvrdi kako je hrvatska Vlada produljenjem koncesije prekršila zajedničku izjavu dvaju vlada iz 2005. o “neraspodijeljenom moru, morskom dnu i podzemlju nekadašnje SFRJ”. Ljubljana tvrdi kako se time poseže za “područjem mora, morskog dna i podzemlja koji još nisu sporazumno podijeljeni i dio kojih pripada i Sloveniji kao sljednici SFRJ”.

Član uprave Ine zadužen za istraživanje i razvoj Mirko Zelić kaže kako s hrvatskom Vladom nisu imali kontakata po tome pitanju jer za tako nešto nema potrebe. “Ne pada nam na pamet da sada reagiramo na slovenske istupe jer su oni apsurdni. Slovenci prema nama nikada nisu išli ni sa kakvim službenim prijedlozima ili tako nečim, niti smo s njima komunicirali jer je granica uvijek bila jasna. Uostalom s njima nismo na tome području nikada imali nikakve suradnje već se sada prvi put uopće javljaju u javnosti s nečim takvim”, kazao je Zelić.

Dodaje kako Slovenci imaju pravo formirati svoju tvrtku koja bi se mogla natjecati za dobivanje koncesije isto kao što mogu talijanske, američke ili bilo koje druge tvrtke. “Dobiju li koncesiju, oni mogu ulagati i istraživati i ako se pokaže isplativom mogu je, sami ili s nekim partnerom, eksploatirati, u skladu s kapitalom koji su uložili. No, ne dolazi u obzir da oni sudjeluju u poslu na način da imaju pravo, zajedno s nama, izdavati koncesiju i tako profitirati.”

Dio za koji se Ininim stručnjacima čini da je Slovencima sporan spada pod hrvatsko teritorijalo more. “Trenutačna seizmička istraživanja se rade nešto južnije od tog područja. Kada će na tome području početi, i hoće li uopće biti fizičkih istraživanja još ne znamo. Inače je poznato da što se ide sjevernije na Jadran to je mogućnost pronalaska plina manja. Geološke i ostale naznake te interpretacije podataka tek trebaju pokazati ima li na tome području značajnijih količina plina. Jedini dio bloka Ivona koji se uopće istražuje je jugozapadni dio toga područja, a govoriti o komercijalnoj isplativosti je čista spekulacija”, kazao je Šikonja. U hrvatskom Zakonu o rudarstvu postoje dvije vrste koncesija. Jedna vrsta je istražna koncesija kojom se dobiva pravo na istraživanje, a druga vrsta je ekspolatacijska koncesija kojom se dobiva pravo na komercijalno korištenje ukoliko se pokaže kako postoje komercijalne količine na određenom području gdje su vršena istraživanja. “Ina je imala i istražne i eksploatacijske koncesije na području sjevernog, srednjeg i južnog Jadrana.

Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova nejasnu slovensku notu protumačilo je kao pokušaj sjevernih nam susjeda da pokažu kako se Jadransko more i pravo na njegovu eksploataciju još treba dijeliti između sljednica bivše Jugoslavije. Stoga je hrvatski MVP izdao oštru notu kojom su odbačeni svi slovenski navodi i tumačenja kako postoji tzv. neraspodijeljeni Jadran. Nakon hrvatske uzvratne note pojedini slovenski političari, ne samo oni oporbeni, uputili su u javnost niz izjava koje svakako neće doprinijeti poboljšanju odnosa dvaju zemalja.

Najrigidniji je bio oprbeni potpredsjednik slovenskog parlamenta Marko Pavliha koji je pozvao Slovence da idući godišnji odmor bojkotiraju hrvatski Jadran kao i da Slovenija uopće radikalizira svoje odnose s Hrvatskom. Takav njegov stav o slovenskim godišnjim odmorima podržala je i službena Ljubjana, odnosno ministar vanjskih poslova Dmitrij Rupel koji je kazao kako mu je taj prijedlog simpatičan te da on zadnjih 15 godina nije ljetovao u Hrvatskoj. Iste večeri kada je to Rupel kazao na slovenskoj televiziji nepoznati vandali u Ljubljani su oštetili automobil hrvatskih registarskih oznaka, inače u vlasništvu Davorke Velecki-Čičak, savjetnice u hrvatskom veleposlanstvu u Ljubljani. Po pitanju koncesija i razgraničenja na Jadranu Rupel je isto tako ponovio stari slovenski stav kako granice još uvijek nisu utvrđene. Za takvu situaciju u vezi morske granice, djelomično je zaslužna i službena hrvatska politika koja je 1991. prihvatila slovensko stajalište kako dvije zemlje nemaju jasnu granicu na moru iako su je stvarno imale i prije raspada SFRJ. Kako bi onemogućili razgraničenje Piranskoga zaljeva slovenski je parlament 1993. godine zanijekao granicu na rijeci Dragonji, i zatražio cijeli Piranski zaljev. Granica na Dragonji je osporavana s obzirom na to da je pedesetih godina tok rijeke promijenjen, doduše, na hrvatsku štetu. Hrvatski pregovarači su pristali na određene ustupke u tom pogledu, no cijeli Piranski zaljev nisu dali čime Slovenci nisu mogli imati vlastiti pristup otvorenom moru. Zato su ga zatražili preko hrvatskih teritorijalnih voda na što i imaju pravo po međunarodnom pravu, ali samo u pogledu neškodljivog prolaza morem što njima nije bilo dovoljno. Nakon godina bezuspješnih pregovora 2000. su Stjepan Mesić i Milan Kučan u Ljubljani dogovorili kako će Hrvatska prepustiti Sloveniji akvatorij između njihova teritorijalnog mora i međunarodnih voda čime bi dobili izlaz u međunarodne vode Jadrana. Iduće godine premijeri Janez Drnovšek i Ivica Račan su to i parafirali, ali ratifikaciju u Hrvatskom saboru taj sporazum nije prošao. 4. listopada 2005. Slovenci su, bez dogovora s hrvatskom stranom, proglasili ekološki i epikontinentalni pojas.

U objašnjenju su kazali kako oni drže sporazum Račan – Drnovšek dijelom međunarodnog prava te da granica na moru ne ide po sredini Piranskoga zaljeva. Potkraj prošle godine hrvatski premijer Ivo Sanader lukavo je odigrao u pogledu pitanja o ZERP-u postavivši rok za dogovor sa susjedima prebacivši tako lopticu Slovencima. Ukoliko se dogovor ne postigne RH bi ispala korektna pred međunarodnom zajednicom jer je pokazala dobru volju. Stoga su odluku o produljenju koncesija za istraživanje sjevernoga Jadrana, Slovenci iskoristili za još jedno iskazivanje svoga vanjskopolitičkog statusa pokušavajući time zauzeti što bolje pregovaračke pozicije u budućem konačnom rješenju problema i morske i kopnene granice Hrvatske i Slovenije.

GUŽVA U JADRANU

U istraživačkom polju Ivona nalazi se epikontinentalni pojas koji je Slovenija nedavno proglasila. No po međunarodnom pravu Slovenija taj pojas nije mogla proglasiti jer nema izlaz na otvoreno more, a sporazum Račan-Drnovšek, koji bi im ga omogućio, nije ratificiran.

‘SLOVENSKA JE PROTESTNA NOTA NEJASNA’

Ina na Jadranu trenutačno ima 12 proizvodnih i jednu procesno-otpremnu platformu te 30 proizvodnih bušotina na pet proizvodnih polja. “Budući da su početkom godine istekle istražne koncesije, a kako smo mi u međuvremenu našli proizvodna polja, onda su iz te nove koncesije, koja je sada Vlada dala, odnosno obnovila Ini, izuzeta područja gdje već imamo proizvodna polja. Taj dio uopće ne može biti sporan jer zaista nema nikakve veze sa Slovenijom”, kazao je Želimir Šikonja. Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova nejasnu slovensku notu protumačilo je upravo kao pokušaj sjevernih nam susjeda da pokažu kako se Jadransko more i pravo na njegovu eksploataciju još treba dijeliti između sljednica bivše Jugoslavije.

POZIV NA BOJKOT

Oporbeni potpredsjednik slovenskoga parlamenta Marko Pavliha pozvao je svoje sunarodnjake da iduće godišnje odmore ne provedu u Hrvatskoj, kao i na radikalizaciju odnosa dvaju zemalja. Ministar vanjskih poslova Slovenije Dmitrij Rupel u televizijskom nastupu kazao je da mu je Pavlihin prijedlog simpatičan.