Gost Pressinga televizije N1 bio je književnik s nekoliko alter ega Željko Špoljar.

 “Osnova književnosti je da mora djelovati uvjerljivo”, kaže književnik i novinar Željko Špoljar, poznat i pod pseudonimom Pavle Svirac, ali i nazivu svoje kolumne u Nacionalu – Književna Groupie.

Pavla Svirca, lika u kojem se miješaju zbilja i fikcija, karakterizira kao kukavicu oporog humora, ulizicu koja se pokušava promovirati preko svojih tekstova. “Svirac je preslika današnjeg čovjeka koji se pokušava probiti preko umjetnosti”, objašnjava Špoljar.

Smatra da ne treba raditi razliku između književnosti i novinarstva. “Književnost i novinarstvo danas, kada književnost više ne može biti uzvišena, su suradnici”, smatra.

Hrvatsko društvo vidi kao puritansko. “Ako ljude uvrstite u kolumnu, naljute se”, kaže Špoljar.

Od domaćih pisaca cijeni one koji, kako kaže, konstantno stvaraju, Miljenka Jergovića, Ivana Aralicu, Sibilu Petlevsku, a trenutno čita “Život je glup” Filipa Šovagovića.

Na pitanje postoje li u Hrvatskoj lijevi i desni pisci, odgovara. “Postoje to se odmah vidi, to su veliki problemi.”

Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Političke preferencije Pavla Svirca

Svirca Špoljar “mora” informirati o političkim događanjima. Najzanimljiviji su mu premijer Andrej Plenković i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Njima je najteže, kaže Špoljar ispred Svirca, jer su u stresu između ljevice i desnice, ne određuju se. Ali, srećom, dodaje, taj put najbolje prolazi u Hrvatskoj.

Komentirao je i novog kućnog ljubimca predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

“Nabava kujice Kiki je velik potez, predsjednica mora imati psa, to je najbolji potez koji je napravila još od Svjetskog prvenstva. Instagram, sve s čim operira, ona kao da ima 20 godina – toliko je upućena u današnji PR i vjerojatno će dobiti druge izbore”, kaže.

O čelniku oporbe Davoru Bernardiću Svirac nema dobro mišljenje, smatra ga najvećim gubitnikom. Tijekom fiktivnog susreta na tržnici u Utrinama, o kojem je pisao u kolumni, bilo ga je sram da ga netko ne bi vidio s Bernardićem.

“Gubitnik se sramio drugog gubitnika”, kaže.