“One night in the theatre” naziv je programa u sklopu kojeg će Bruno Mičetić Quintet nastupiti 27. listopada u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Svaki nastup je posebna priča, smatra ovaj jazz glazbenik, a ambijent jako utječe na cijelu tu priču pa su u planu nastupi po kazalištima. Bruno Mičetić dao je intervju Nacionalu.

NACIONAL: Studirali ste u Austriji na Klagenfurt Landeskonservatorium. Što ste naučili o glazbi?

Ono što definitivno nakon škole shvatiš i meni je to jasno, a to je da svi žanrovi u glazbi jednako vrijede. Postoji samo dobra i loša glazba. Sve je pitanje trenutka i osobnosti koje nas svakog čine posebnima te vremena koje ulažemo u razvoj i posvetimo sebi i svojoj glazbi. Mogu reći da sam prije studija dosta gledao zasebno na žanrove i glazbene pravce, ali nakon studija taj pogled ti se u potpunosti promijeni.

NACIONAL: Kako ste se uopće odlučili za jazz?

Iskreno, ja sam doista rano došao u doticaj s jazz glazbom. U vrijeme kad sam ja počinjao, u Rijeci je već bila jaka scena i dobro se sjećam da sam otišao na koncert Elvisa Stanića i da nisam mogao vjerovati što čujem, ništa mi nije bilo jasno. Mislim da je to bila 1996., a ja sam već dosta suvereno vladao rock gitarom i imao sam dobre podloge iz klasične glazbe, tako da me jednostavno područje koje mi je bilo nepoznato polako uvuklo i počeo sam odlaziti na privatne sate i proučavati sve ovo čime se danas bavim.

NACIONAL: Jazz je specifičan pravac, za koji se čini da u Hrvatskoj posljednjih godina doživljava procvat, sudeći i po količini jazz festivala, koncerata… Kako vam se čini interes publike prema toj vrsti glazbe, kako danas ljudi reagiraju na jazz?

Moram reći da je ta strana priče zaista u cijelom ovom poslu jedna od najpozitivnijih. Svake godine sviramo na nekim novim festivalima i to baš po sredinama za koje nikad ne bih očekivao, a onda se iznenadiš reakcijom publike koju čine i tinejdžeri i starija populacija. Sada se rijetko dogodi da dođeš negdje i da te ljudi gledaju neobično, dok je ranije bio dosta takvih situacija.

NACIONAL: Umjetnički ste direktor Rab Jazz festivala, kako se dogodila ideja o festivalu i koji su mu ciljevi?

Ideja je bila spontana, kao i sve lijepo. Najbolje je kad se spontano nešto dogodi. Naime, ja sam dugi niz godina svirao na otoku i predlagao tu ideju i onda se jednoga ljeta desilo da me tada poznanik, a danas moj prijatelj Goran Ćuk nazvao i rekao: “Ja imam ugostiteljski objekt koji će krenuti u smjeru jazza, što misliš da organiziramo festival?” I tako je krenulo, s Marinom Javoranom kod kojeg sam godinama svirao jazz. Prvi festival bio je organiziran u mjesec i pol dana, zahvaljujući snazi dobre volje i pozitivne energije.

NACIONAL: Zašto bi ljudi trebali slušati jazz?

Jazz je zaista poseban smjer glazbe koji nam daje mogućnost improvizacije pa stoga naša glazba često i ode u nekim smjerovima za koje se ni sami ne bismo nadali. Ljude to privlači k jazz glazbi, spontanost i trenuci koje svladavamo u momentu. Mislim da je to ono što bi se i u životu trebalo raditi. Ići korak po korak i premostiti probleme jednog po jednog s lakoćom i živjeti za trenutak. Upravo to je ono što ljudi u jazzu vole. Taj moment u kojem se pronađu s nama.

NACIONAL: Nastupali ste s eminentnim imenima hrvatske, ali i međunarodne glazbene scene. Možete li izdvojiti najdraže iskustvo i suradnju?

Mogu, imam puno jako lijepih iskustava iz svijeta pop glazbe, međutim, biti na bini s Renatom Sabljak nešto je posebno. Ona je uistinu pjevač koji sve čuje, koji traži potpunu predanost glazbi i nikada ne odvaja sebe od benda. Sve mora biti na vrhunskoj razini i koncert s njom meni je nešto što mogu izdvojiti kao posebno. Moram reći također da sam imao priliku odsvirati jam sessione i koncerte s mnogima iz svijeta jazza, ali kad sam svirao s Mikeom Sternom osjećao sam se kao da je cijeli svijet moj.