Nacional je EKSKLUZIVNO došao do tužbe kojom ravnateljica agencije za osiguranje depozita želi vratiti skoro milijardu kuna državnog novca, koliko je nekadašnji DAB morao isplatiti osiguranim štedišama Glumine banke, a taj novac sve do danas država nije uspjela naplatiti
Nacional je u posjedu tužbe koju je početkom ožujka prošle godine na Trgovačkom sudu u Zagrebu podnijela Marija Hrebac, direktorica Hrvatske agencije za osiguranje depozita (HAOD) protiv banke NLB InterFinanz AG iz Züricha. Tužba, o kojoj se sve do danas u domaćoj javnosti ništa nije znalo, upozorava na nemoralno, pa i protuzakonito poslovanje banke NLB InterFinanz. Tom tužbom HAOD kao pravni sljednik ranije Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) nastoji vratiti gotovo 850 milijuna kuna državnog novca od ukupno 1,353 milijarde kuna kojima je DAB krajem 90-ih godina isplatio osigurane uloge štediša propale Glumina banke, ali taj novac sve do danas nije uspio vratiti kroz stečajni postupak Glumina banke unatoč činjenici da DAB, a kasnije i HAOD, spada u vrh prioritetnih vjerovnika s pravom prvenstva naplate potraživanja. Sudski spor između DAB-a, kasnije HAOD-a i banke NLB InterFinanz AG traje već punih 19 godina, a pravu pozadinu poslovanja te švicarske podružnice NLB-a banke pokazuje i podatak da ta podružnica, koja je tvrtka kćer Nove ljubljanske banke, među hrvatskim štedišama upamćene kao banka koja im nikada nije isplatila milijarde s njihovih štednih i bankovnih računa, u proteklih 20 godina u Hrvatskoj djeluje nelegalno. Naime, zbog uskrate isplata štednih uloga hrvatskim štedišama, i NLB i njezine podružnice u Hrvatskoj nikada nisu dobile odobrenje za rad Hrvatske narodne banke, no unatoč tome banka NLB InterFinanz u tom je razdoblju hrvatskim građanima odobrila na tisuće kredita, uzimajući u zalog nekretnine nad kojima i danas ima založno pravo. Nacionalovi izvori tvrde da je novac plasiran hrvatskim građanima na ime kredita u stvarnost potekao od zadržanih štednih uloga hrvatskih klijenata. Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke (HNB), institucije zadužene za kontrolu bankarskog sustava, u cijelom se slučaju proglašava nenadležnim.
U tužbi HAOD optužuje NLB InterFinanz da je kao švicarska podružnica Nove ljubljanske banke iz Ljubljane u stečajnom postupku Glumina banke gotovo dva desetljeća pravnim smicalicama i zlonamjernim postupcima, koristeći rupe u hrvatskim zakonima, a bez suvislog obrazloženja – koje po hrvatskim zakonima nije ni dužna podastrijeti – razvlačila sudski postupak i tako svjesno sprječavala DAB da iskoristi zakonsko pravo kako bi kao stečajni vjerovnik prvog reda naplatio svoja potraživanja u iznosu od 1,353 milijarde kuna. No tužba pokazuje odlučnu namjeru HAOD-a i države da se obračuna s poslovanjem NLB InterFinanz banke i zaustavi njezino protuzakonito djelovanje na tlu Hrvatske.
Boris Vujčić, guverner HNB-a, institucije zadužene za kontrolu bankarskog sustava, u cijelom se slučaju proglašava nenadležnim. FOTO: Robert Anic/PIXSELL
Tužbom HAOD traži naknadu štete u visini od 846.110.153 kune i podsjeća da Zakon o DAB-u predviđa da je u slučaju stečaja banke ili štedionice DAB dužan isplatiti štedne uloge klijenata i štediša koji su bili osigurani u banci ili štedionici i to do visine osiguranog štednog uloga. A Zakon o bankama pak predviđa da se u slučaju stečaja banke, potraživanje DAB-a, koji je isplatio osigurane štedne uloge – a to je učinjeno i u slučaju stečaja Glumine banke – samim time svrstava u viši isplatni red, odnosno s pravom prvenstva u naplati. Prema istom zakonu, DAB je, pored Hrvatske narodne banke (HNB), jedini imenom navedeni stečajni vjerovnik, odnosno u slučaju stečaja banke pored HNB-a je DAB legitimiran kao stečajni vjerovnik po samom zakonu, dok se za sve ostale vjerovnike koriste općeniti izrazi (građani, pravne osobe, zaposlenici, jedinice lokalne samouprave itd.), po čemu je jasno da je DAB po zakonskoj osnovi (ex lege) stečajni vjerovnik u stečajnim postupcima nad bankama. Od 1. siječnja 2021. tadašnja Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) nastavlja s radom pod novim nazivom Hrvatska agencija za osiguranje depozita (HAOD) koja je 8. ožujka prošle godine tužbom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu odlučila zaštititi svoja prava.
U tužbi stoji sljedeće: “Unatoč navedenim činjenicama, tuženik (NLB InterFinanz, op. N.) je kao stečajni vjerovnik u stečajnom postupku Glumina banke d.d. zlouporabio svoja prava koja ima kao stečajni vjerovnik te je osporio tražbinu tužitelja u stečajnom postupku Glumina banke d.d. u iznosu od 1.353.000.000,00 kn, tvrdnjom kako ne postoji pravna osnovanost da bi tužitelj bio stečajni vjerovnik u trećem višem isplatnom redu, iako je znao ili je morao znati kako status tužitelja kao stečajnog vjerovnika proizlazi iz zakona, a pored toga tražbinu je priznao i sam stečajni upravitelj Glumina banke d.d.! Zbog ovakve očite, praktično notorne, zlouporabe prava tuženika (jednostavne Izjave o osporavanju bez suvislog obrazloženja), tužitelj je u stečajnom postupku obespravljen, odnosno suspendiran je njegov status stečajnog vjerovnika sa svim pravima koji iz tog statusa proizlaze, s posebnim naglaskom da je tužitelj bio najveći pojedinačni vjerovnik s tražbinom od 1.353.000.000,00 kn i s prioritetnom naplatom koji je mogao znatno utjecati na tijek stečajnog postupka u cilju naplate svog potraživanja. Ovakvo zlonamjerno ponašanje tuženika imalo je za posljedicu da je tužitelj bio prisiljen punih 19 godina, od 2001. do 2020. godine, voditi sudski spor radi utvrđenja osnovanosti svoje tražbine u stečaju Glumina banke d.d., a razlozi ovako dugotrajnog postupka se nalaze u upornom i malicioznom ponašanju tuženika koji je na sve moguće načine zlorabio svoja subjektivna prava, uporno podnoseći pravne lijekove s ciljem da se na bilo koji (pa i procesni način) onemogući tužitelja u korištenju svojih prava u stečajnom postupku i onemogući naplata potraživanja tužitelja.”
Stečaj Glumina banke, traje od 1999. i još nije završio, a Nacionalovi izvori tvrde da je novac NLB-a plasiran hrvatskim građanima na ime kredita u stvarnost potekao od zadržanih štednih uloga hrvatskih klijenata
Nakon punih 19 godina, početkom 2020. pravomoćnom sudskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, koja je postala pravomoćna 19. prosinca 2019., DAB-u kao tužitelju je priznat status stečajnog vjerovnika u trećem višem isplatnom redu za tražbinu u iznosu od 1.353.000.000 kuna, koliko je bilo i priznato na samom početku stečajnog postupka, davne 2001. No DAB više ne može, niti će ikada moći, naplatiti svoje potraživanje u stečajnom postupku Glumina banke jer je još u rujnu 2018. stečajna upraviteljica Glumina banke Antonija Galić Kondža podnijela Prijavu nedostatnosti stečajne mase, iz koje proizlazi da je stečajna masa Glumina banke potrošena i nije dovoljna niti za podmirenje troškova stečajnog postupka te da za stečajne vjerovnike – pa tako ni za DAB koji je prvi u redoslijedu naplate – nema nikakve mogućnosti namirenja. Za kratko vrijeme dok je na snazi bila pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je tužitelju bio priznat status stečajnog vjerovnika (2002. – 2005.) DAB je iz stečajne mase Glumina banke uspio naplatiti iznos od 506.889.846 kuna, dok je iznos od 846.110.153 kuna ostao nenaplaćen i taj iznos predstavlja štetu u vidu izmakle dobiti koju bi DAB ostvario da NLB InterFinanz svojim zlouporabama prava i radnjama koje su bile isključivo usmjerene na činjenje štete tužitelju nije onemogućio tužitelja, tj. DAB-u u namirenju svoje tražbine, stoji u tužbi.
U tumačenju osnovanosti tužbe navodi se da je 30. travnja 1999. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu otvoren stečajni postupak nad Glumina bankom zbog poteškoća u poslovanju. DAB je 21. lipnja iste godine prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku, nastalu temeljem isplate osiguranih depozita klijentima Glumina banke u skladu sa Zakonom o bankama. Temeljem istog Zakona DAB-ova tražbina svrstana je u III. viši isplatni red. Tražbinu je na ispitnom ročištu priznao i tadašnji stečajni upravitelj banke, no osporilo ju je nekoliko stečajnih vjerovnika predvođenih bankom NLB InterFinanz koja je od tada pa do danas nekoliko puta mijenjala ime. Zbog tih je osporavanja DAB pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 2001. godine podnio tužbu radi utvrđenja osnovanosti svoje tražbine u stečajnom postupku. U tijeku pokrenutog parničnog postupka osporavatelji nisu ničim dokazali svoje tvrdnje da tužitelj nije stečajni vjerovnik. U travnju 2002. Trgovački sud u Zagrebu je donio presudu kojom je utvrdio osnovanost tražbine DAB-a. Na navedenu presudu je nekoliko vjerovnika, među njima i NLB InterFinanz, podnijelo žalbu koju je 8. siječnja 2003. kao neosnovanu odbio Visoki trgovački sud RH. Isti je sud potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od travnja 2002. kojom je pravomoćno utvrđeno da je tražbina DAB-a prema Glumina banci osnovana te kako tužitelj ima položaj stečajnog vjerovnika i III. višem isplatnom redu. Uslijedio je niz sporova na Trgovačkom sudu u Zagrebu, Višem trgovačkom sudu RH i Vrhovnom sudu RH, koji su redom presuđivali u korist DAB-a, no na svaku od tih presuda NLB InterFinanz se žalio i osporavao pravorijeke podnoseći gomile procesnih i materijalnih prigovora čime je razvlačio postupak.
U travnju 2002. Trgovački sud je donio presudu kojom je utvrdio osnovanost tražbine DAB-a. Na navedenu presudu je nekoliko vjerovnika, među njima i NLB InterFinanz, podnijelo žalbu koja je odbijena
Visoki trgovački sud RH je konačno, 10 prosinca 2019. pravomoćno potvrdio presudu Trgovačkog suda iz 2006. kojom se DAB-u priznaje status stečajnog vjerovnika u III. višem isplatnom redu s tražbinom od 1.355.000.000 kuna. Na tu se presudu NLB InterFinanz nije žalio. Ali ne zbog toga što je prihvatio pravorijek VTS-a. Razlog zbog kojega švicarska banka nije imala interesa uložiti novi prigovor ili žalbu objašnjen je u tužbi: “S obzirom na to da je u međuvremenu, sva stečajna masa (Glumina banke, op.N.) potrošena, što je utvrđeno Prijavom nedostatnosti stečajne mase 2018. godine, te da tužitelj više nema mogućnosti utjecaja na stečajni postupak Glumina banke d.d.u stečaju niti ima mogućnosti naplate u tom postupku, tuženik je ispunio svrhu svog osporavanja pa više nije imao interesa podnositi daljnje pravne lijekove, osporavati status tužitelja kao stečajnog vjerovnika, suspendirati tužiteljeva prava u stečajnom postupku, čime je štetna radnja tuženika konačno, nakon 19 godina, dovršena i njegov interes za bezrazložno blokiranje/šikaniranje tužitelja je prestao!”. Da apsurd bude veći, ni sam NLB InterFinanz kao vjerovnik nije uspio naplatiti potraživanje u iznosu nešto većem od šest milijuna kuna.
U tužbi se dalje navodi: “U trenutku poduzimanja osporavanja od strane tuženika (NLB InterFinanz), kao i kroz cijeli gore spomenuti parnični postupak očito je kako je tuženik postupajući protivno osnovnim načelima obveznog prava, zlouporabom i šikaniranjem, poduzimao radnje isključivo kako bi tužitelja (DAB) obespravio u stečajnom postupku, odnosno suspendirao njegova prava kao najvećeg vjerovnika s pretežitim pravom glasa i u kojem je imao najveći interes za naplatu budući da je bio prvi u redoslijedu naplate iz imovine stečajnog dužnika s najvećom tražbinom. Tijekom cijelog postupka koji se vodio radi utvrđenja tražbine tužitelja, bilo je očito kako je tužiteljeva tražbina osnovana što su sudovi vrlo jasno i precizno obrazložili više nego jednom u svojim odlukama, kao i što je više nego očito kako je tuženik zlouporabio svoje subjektivno pravo iz Stečajnog zakona (šikana) isključivo kako bi obespravio tužitelja kao najvećeg stečajnog vjerovnika u njegovim pravima koje mu daje Stečajni zakon u stečajnom postupku Glumina banke d.d. u stečaju.”
Da nije bilo ovog 19 godina dugog parničenja koje je uzrokovao NLB InterFinanz svojim obijesnim osporavanjem notorne i zakonske činjenice, DAB bi “kao savjestan i dobar gospodarstvenik tijekom stečajnog postupka konzumirao svoja prava i poduzimao sve dopuštenje pravne radnje koje mu daje Stečajni zakon kako bi namirio svoje potraživanje koje proizlazi iz isplaćenih osiguranih depozita”. Naime, podsjeća se u tužbi, iz financijskih izvješća Glumina banke u stečaju, konkretno Izvještaja o poslovanju 1. svibnja 1999. i 31. ožujka 2002. vidljivo je da je imovina Glumina banke kao stečajnog dužnika na dan 1. svibnja 1999. iznosila 5.174.366.000 kuna, dok je na dan 31. ožujka 2002. imovina Glumina banke u stečaju iznosila 3.765.016.000 kuna, iz čega je jasno da je DAB imao priliku naplatiti svoje potraživanje u stečajnom postupku, s obzirom na to da je jedini vjerovnik u III. višem isplatnom redu, a prethodna dva isplatna reda stečajnih vjerovnika su namirena u cijelosti. “Tome u prilog govori i činjenica da je u razdoblju od 2002. – 2005. (u razdoblju dok je DAB-u ranijim sudskim presudama bio priznat status stečajnog vjerovnika) DAB naplatio 506.889.846 kuna potraživanja, a nakon toga, zbog tuženikove zlouporabe prava i namjernim šikaniranjem tužitelja, tužitelju iz stečajne mase nije više niša isplaćeno, niti se više može isplatiti, jer je stečajni upravitelj, u skladu s odredbom čl.204. Stečajnog zakona, dana 20. rujna 2018. godine podnio Prijavu nedostatnosti stečajne mase, odnosno više nema imovine niti za podmirenje troškova stečajnog postupka, za stečajne vjerovnike”.
U tužbi kojom HAOD traži naknadu štete u visini od 846.110.153 kune, podsjeća se na Zakon o DAB-u KOJI predviđa da je u slučaju stečaja banke ili štedionice, DAB dužan isplatiti štedne uloge štediša koji su bili osigurani. FOTO: Dalibor Urukalovic/PIXSELL
Prema svemu iznesenome, stoji na kraju tužbe, “očito je kako je tuženik (NLB InterFinanz) povrijedio osnovna načela obveznog prava i to načelo zabrane zlouporabe prava kad je neosnovano osporavao tražbinu tužitelja (DAB) u stečajnom postupku čime ga je u potpunosti obespravio, te načelo zabrane prouzročenja štete jer je tuženik znao da svojim potpuno neosnovanim obespravljenjem tužitelju čini štetu tako da ga u potpunosti onemogućava u sudjelovanju u stečajnom postupku i u naplati potraživanja koja su priznata kako zakonom tako i od strane stečajnog upravitelja”. A budući da je DAB od 2002. do 2005., odnosno u vrijeme dok mu je bio priznat status stečajnog vjerovnika, uspio naplatiti iznos od 506.889.846 kuna tražbine, od suda se traži presuda kojom bi razliku do iznosa pune tražbine od 1.353.000.000, odnosno štetu koju je HAOD kao tužitelj pretrpio krivnjom tuženika, a koja iznosi 846.110.153 kune uz zateznu kamatu koja treba početi teći od 20. rujna 2018., NLB InterFinanz podmirio u cijelosti.
O cijelom slučaju ništa konkretnoga nismo saznali ni u Hrvatskoj narodnoj banci, iz koje su na našu zamolbu da prokomentiraju činjenicu da sudski spor DAB-a, odnosno HAOD-a kao njegova nasljednika protiv NLB InterFinanz traje punih 19 godina i da se za to vrijeme, unatoč brojnim sudskim presudama koje su redom bile u korist DAB-a, ni do danas nije naplatio, odgovorili da oni – nisu nadležni. „Hrvatska narodna banka prema zakonskom okviru koji regulira poslovanje kreditnih institucija u RH, bez obzira na njegove izmjene tijekom godina, nije nadležna za nadzor nad bankama i drugim kreditnim institucijama nad kojima su pokrenuti stečajni postupci. Konkretno, zakonom je (bilo) propisano da odobrenje za rad kreditne institucije prestaje važiti danom otvaranja stečajnog postupka nad kreditnom institucijom. Provedba stečajnog postupka, dakle, u nadležnosti je sudova koji su u svom radu neovisni i na koje HNB ne može utjecati“, tvrde u HNB-u. Pritom pojašnjavaju da je 1. siječnja 2021. na snagu stupio Zakon o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija, “te se od tog datuma nad kreditnim institucijama više ne može otvoriti stečajni postupak, a već pokrenuti stečajni postupci dovršavaju se u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje stečaj i zakona kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, koji su bili na snazi u vrijeme njihova pokretanja”. “U vezi Vašeg pitanja je li HNB-u prihvatljivo da sudski spor za namirenje štete traje 19 godina, ponovo moramo naglasiti da HNB nije stranka u tom sudskom sporu, kao i okolnost da se HNB ne može upuštati u ocjenu rada sudova, osobito kada se radi o postupcima koji su još uvijek u tijeku”, stoji na kraju odgovora HNB-a. Čini se da je upravo činjenica da se u Hrvatskoj svi olako proglašavaju nenadležnima za ovakve i slične postupke dala poticaj i elan predstavnicima NLB-a InterFinanz da beskrajnim razvlačenjem slučaj dovede do pravnog apsurda. Za koji nitko nije nadležan.
NLB InterFinanz AG godinama je ilegalno poslovao u Hrvatskoj, a odobrenje za rad nije mu dala ni Hrvatska narodna banka
Što je i tko je NLB Interfinanz AG, banka kći Ljubljanske banke, najbolje pokazuje podatak o poslovanju te banke u Hrvatskoj koje je godinama ilegalno. Naime, Slovenija je u srpnju 1994. godine donijela ustavni zakon kojim je osnovala Novu ljubljansku banku (NLB) na koju je preneseno poslovanje dotadašnje Ljubljanske banke. Ljubljanska banka je u Hrvatskoj poslovala u godinama prije Domovinskog rata, a deseci tisuća hrvatskih štediša u toj su banci imali svoje depozite i štednje koji im nikada nisu vraćeni nakon razdruživanja dviju država. Ustavnim zakonom NLB je osnovan imovinom Ljubljanske banke, ali su temeljem tog zakona cjelokupne obveze Ljubljanske banke za devize na deviznim računima i deviznim štednim knjižicama za štediše iz drugih republika, pa tako i za štediše iz Hrvatske, ostale i nadalje obveza Ljubljanske banke, a NLB je od tih obveza izuzet. lako se tako nastojalo spriječiti da se NLB tretira kao sljednik Ljubljanske banke, NLB je preuzeo imovinu, ali ne i obveze Ljubljanske banke. Istovremeno je Slovenija tim zakonom onemogućila neslovenskim štedišama da u Sloveniji vode bilo kakve sudske sporove radi naplate potraživanja prema Ljubljanskoj banci i NLB-u. Prema podacima koji su potvrđeni Nacionalu, temeljem neprenesene štednje u zagrebačkoj filijali Ljubljanske banke hrvatski građani su izravno potraživali oko 312 milijuna DEM glavnice uz dodane kamate, a hrvatska država još gotovo dvaput toliko za isplaćenu prenesenu štednju, što samo na ime glavnice iznosi oko milijardu DEM-a, odnosno oko 500 milijuna eura, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.
Zbog neispunjenih obveza prema hrvatskim štedišama Hrvatska narodna banka je 90-ih godina prošloga stoljeća NLB-u zabranila poslovanje u Hrvatskoj. No NLB je, kako bi izigrao propise kojima je za rad banaka u Hrvatskoj potrebno odobrenje HNB-a, NLB je u Švicarskoj osnovao tvrtku kći pod nazivom NLB Interfinanz AG. Kako HNB nije dopustio NLB-u obavljanje bankarskih usluga u Hrvatskoj, prema toj odluci niti njegova švicarska podružnica nije smjela pružati bankarske usluge, odnosno davati kredite u Hrvatskoj. Ovaj stav da ni NLB niti s njom vlasnički povezane firme ne smiju poslovati u Hrvatskoj jasno je iznio HNB 2006. kada je u svom priopćenju jasno dao do znanja belgijskoj banci KBC koja je bila vlasnik NLB-a da ne može ući na hrvatsko bankarsko tržište zbog neriješenog problema štednje hrvatskih građana. Isti su stav tada zauzeli i HANFA i upravni sudovi u RH. I HNB je Nacionalu izričito naveo da švicarskoj podružnici nije dao odobrenje za poslovanje u Hrvatskoj: “NLB Interfinanz AG in liquidation, Zurich, Švicarska, kreditna je institucija u likvidaciji koja ima sjedište u trećoj zemlji, odnosno u državi koja nije država članice Europske unije. Prema Zakonu o kreditnim institucijama kreditna institucija iz treće zemlje na teritoriju RH može pružati bankovne i/ili financijske usluge samo preko podružnice. Isto tako, u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima inozemno trgovačko društvo ne može trajno obavljati djelatnosti na području Republike Hrvatske dok ne osnuje podružnicu. Uzimajući u obzir da HNB nije dao odobrenje za osnivanje podružnice instituciji NLB Interfinanz AG Švicarska, navedena institucija na teritoriju RH ne može pružati bankovne i/ili financijske usluge. Potrebno je naglasiti da zakonodavni okvir u RH ne zabranjuje državljanima RH da sklapaju ugovore o kreditu s inozemnim kreditnim institucijama na teritoriju na kojem su te institucije osnovane.”
No unatoč zabrani NLB Interfinanz AG je u Hrvatskoj činio upravo ono što je zakonodavac htio spriječiti – obavljao je bankarske usluge na području Hrvatske dajući kredite hrvatskim građanima, a kao garanciju vraćanja kredita tražio je založna prava na nekretninama, koristeći pritom upravo odredbu prema kojoj, kako je naveo HNB, “zakonodavni okvir u RH ne zabranjuje državljanima RH da sklapaju ugovore o kreditu s inozemnim kreditnim institucijama na teritoriju na kojem su te institucije osnovane”.
NLB Interfinanz je tako nastojao “odglumiti” činjenicu da su razgovori o kreditima vođeni u Švicarskoj ili u Sloveniji, no Nacionalu je potvrđeno da su se svi pregovori u stvarnosti vodili u Hrvatskoj putem posrednika NLB-a koji su u Hrvatskoj radili ilegalno, a modus operandi je bio pažljivo osmišljen i kreiran kako bi se sve odvijalo u tajnosti.
Prema aktualnim podacima iz zemljišnih knjiga 2022., od kojih su neke u posjedu Nacionala, NLB u ovom trenutku ima upisano više od stotinu aktivnih hipoteka na nekretninama hrvatskih građana, a založna prava glase na ime tvrtke NLB Interfinanz AG. No HNB i dalje tvrdi da u ovom slučaju nije nadležan.
Komentari